Duraković: Vučić je sjajan manipulator, ne treba mu se izvinjavati

Paradoks je u tome što su svi dovedeni u situaciju da izvinjavaju Vučiću. Umjesto da se on izvini, da prizna genocid, da sagne glavu pred spomenikom, svi se danima utrkuju da se njemu izvinjavaju. Prema tome, ovo što se dogodilo, uvjeren sam, nadilazi sva očekivanja Vučića koji apsolutno može da trijumfuje.

On ima izvanredan politički kapital i u svijetu, jer je ispao žrtva, i u njegovoj domaćoj javnosti, a i ovdje niko više ne govori o Srebrenici, nego o Vučiću, poručio je, između ostalog, profesor Esad Duraković u Dnevniku TV1, prenosi novinska agencija Patria.

Profesore Duraković, kako ste Vi vidjeli incident koji se dogodio u Potočarima u subotu i sve ovo što se dešava u danima poslije?

DURAKOVIĆ: Upravo tako, jedan aspekt problema je u tome šta se desilo i o tome ću govoriti posebno, a naročit aspekt je ono što se dešavalo poslije incidenta u Srebrenici. Ja sam vrlo kritički raspoložen prema svemu što se nakon toga zbivalo, ali da ne bih bio pogrešno shvaćen moram najprije reći  da incident osuđujem iz sve snage, svim svojim bićem. To ne izgovaram kao frazu, jer vrlo dobro znam da je gostoprimstvo u Bosni  i kod drugih naroda u drugim zemljama nešto što je stvar elementarne pristojnosti i kulture. Kada pozovete nekoga u svoju kuću,  dužni ste, makar ga i ne voljeli, da mu pružite svaku moguću sigurnost ako se nađe u Vašoj kući. Dakle, to je za osudu iznad svake sumnje.

Međutim, sada slijedi duža priča. Prethodile su neke stvari incidentu i ono što se zbilo premijer Vučić je izvrsno, majstorski, maestralno kapitalizirao. Napravio je izvanredan politički kapital, tako da se obilježavanje dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici zapravo prometnulo u svoju suprotnost.  Od te komemoracije napravljen je politički spektakl, od govorancija kojih je bilo 16 ili 17. Nakon incidenta, odnosno komemoracije napravljen je politički spektakl, tako da je Srebrenica došla u drugi plan. Napravljena je jedna inverzija u kojoj dominira politika. Ja to zovem demonijom politike, čiji je protagonist u velikoj mjeri premijer Vučić. 

Interesantno je i to, a moglo se vidjeti u tv prenosu, da niko od zvaničnih delegacija u Potočarima nije prilazio Vučiću tokom komemoracije. Može li se to posmatrati i u kontekstu glasanja u Vijeću sigurnosti UN-a gdje je samo Rusija bila protiv rezolucije o Srebrenici, a za se da je Srbija lobirala za to?

DURAKOVIĆ: Naravno, diplomate takvog ranga, kakvi su bili prisutni na komemoraciji u Potočarima, vode računa o svakom detalju, o susretu, o svakoj gesti. Nema tu improvizacije.  Prema tome, to nije nikakva slučajnost. Svi oni znaju ili bi morali da znaju, a ja mislim da znaju, prije svega da je Vučić imao jednu prošlost, koja je vrlo mračna, da je on ratovao u Šešeljevim hordama po BiH, da je on čovjek koji je uložio sav svoj kredibilitet, svu moć pozicije na kojoj jeste, a to je pozicija premijera, da bi Rusi uložili veto u Vijeću sigurnosti UN-a.

Svi znaju da je on izgovorio jednu strašnu, fašističku prijetnju ''Za jednog Srbina, sto muslimana''. Prisjetimo se, to su nacisti i fašisti govorili u ratovima ovdje. On se identifikovao sa njima.  Vjerujem da su diplomate bile svjesne kako bi susret i rukovanje sa Vučićem bili jedna vrsta njihove i političke i moralne autodiskreditacije. Zbog toga mu, nema nikakve sumnje, nisu prilazili.

Želim reći i jednu stvar kojoj se ne posvećuje dovoljno pažnje u medijima. Vučić je, dakle, negirao genocid. lobira za to da se ne usvoji rezolucija o genocidu u Srebrenici. Ali, ja sam dobro zapazio da, kada je on položio cvijet i stao pred spomenik, niti jednim dijelom tijela, ni glavom ni ničim drugim, nije se ni za milimetar naklonio žrtvama. Prije njega je Klinton skrstio ruke, skrušeno, pognuo se, Čović koji je, ako tako mogu reći, održao jedan jako lijep govor naklonio se i stavio ruku na srce itd. Vučić je stajao da ni za milimetar nije pognuo ni glavu ni tijelo.

S obzirom na cjelokupni kontekst, na sve ono što je prethodilo, njegovo stajanje pred tim spomenikom, budimo ozbiljni ljudi i tumačimo govor tijela kako valja, nije bio stav skrušenosti, poniznosti, priznanja ili nečega, nego je to bio stav prkosa. Kako prići tom čovjeku, rukovati se sa njim, razgovarati?

U danima pred 11. juli nekako je više pažnje bilo usmjereno na delegacije, na zvanice, na one koji dolaze, na one koji ne dolaze, umjesto na žrtve. Vi ste čak u jednom tekstu naveli da je na taj način Srebrenica zloupotrebljava?

DURAKOVIĆ: Pogotovo je to sada slučaj. Taj tekst sam napisao prije komemoracije u Potočarima, a sve što se događalo na komemoraciji i nakon nje, potvrđuje taj moj iskaz. Kao što sam kazao, Srebrenica je, nažalost, izgubila pravi, puni svoj smisao stratišta, tuge, patnje. Postala je poligon za politički spektakl, za govorancije, za razmetanje raznih sujeta i za licemjerje, jer je Vučićev dolazak i sve ono što je u vezi s Potočarima, izrazito licemjerno.

U tom smislu je taj genocid zloupotrijebljen. Političari ga koriste za vlastitu i promociju svojih političkih ideja, političkih ciljeva, partija itd. Mislim da se to ne bi smjelo događati. Osim toga, smatram da je za sve te govorancije i svu tu demoniju politike u takvoj situaciji nenamjerno u velikoj mjeri odgovoran Organizacioni odbor.  

Da sam na čelu Organizacionog odbora, ne bih dopustio tolike govore, da se to pretvori u političku tribinu. Mislim da sve što se dogodilo sa premijerom Vučićem zapravo nenamjerno. Svemu tome je doprinio Organizacioni odbor. Evo i zašto: kada je Organizacioni odbor kazao da je ruski ambasador nepoželjna osoba na komemoraciji, zato što je Rusija uložila veto u Vijeću sigurnosti UN-a, Organizacioni odbor je trebalo da kaže, uvjeren sam da sam u pravu, makar diplomatskim jezikom, ne pominjući ničije ime, isto tako da nisu dobrodošli ni svi oni, bilo iz regiona ili šire, koji su upotrijebili moć svoje pozicije, sav svoj autoritet da b lobirali za ruski veto.

Tu bi se Vučić prepoznao, jer zaista nije bilo potrebno da on dolazi. On je napravio jednu vrstu provokacije i izuzetno je politički kapitalizirao. 

Odluku o dolasku u Potočare Vučić je odlagao do večeri prije glasanja u Vijeću sigurnosti UN-a kada je, kako je i sam rekao, bio siguran da rezolucija o Srebrenici neće biti usvojena. Kakvu poruku je poslao? Uvijek ističe da je njegova ruka i dalje pružena?

DURAKOVIĆ: Dobro sam zapazio da je svjetsku javnost držao u neizvijesnosti do zadnjeg časa, dok nije, kako je kazao, dobio garancije da rezolucija neće biti usvojena. Time je na muke stavio organizatora i druge, jer valja osiguravati taj dolazak visokog rizika. Time i uspravnim prkosnim držanjem pokazao je da je to, tako da kažem, jedna vrsta trijumfa njegove politike. Dakle, on će doći, ali će doći nakon što je odbijena rezolucija.

Paradoks je u tome što su svi dovedeni u situaciju da izvinjavaju Vučiću. Umjesto da se on izvini, da prizna genocid, da sagne glavu pred spomenikom, svi se danima utrkuju da se njemu izvinjavaju. I Bakir Izetbegović, koji pri tome izgovara neke suvišne nepotrebne rečenice i predsjedavajući Vijeća ministara BiH i mediji, čak mu se izvinjavaju i majke Srebrenice, koje nikada nikome i nizašta ne bi trebalo da se izvinjavaju.

Prema tome, ovo što se dogodilo, uvjeren sam, nadilazi sva očekivanja Vučića koji apsolutno može da trijumfuje. On ima izvanredan politički kapital i u svijetu, jer je ispao žrtva, i u njegovoj domaćoj javnosti, a i ovdje niko više ne govori o Srebrenici, nego o Vučiću.  

Kako gledate na poziv Vučića članvima Predsjedništva BiH da dođu u posjetu Beogradu nakon svega?

DURAKOVIĆ: Možda sam prestrog, vjerujem da nisam i želim biti otvoren. To je nastavak njegove politike obmana, licemjerja itd. Kazao sam da je on čovjek koji je ratovao u BiH, jedan od rijetkih u svijetu koji negiraju genocid u Srebrenici, a pri tome stalno govori kao je on za dijalog, kako drži ispruženu ruku. Drugom rukom istovremeno, u vezi s Naserom Orićem, sa Srebrenicom,  stalno udara političke šamare bosanskoj i naročito bošnjačkoj javnosti u vezi sa svim ovim slučajevima. To znači da je u pitanju jedna vrsta licemjerja. On verbalizira prijateljstvo. To je čista verbalizacija. Ako hoće da bude prijatelj, nije trebalo da se ponaša kako se ponašao u vezi sa Srebrenicom, u vezi sa Naserom Orićem itd.

On sada ide korak dalje, jer to je očito vrlo vješt političar, uvijek je korak ili dva ispred ostalih, on je taj koji vuče poteze. Neka sada stisne petlju neko od ove trojice, naročito Bakir Izetbegović, pa neka ne ode u Beograd. Vučić je učinio sve da on ne bi trebalo da ode tamo. Ako ne ode, onda ćemo mi imati krunski dokaz kako, eto, opet odbijaju njegovu ispruženu ruku. Jedan sjajan manipulator.