Student Šimić napisao drugo otvoreno pismo Čoviću: Nakon suđenja oslobađan – svi procesi montirani

Poštovani gospodine predsjedniče Čović

Draga javnosti!

Nakon moga prvog Otvorenog pisma „Probudi se Gospodine i zaustavi tu bandu“, upućenog Vama gosp. Čoviću, pa i javnosti, u kojem ukazujem na Vaše vješto „hapanje“ (pljačkanje) hrvatskoga naroda, što je opće poznato.

U svojem drugom Otvorenom pismu, Vama gosp. Čović i javnosti, grjehota bi bila Vas ne posjetiti potanko na Vašu sumnjivu, a bogme i nelegalno stečenu imovinu, te kako to da Ste iz svakog sudskog postupka pred bh. pravosuđem izašli kao „nevini veliki pobjednik“.

I dok prijetnje u inbox pristižu sa svih strana, južnih i srednjih krajeva, „samoproglašene diktatorske Herceg Bosne“, na čelu s Vama, to mi daje jednu snagu i polet da nastavim dalje, a inspiriran riječima samoga Krista: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više Onoga koji može i dušu i tijelo u paklu pogubiti“ (Matej poglavlje 10,28), nadalje, „Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove (Čovićeve) zločine, domu hrvatskom grijehe njegove“ (Usp. Iz 58,1).  

No, bacimo se na istraživanje Vaše „nahapane“ imovine gosp. Čović, a Boga mi i šire!

1. Punac Blago Prskalo, otac Čovićeve supruge Bernadice Čović, zadnjih 30-ak godina prima rudarsku penziju, pored toga, B. Prskalo je „nahapao“ stan s garažom, vilu u Republici Hrvatskoj koju je „platio“ 790. 000 KM, a tu je i porodična kuća u „glavnom gradu“ Herceg Bosne! MAŠALAH! 'AJDE NEKA!

2. „Stančić“ od 71 kvadratni metar – jadno zar ne?!

3. Čoviću je otac 1997. poklonio kuću s dvorištem 640 kvadrata u Ljutom Docu, kod Mostara. Samo tri godine kasnije, Dragan Čović, uz ovu kuću, kupuje dvije parcele, plativši ih 3.000 švabskih maraka! Njegov „pošteni“ punac Prskalo postao je vlasnik stana u Zagrebu 1998. u vrijednosti od 162.000 KM, dok je Čović obnašao dužnost direktora „Sokola“. No, podsjećam, da je Prskalo u to jadno vrijeme imao samo kuću u Mostaru, ali nikada se nije htio izjasniti o tome kako je kupio nekretnine u Zagrebu, samo je kazao: „Ko hoće raditi može imati“, ili bolje, tko hoće hapati, može imati!

4. Branko Kolobarić, poznati „hapac“ u aferi s Valerijom Čuljak iz moga prvog Otvorenog pisma, samo mjesec dana kasnije, kupio je jedan sprat iste kuće (dvosoban stan i garaža) za oko 146. 000 KM, i to baš u vrijeme dok je bio predsjednik Upravnog odbora „Sokola“, a Čović direktor...

5. Federalna finansijska policija 2003. godine podnijela je krivičnu prijavu protiv Čovića i Kolobarića, pod sumnjom da su 1998. godine pribavili nezakonite nekretnine, a na štetu „Sokol“ firme. Prijava je dostavljena ‘udovima ove zemlje (Tužiteljstvu HNK), al' đe će ‘udovi (Tužiteljstvo) protiv glave (Čovića). Tužbe nije ni bilo. Izmrda Čova opet.

6. Kratko, prije nego će Čović napustiti „Sokol“, dobio je stan na korištenje od iste firme. Samo godinu dana kasnije, otkupio ga je za oko 34. 000 KM, a deset godina kasnije, isti stan prodaje Matanu Žariću za oko 200. 000 KM. No, Čović i Žarić upoznali su se i prije prodaje na optuženičkoj klupi: Bili su optuženi da su kao predsjednik i član Upravnog odbora Hrvatske pošte i telekoma (HPT) Mostara prenijeli dug od 4,7 miliona KM koji je preduzeće imalo prema tada bivšem Ministarstvu obrane Hrvatskog vijeća obrane na tri privatne firme iz Mostara i Širokog Brijega. Firme su poslije naplatile dug u dionicama i tako postale većinski vlasnici „Eroneta“. Sud je poslije poništio tu transakciju, a optužnica protiv Čovića, Žarića i ostalih je pala na Sudu jer je podignuta „kasno“ – „kada je već došlo do zastare krivičnog gonjenja“.

7. 2000. godine, sultanija Bernadica Čović, kupuje stan u Makarskoj u vrijednosti od oko 140. 000 KM.Na scenu stupa i Zdravka Čuljak, ujna Bernadice Čović. Za ujnu, obitelj Čović u Mostaru kupuje zemlju oko 2400 kvadrata za 84. 000 KM. U 2011. godini obitelj Čović otkupljuje od ujne zemljište za 330. 000 KM.

8. Vila na moru. Mmmmm! Veliki vezir, punac Čovićev, posjeduje vilu u Zaostrogu u vrijednosti 625. 000 KM. Vila ima četiri sprata, sa terasama kao nogometno igralište, dvorište popločano glatkim kamenom sve do mora. Do duše i sam sultan Čović izjavi: „moj punac živi veoma dobro, ima zeta“.

9. Bernadica Čović u Mostaru kupuje advokatski ured za vlastite potrebe u vrijednosti 80.000 KM.

10.  I U MAL' NE ZABORAVI „PANTOVČAK“ U MOSTARU U VRIJEDNOSTI 4 – 5 MILIJUNA MARAKA!

I što kaže Fata Muji: „Mujo markica po markica, 101 markica“, tako stančić po stančić „101 stančić“.
 

„NEVINI VELIKI POBJEDNIK“

Gosp. Čoviću!

Ne mogu, a da ne spomenem gotove sve „montirane“ procese koji su se vodili protiv Vas, na taj način što Ste se bh. javnosti pokušali predstaviti kao „nevini Alojzije Stepinac“.

„KRIŽNI PUT“ DRAGANA ČOVIĆA

2005. godine optuženi Ste kao ministar finansija FBiH za zlouporabu službenog položaja i ovlasti, da Ste kao ministar u periodu 2000./2001. godine primili mito od braće Ivanković Lijanović u svezi spornog akta da izbjegnu plaćanje skoro 39 milijuna maraka carinskih obveza i tako steknu dobit. No, kako na Sudu BiH 2006. godine udovi (tužiteljstvo, sudstvo i policija) otkazaše posluh glavi (Vama) rokniše Vas na pet godina teške robije, s jednim obrokom na dan, i to riža! Ali kako sultan (Čović) ne nauči na rižu, 2007. godine uloži žalbu, a „harem“, tj. Apelacioni Sud BiH se proglasi nenadležnim i uputi slučaj na Kantonalni Sud Sarajevo, gdje, pukim slučajem, nestaše mnogi dokazi, tijekom dvogodišnjeg prijenosa s državne razine na kantonalni nivo. Opet Tužiteljstvo izgubi!

2009. godine, optuženi Ste zajedno s Edhemom Bičakčićem da ste u periodu 1999./2000. zloupotrijebili položaj ministra financija FBiH, odnosno Premijera FBiH, time što ste nenamjenski potrošili 7,8 milijuna maraka iz budžetski rezervi. 2010. Sud vas proglašava „nevinim“ – nema dokaza?! Vi ste gosp. Čoviću i još šest osoba 2010.  optuženi da ste na tri privatne firme prenijeli dug od 4,7 miliona KM, koje je preduzeće Hrvatske pošte i telekom (HPT) imalo prema tada već nepostojećem Ministarstvu obrane - HVO. Te firme su poslije naplatile dug u dionicama i tako postale većinski vlasnici Eronet-a, najprofitabilnijeg dijela HPT-a. Čović je u to vrijeme bio ministar finansija FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a. Čović je oslobođen optužbe zbog zastare.?

Ali kako su se pojavile velike rasprave oko moga spominjanja vjerskih velikodostojnika, te o tome kako Crkva stavlja prsten na prst Čoviću, a ne Kristu, potvrđuje samo moju prvotnu izjavu, kad župnik na propovjedi izjavi: „Tko ne glasa za HDZBiH, neka mi ne dolazi na sv. misu“! Ako mi ne vjerujete, pitajte deževičke vjernike!!!

A šta reći, osim da upotrijebim  riječi iz Žikine dinastije: „SAŽALIJEVAM SLUČAJ“!

'Ko je Vas gosp. Čoviću poznavao, ni pakao mu neće teško pasti!

I dok razularena i korumpirana „ustaško – četnička“ grupa ČOVIĆ – DODIK, pokušavaju da dezintegriraju državu Bosnu i Hercegovinu, ustaša (Čović) kroz Herceg Bosnu, četnik (Dodik) kroz RS, svjesno je dovodeći na taj način do krvavog rata, jadni narod vapije: „Izbavi nas iz ruku tlačitelja i neprijatelja“ (Ps 31,15).

I, dok Vi gosp. Čoviću nastojite uspostaviti svoj „Kalifat“ (Herceg Bosnu), istom tako želite, od „Kalifata“ (Herceg Bosne) proglasiti „Sjevernu Koreju“, s glavnim gradom „PyonYangom“ (Mostarom), a sebe „Kim Song Youngom“!

I dok je, ne tako davno, buknuo veliki požar u Hercegovini, pukim slučajem, u prolazu kroz Hercegovinu sretoh jednu skromnu baku koju upitah: „Bako, što ćemo? Gori nam država, a zemlja puna kanadera“! Baka mi odgovori: „Sinko, bolje volim da je zemlja puna kanadera, nego Sanadera“ (Čovića)!

S poštovanjem.

Josip Šimić 
Student Katoličke teologije i Političkih nauka Sarajevo