Kako se u Dubrovniku dogodio direktni atentat na Tita

Ovih dana se u Dubrovniku sjećaju jedne zamalo tragične posjete Josipa Broza iz 1950. godine. Poznato je da je u više navrata pokušan atentat na Tita. Ali, svaki put se izvlačio živ i zdrav. Od samih Titovih političkih i vojnih početaka potjernicu za njim su izdali Nijemci koji su ga željeli što prije likvidirati. Jedan od atetnata bio je pokušaj crnogorskih oficira koji su u Beogradu planirali sudar tramvaja s Titovim automobilom, prenosi novinska agencija Patria.

Zadnji direktni atentat na Tita dogodio se u Dubrovniku! Služba sigurnosti JNA i Maršalat imali su informacije kako postoje naznake da bi do atentata moglo doći, pa su donijeli odluku kako Tito ubuduće mora stalno imati neprobojni prsluk.

Rukovodstvo jugoslovenske emigracije Informbiroa u Sovjetskom Savezu i Rumuniji donio je zaključak kako Tita treba konačno likvidirati na klasičan način.

Za atentatora su izabrali potpukovnika Branka Rudića, jednog od Titovih ličnih pratilaca.  Dobro su znali da je Rudić pristalica rezolucije Informbiroa i Staljinove zliočinačke politike prema Jugoslaviji.

Prema planu, atentat je trebalo izvršiti u Titovoj rezidenciji u Dubrovniku. Tako je i bilo. Rudić je iz neposredne blizine ispalio tri hica pravo u Tita dok je dolazio iz svoje sobe u radni kabinet. Pancirka je spasila maršala sigurne smrti! Njegovi pratioci koji su se tada zatekli u blizini likvidirali su atentatora na licu mjesta. To je bio prvi oružani i direktni atentat na Tita.

Atentat u Dubrovniku bio je brižljivo čuvana državna tajna. Do unatrag par godina o tome nije ništa objavljeno. Jedino ga je spomenuo publicist Vjenceslav Cenčić.

Titu ni tada Dubrovnik nije pao u očima. A i zašto bi kad je svog potencijalnog ubicu doveo iz Beograda. Godinama iza tog strašnog događaja Josip Broz Tito se vraćao natrag u Dubrovnik.