U Banja Luci, daleko od rata, ubijena su 122 katolika

Kardinal Vinko Puljić, ispred Biskupske konferencije BiH uputio je pismo patrijarhu Irineju, nakon njegovog govora povodom proslave Dana Republike Srpske 9. januara u Banjoj Luci. Kardinal pismo Irineju počinje sa ključnim citatom njegovog govora u Banja Luci. 

“Danas Republika Srpska, utemeljena na istini Božijoj, na pravdi Božijoj, slavi svoj rođendan, veliki dan, ne samo za vas, braćo i sestre, veliki dan za ceo srpski narod… I to je ono što garantuje njen život, njenu budućnost i budućnost njenog naroda… Ova Republika je postavljena na krvi svetih mučenika, na kostima svetih mučenika, a sve što je postavljeno na pravdi, na istini, na krvi za pravdom i za ime Božije, to je večno i neprolazno. To Gospod podupire svojim prstom. A sve ono što Gospod podupire nikakva sila ovoga sveta ne može se odupreti tome… Zato se molimo Gospodu, da Gospod blagoslovi narod Republike Srpske, da Gospod blagoslovi narod Srbije, srpski narod, ma gde se on nalazio, jer je to sveti narod, mučenički narod, narod koji je postradao za ime Hristovo. A takva žrtva ne može nikada izgubiti vrednost i cenu, ne samo pred Bogom, nego i pred ljudima. Zato se molimo Gospodu, da Gospod blagoslovi Republiku Srpsku, Republiku svetoga Save, Republiku srpskoga naroda...” 

Kardinal, između ostalog, piše Irineju: “Dopustite da vas podsjetim na trogodišnje opsjedanje glavnoga grada BiH Sarajeva od strana bivše JNA i srpskih oružanih formacija. Sve sam to i osobno proživio zajedno sa svim građanima koji su, bez presude i krivice, kažnjeni na svakodnevno granatiranje, ubijanje iz snajpera, ranjavanje, žeđu, glad, hladnoću… Prema crkvenim statističkim podatcima, s prostora koji danas obuhvaća bosanskohercegovački entitet Republika Srpska nasilno je protjerano iz svojih domova oko 140 000 katolika. Tako je npr. u 15 župa Derventskog dekanata prije rata živjelo gotovo 50 000 katolika koji su tijekom rata u golemoj većini protjerani pa ih je nakon rata ostalo tek oko hiljadu…”

 “…Na području banjolučke općine, u kojoj nije bilo nikakvih oružanih sukoba niti ratnih događanja i u kojoj su apsolutnu vlast imali srpski predstavnici, a Banja Luka je i moj rodni grad i rodni grad banjalučkoga biskupa Franje Komarice, ubijeno 122 katolika. Na području prijedorske općine ubijen je 151 katolik, među kojima i tamošnji župnik vlč. Tomislav Matanović i njegovi roditelji, zatim velečani Ivan Grgić, župnika u Ravskoj kod Ljubije… U noći između 6. i 7. maja 1995. u banjalučkom naselju Petrićevac, policija Republike Srpske ušla je u franjevački samostan i uhitila sve redovnike i redovnice, a vojnici Republike Srpske minirali su i potpuno uništili novoizgrađenu samostansku i župnu crkvu sv. Ante Padovanskog, a samostan spalili, pri čemu se ciljano i potpuno uništilo arhiv župe i samostana. Tijekom torture i paljenja samostana preminuo je osamdesetogodišnji fra Alojzije Atlija…Mons. Kazimir Višaticki, župnik i dekan u Bosanskoj Gradišci, ubijen je u svojoj župnoj kući 16. novembra 2004., nakon višegodišnjeg boravka u izbjeglištvu.

Treba se ovome dodati i ubistvo 97 imama i mualima tokom agresije na BiH, od čega su u 11 slučajeva ubijeni i  imami i čitava njihova porodica. Treba reći i da je, čak 88 imama bilo zatočeno i mučeno u logorima. Ovim je definitivno raskrinkana priča patrijarha Irineja o Republici Srpskoj kao blagoslovljenoj od Boga.