Članak

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv korupcije: U mračnoj ulici

Sjećam se kad sam kao dijete gledao nastup popularnog komičara na TV-u. Ispričao je priču kako su on i prijatelj šetali mračnom ulicom jedne noći kad je pred njih iskočio neki čovjek, uperio pištolj u

Sjećam se kad sam kao dijete gledao nastup popularnog komičara na TV-u. Ispričao je priču kako su on i prijatelj šetali mračnom ulicom jedne noći kad je pred njih iskočio neki čovjek, uperio pištolj u njih i rekao: „Dajte mi sav novac koji imate“. Komičar je brže-bolje izvadio novčanik i umjesto otmičaru tutnuo prijatelju  novac u ruke: „Evo ti onih 50 dolara koje ti dugujem!“

Šala je smiješna, no istovremeno i tužna – kada je čovjeku najteže, kao što je naučio prijatelj dotičnog komičara, postoje ljudi za koje mislimo da im uvijek možemo vjerovati, a koji će nas nažalost pokušati prevariti. Onima koji su izabrani da budu u službi građana, bilo putem izbora ili imenovanja, građani su dali povjerenje da budu pravedni, pošteni i transparentni u svom radu.  Ako se odluče izigrati to povjerenje, čak i kada su vremena teška, kada je stopa nezaposlenosti visoka, kada smo izloženi prirodnim katastrofama, onda je osjećaj izdaje i bola posebno jak.

Međunarodni dan borbe protiv korupcije obilježava se 9. decembra.  Problem korupcije u Bosni i Hercegovini je dobro dokumentovan i opšte prepoznatljiv. Nema potrebe ponavljati statističke podatke ili podizati nivo obavještenosti – ljudi su već bijesni. Međutim, oni koje ja srećem nerijetko iskazuju skepticizam da se takvo što može promijeniti. To je opasno.  Većina takvog skepticizma dolazi od stvarnog ili percipiranog nedostatka interesa među političarima da reformišu sistem od kojeg imaju osobne koristi.  Drugi pak smatraju da su za takvo što krivi neefikasno civilno društvo ili mediji.

Suprotno ovim osjećajima, postoje zapravo stvari koje je moguće uraditi u 2016. godini kako bi se smanjila korupcija u Bosni i Hercegovini. Napredak u ovoj oblasti ili odsustvo napretka može otkriti ko se ozbiljno kani uhvatiti u koštac sa korupcijom, a ko je zadovoljan pukim učestvovanjem na konferencijama. Ovo su pitanja na kojima sarađuju vlasti i civilno društvo i u vezi s kojima je moguć stvarni napredak:

1. Javne nabavke: Kada vlast troši novac poreskih obveznika za kupovinu roba i usluga, proces nabavke mora biti javan kako bi sve kompanije imale šansu da pobijede na tenderu. U BiH se međutim čak 75% javnih nabavki provede tako da javnost nikad ne sazna za njih. Prema informaciji nevladinih organizacija koje prate ovu oblast, to znači da je bez znanja javnosti prošle godine potrošeno dvije milijarde maraka.

Tek jedan primjer: Centar za predškolsko obrazovanje, dakle jedna javna ustanova, platio je robu po 361% većoj cijeni od uobičajene, a nabavka za dječiji vrtić uključivala je i 666 boca alkoholnog pića! Istovremeno su roditelji djece u ovoj školici morali sakupljati novac kako bi platili kupovinu novog tepiha ili toaletnog papira za Centar

Organizacije civilnog društva predlagale su amandmane na Zakon o javnim nabavkama kako bi se eliminisale rupe u zakonu, kako bi javni tenderi postali obavezni, te kako bi se uvele kazne za one koji krše zakon.  Ove amandmane treba odmah proslijediti Parlamentu na razmatranje i usvajanje.

2. Objavljivanje podataka o imovini: Kako je moguće da su pojedinii javni službenici koji primaju platu iz budžeta ponekad u mogućnosti da kupuju skupe, nove kuće I vozila?  Objavljivanje podataka o imovini je uobičajeno sredstvo u borbi protiv korupcije.  Ideja je jednostavna: visoki zvaničnici moraju redovno prijavljivati svoju pokretnu i nepokretnu imovinu.  To je ključno u otkrivanju korupcije i procesuiranju odgovornih.  Nažalost, obaveza prijavljivanja imovine u BiH je u proteklim godinama ublažena, što je korak unazad u borbi protiv korupcije.  Neki ljudi tvrde da se objavljivanjem podataka o imovini krši pravo zvaničnika na privatnost, ali u većini zemalja je pronađen način da se riješi i pitanje privatnosti u ovom slučaju.  Trebalo bi ponovo insistirati na javnom objavljivanju podataka o imovini.

3.Naknade koje plaćaju poduzetnici, posebno start-up kompanije: Oni koji ovdje pokreću biznis tvrde da često nisu ni svjesni koje sve iznose i koje naknade moraju platiti za razne dozvole i saglasnosti.  Zašto svi nivoi vlasti na svojim internet stranicama jasno ne objave naknade i takse koje treba platiti?

USAID je ponosan na svoje partnerstvo sa zvaničnicima, civilnim društvom i privatnim sektorom u nastojanjima da se obnovi Bosna i Hercegovina, ponovno uspostave javne službe, izgrađuju vladine institucije te pomogne BiH u procesima integracije u globalnu zajednicu zemalja.  Postignut je značajan napredak i ne želimo da bude protraćen zbog korupcije.  Nabrojane mjere neće riješiti korupciju u potpunosti, ali su stvarni, opipljivi koraci koji će utijecati na korupciju te pokazati zajedničku odlučnost da je se riješimo.

Moj prethodnik je bio koautor veoma otvorenog bloga jednostavno naslovljenog “Nečuveno” koji je naišao na odobravanje građana BiH.  Suština bloga bila je jednostavna – građani ove zemlje finansiraju vlast da bi dobili robe i usluge koje im ona ne pruža.  Prošla je godina od objavljivanja tog bloga, a reakcije su, nažalost, utihnule.  Ne možemo si priuštiti još jednu godinu.  Već smo u mračnoj ulici i pištolj je uperen – vrijeme je!

BLOG  Peter Duffy, direktor Misije USAID-a u BiH 

#BiH