Iako u osmoj deceniji života Munib Šabić već više od pola vijeka održava brojne dimnjake na zeničkim kućama. On je jedini kvalifikovani i registrovani dimnjačar na području zeničke regije.
Ovaj vitalni starac priča kako je kurs položio 1957. godine i od tada do danas od dimnjačarske uniforme i alata nije se odvajao.
- Davne 1957. godine kada sam se kvalifikovao za ovaj posao ljudi ni tada nisu, kao ni danas, željeli raditi ovaj posao. Tada sam čistio dimnjake na zeničkim domaćinstvima ali i na najizazovnijoj i najvećoj zgradi u gradu – Lameli – priča za bh. novinsku agenciju Patria 75-godišnji Munib.
Tada je, kako kaže, radio od jutra do mraka, a danas to čini po pozivu. Ipak, može se pohvaliti da posla ne nedostaje.
- Najčešće ljudi čuju za mene od drugih ljudi koji me preporuče, a budući da primam minimalnu penziju ovaj posao radit ću dok sam zdrav. Vrlo je važno biti osoba od povjerenja jer vam ljudi daju ključeve od svojih domova - priča Šabić.
Ističe, kako postoji nekolicina "divljih" dimnjačara ali ljudi to znaju prepoznati zbog čega je vrlo često pretrpan pozivima. Kako kaže, kada bi se ponovo rodio ne bi se pretjerano dvoumio, opet bi obukao dimnjačarsku uniformu.
- Zenica mora imati više dimnjačara i zato bih pozvao mlade ljude da se zainteresuju za ovaj veoma interesantan posao, budući da sam teško stižem odgovoriti svim obavezama. Žalosti me činjenica da je nekad bilo 25 dimnjačara, a da je danas taj avanturistički posao sveden na samo jednog čovjeka, mene - kaže pomalo razočarano Šabić.
Čovjek u crnom, kako ga odmilja zovu Zeničani, sa štrikom i kuglom danas zarađuje za život. Opremom, stručnošću i znanjem spreman je odgovoriti i najzahtjevnijim zgradama u gradu.
Kaže kako bi volio dobiti mladog kolegu kojem bi sa velikim zadovoljstvom prenio svoje znanje i stečeno iskustvo stečeno, a onda bi mirno otišao u penziju.