Šimić otkriva kako je Čovićev Soko popravljao avione koji su granatirali hrvatski Vukovar

Piše: Josip Šimić, sarajevski student

Poštovani gosp. Predsjedniče Čović,

Dragi Čovićevci,

Draga javnosti,

Čuvajte se Čovića i njegovih „Sokolara“! Narode hrvatski, Čović Vam „dolazi u ovčijem odjelu, a iznutra zjapi vuk grabežljivac“. (Usp. Mt 7,15). Ali ne brinite gosp. Čoviću „prepoznat će Vas po Vašim plodovima“ (Usp. Mt 7,16), a plodovi Vaše politike na bh prostorima za hrvatski narod jesu „101 stančić i milijunčić“ u vlasništvu obitelji Čović.

Ali ne krivim Vas u cijelosti gosp. Čoviću, jer kad je korupcija i pljačkanje hrvatskoga naroda kod Vas u pitanju, ipak je genetika učinila svoje. Ne pišem Dragane moj ova pisma da bih ih „stavio pod krevet ili da bi ostala u tami, nego ih stavljam u javnost, da svi koji čitaju vide svjetlo. Jer ništa nije skriveno što se ne bi otkrilo, i tajno što se ne bi saznalo“. (Usp. Lk 8, 16-17).

ČOVIĆ - „UBOJICA“ NARODA HRVATSKOGA, TLAČITELJ BOŠNJAČKOGA, A SAVEZNIK SRPSKOGA

Kad je novac kod Vas u pitanju gosp. Čović, on dolazi bez dileme na prvo mjesto Vaših prioriteta. Još, kad se uzme u obzir čiju ste školu i obuku završili prije rata, nečudi Vaše ponašanje prema ratnim zarobljenicima, jer ste se ponašali kao i velikosrpski četnički napadači na BiH koji su u ratu „dokusurili“ mnogim gradovima „Naše nam Lijepe“ Hrvatske i to upravo onim avionima koje ste im Vi opravljali i servisirali u mostarskoj firmi „Soko“.

Ali za sve postoje zvanični dokazi u arhivima RH iz kojih se jasno da iščitati da su SRBO-ČETNIČKI avioni koji su granatirali hrvatski Vukovar, i ostale gradove „Naše nam Lijepe“ slijetali u Mostar, gdje su servisirani od strane „Sokola“ kojom ste u to vrijeme, „glavom i bradom“ rukovodili Vi gosp. Čović! No, nikada mi neće biti jasna aktualna podrška pojedinih hrvatskih obitelji, pa i Katoličke Crkve u BiH gosp. Čoviću koji je bio „palica“ u rukama njihovih zlotvora! Ali što bi rek'o naš svijet: „Para vrti gdje burgija ne može“!

Tijekom rata počinili ste mnogo krivičnih djela, a nakon rata, pa sve do sada, počinili ste toliko krivičnih djela „koliko ima pijeska na obali morskoj“! Tako ste tijekom rata, prisiljavali zarobljene Bošnjake (čudi me da nisu Hrvati),  da džaba rade u „Sokolu“, dok ste na lopovski način prikazivali da isplaćujete dnevnice, a u biti ste te pare „hapali“ za sebe i tadašnje vojne zapovjednike.

Možda niste tijekom rata prisiljavali Hrvate da džaba „rintače“ za Vas, ali ste Vi od nas Hrvata nakon rata, pa sve do sada, naplatili sve sa „zakonskom zateznom kamatom“!

Čova moj, „ne oslanjaj se na blago varavo stečeno, kažem Ti, u dan privođenja neće Ti k'o ni Sanaderu pomoći“! (Usp. Sir 5, 8).

HELIKOPTERČIĆ „BEZ ELISA“

Sumnjiv ugovor (a inače sve što je sumnjivo vezano je za Čovića) potpisali su tadašnji direktor „Sokola“ naš Dragan i najveća lopina koja sjedi „zdesna“ Čoviću, tadašnji direktor „HT Mostara“ Marinko Gilja – ovom nije ni Zijad Turković ravan u pljačkanju! Ali ako stavimo opremu za ronjenje i zaronimo dublje u „septičku jamu“, u Čovinu i Giljinu „istinu“, jasno je da nam „govnari Čovini“ mogu zatvoriti poklopac, kao meni sinoć, da više nikada ne osjetimo miris „blagog lahora“, nego dah njihova smrada, ali isto tako, lako možemo vidjeti da je Marinko Gilja naručio od Čovine firme „Soko“ jedan „helikopterčić“ u novembru ratne 1995. godine, prebacivši iz „HT Mostara“ na firmu „Soko“ 70 000 KM.

Helikopterčić ne leti, al' više od 70 000 KM u Čovin džep opet za „džeparac“ leti!

Dio love koji su „jamili“ Čović i Gilja je iskorišteno da se protuzakonito za minimalnu cijenu otkupi cijeli kompleks „Sokola“ i to „slučajno“ u korist Draganu Čoviću. Sve su to lijepo upakovali i narodu „šušnili“ naš Dragan i njegov poslušnik Marinko Gilja koji je trenutno Čovin kandidat za generalnog direktora Elektroprivrede „HZ HB“ Mostar.

Al' 'ko je drugi naučio „šišati“ Elektroprivredu, ako neće Gilja, svakako je „ošišao na nulu“ „HT Mostar“, još kad se uzme u obzir da će biti postavljen na jednu odličnu novčarsku funkciju, gdje će „šišajući i pljačakajući“ preko Elektroprivrede hrvatski narod, zasigurno moći „dlakama (parama)“ hrvatskog naroda napuniti „dušeke za spavanje“ našem Draganu! Naime, Marinko Gilja je dugogodišnji prijatelj Dragana Čovića i redovito se posjete, ili kako kaže pjesma od Indire Radić: „Lopov lopova uvijek osjeti“!

Tako je Gilja na incijativu Čovića trebao biti predložen 2010. za državnog Premijera, ali im se, što bi rek'o naš svijet „izjalovilo“.

Saznajem iz veoma povjerljivih podataka, da je naš brat Dragan za svoga ministarskog mandata u Vladi Federacije BiH sklopio ugovor o kupovini 16 mini busova za ratne vojne invalide, čija je ukupna vrijednost bila 2,14 milijuna maraka. No, kako nikada nije utvrđeno koliko je takvih vozila preduzeće „Soko Eurobus“ isporučilo, a sve pod dirigentskom palicom Dragana Čovića, u cijeli slučaj se uključilo i Županijsko Tužilaštvo u Mostaru.

Plod istrage je bila nova kaznena prijava protiv našeg Dragana, koja je opet naknadno zataškana od Dragana Čovića i Miroslava Ćorića. Svečano Vam obećavam, da će se uskoro i ovaj slučaj izvući iz ladica, ali će ovaj puta i po „labrnji“ dobiti i sudije u Mostaru, koje se zataškale slučaj!

Al' šta da čovjek kaže?! „U laži su kratke noge“! Ali u vas su sviju duge, što me navodi na zaključak da ste „izrod“ hrvatskoga naroda!

U ovom slučaju oko autobusa Čović i Ante Vidačak terete se da su kao suizvršitelji sklapanjem ugovora, odnosno, neplaćanjem najamnine u Slobodnoj zoni „Soko“ u iznosu od 170. 000 KM namjerno nanijeli štetu i prisvojili sredstva od te tvrtke. Federalno Tužilaštvo vodi istragu o ovom slučaju! A Ante Vidačak „maksim“ hrvatskoga naroda je uspio zahvaljujući Draganu Čoviću izgraditi hotel „Mostar“ za samo 3 milijuna maraka odakle je podigao kredit, a hotel je koštao 30 milijuna maraka.

O priključku struje da i ne govorim, jer se tu mjesečno „mazne“ 30. 000 KM. Odakle gosp. Vidačak i Čović još 27 milijuna maraka, kad je kreditom podignuto 3 milijuna maraka, a hotel je koštao 30 milijuna maraka!?

Ali kako su gosp. Čović Vaše starije kolege lopovi prepoznali Vaš odličan lopovluk, jer reći će sv. Grgur iz Nise: „Sličniji sličnoga spoznaje“, Vi ste gosp. Čoviću  kao mladi perspektivni kadar imenovani u Upravni odbor HDZ – ova poduzeća „Mondo d. o. o“ Mostar, preko kojeg je tadašnje rukovodstvo HDZ-a pralo novce iz javnih poduzeća, a osobito iz Elektroprivrede Mostar.

Tada je Matan Žarić bio generalni direktor koji je potpisivao protuzakonite naloge za prebacivanje love na račun preduzeća „Mondo“, i tako su prebačeni višemilijunski iznosi koji su kasnije raspoređeni na privatne račune. Financijska policija je dokumentirala nezakonitosti od 1998. – 1999. godine, a tad je direktor „Monda“ bio Branko Rajić.

SRAMOTNO BOGAĆENJE ČOVIĆA I DRUGIH NA MUČENIČKOJ KRVI I SUZAMA HRVATA

Dragi hrvatski narode!

Kao što obećah, odlučio sam u ovome petom Otvorenom pismu, napisati Čovićevo sramotno bogaćenje na Vašim suzama. No, moram požuriti dok me nisu „roknuli“, jer sinoć sam mogao „skiknuti“, a bogme i „vrisnuti“!

Ali to samo pokazuje onu biblijsku rečenicu: Rekoše Čovićevci: „Postavimo zasjedu Josipu jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv zakona i spočitava kako izdadosmo narod svoj.

Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak. Jer ako je pravo govori, Bog će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku naših. Zato ga iskušajmo porugom i mukom i mecima da upoznamo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.

Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje“. (Usp. Mudr 2, 12.17-20).

Crni fondovi išli su preko Branka Rajića, a stranka HDZ-a nije vidila ni „feninga“, jer sva ta lova je završila u privatnim budžetima Čovićevih i Žarićevih ljudi. Prema saznanjima Financijske policije, on je potpisao nekoliko faktura s lažnim sadržajem u ukupnom iznosu 1,5 milijuna maraka što se tada saznalo, a kasnije je došla „cica na kolica“ i pojavilo se još takvih lažnih faktura za više transakcija preko drugih firmi, koje su kao neistinite prihvatili u firmi Elektroprivrede „HZ HB“, gdje je sjedio odani kadar Dragana Vrankića i Dragana Čovića direktor Matan Žarić, koji je i kum s Draganom Vrankićem i Miroslavom Rupčićem, za koga se priča, a imaju bogme i dokazi da je Rupčić uz  Ivana Medića najveći ratni profiter, koji je milione zaradio na hrvatskoj krvi (prodajom oružja, lažiranjem računa), a radi se o „nahapanom“ iznosu oko 100 000 000 milijuna maraka!

Uništio je mnoge hrvatske obitelji i „pljunuo“ na krv izginulih očeva hrvatske djece, koji su ginuli u ratu od Rupčićevih metaka i granata koje je prodavao protivničkoj strani i tako svoju djecu financijski osigurao krvavim novcem!!! Ovo nije ni čudo, jer Rupčić kao ni Čović prije nisu bili Hrvati nego Jugoslaveni!

I tako moj hrvatski narode radi oni, koju nam 20 godina mažu oči o „ugroženosti“ Hrvata u BiH, a istodobno ga pljačkaju!

VUK DLAKU MIJENJA, AL' ĆUD NIKADA“