Profesionalne prečice: Ko je sve Mevludinu Mekiću pomogao da dođe do vrha Sarajevskog univerziteta

Predsjednik UO UNSA Mevludin Mekić studirao je na Medicinskom fakultetu u Prištini. Sve ratne godine, dok je Bosna i Hercegovina krvarila pod udarima srbijanske agresije, on je mirno studirao i završio fakultet, piše novinska agencija Patria.

Nije ga omeo ni srpsko-albanski rat na Kosovu (1996. – 1999.) da završi i magistarski studij na prištinskom Medicinskom fakultetu, sve dok Prištinu i Vojsku Jugoslavije na Kosovu nisu zasule bombe NATO avijacije. Kako je to moguće?

Budući da se nije moglo očekivati da će kosovski Albanci po ponovnom preuzimanju Prištine 1999. godine imati razumijevanja za njegovu lojalnost srpskim vlastima, Mekić zajedno sa prištinskim Medicinskim fakultetom svoj magistarski studij seli u Kosovsku Mitrovicu, gdje se u njenom sjevernom, srpskom dijelu uspostavlja Medicinski fakultet Priština – Kosovska Mitrovica, koji tamo djeluje i danas. I tamo magistrira.  Nakon toga Mevludin Mekić nastavlja doktorski studij i doktorira 2003. godine, i to u Nišu.

Iz više škole na uglednu kliniku

Mekić zatim dolazi u Bosnu i Hercegovinu gdje će se sumnjivim stranačkim linijama i putevima gurati prema vrhu. Kardiolog prof. dr Amila Arslanagić je bila prva žrtva njegovog sarajevskog uspona. Sarajevski odjel kardiologije je bio čuven upravo po velikim liderskim ljekarskim imenima. Od prof. dr. Nurudina Numića, u vrijeme kada je na III Internoj bio najelitniji skup kardiologa. Bila je praksa da dolazećeg šefa klinike mijenja po starini i iskustvu sljedeći doktor sa odjeljenja. Prof. dr. Numića zamijenio je prof. dr. Enver Raljević, a nakon njega došao je profesor dr. Marko Bukša. U vrijeme prof. Bukše razbolio se prvi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i hospitaliziran je upravo na Klinici za bolesti srca. Zamoljena je prof. dr. Amila Arslanagić da bude glavni ljekar i da izabere ostale ljekare u tim koji će voditi brigu o zadnjim danima Izetbegovića. Kada je predsjednik Izetbegović umro na klinici,  prof. Arslanagić je, mnogi se sjećaju, obavijestila javnost o njegovoj smrti. Pred penzionisanje prof. Marka Bukše, svi su očekivali da će novi šef klinike za kardiologiju biti upravo prof. dr. Amila Arslanagić, jer je hijerarhijski, po stručnosti i iskustvu bio takav red.

Međutim, kao da se čekala smrt predsjednika Izetbegovića, za početak nacionalne destrukcije na svim poljima. Gotovo simbolično, nova pravila napredovanja uz guranja i laktanje počinju upravo na klinici gdje je Izetbegović proveo zadnje sate svog života. Na kliniku dolazi ljekar koji se zove Mevludin Mekić, direktno iz Travnika, gdje je, navodno, bio predavač za predmet reumatologije na Višoj medicinskoj školi. Na kliniku dolazi bez konkursa i odmah najavljuje, javno, da će on biti novi šef Klinike za bolesti srca. Već tada ljekari uviđaju da nema adekvatno znanje iz oblasti kardiologije. On, uostalom, i nije kardiolog. Ozbiljni ljekari su u strahu, posebno kada dežura noću i kada nema kontrole, pošto su tada ponajviše ugroženi životi pacijenata.

Ubrzo, valjda po stranačkoj liniji, od direktora KCUS-a Farisa Gavrankapetanovića dolazi ferman da se Mevludin Mekić imenuje za šefa Klinike za bolesti srca. U obraćanju kolegama Mekić otvoreno izjavljuje da je njega na to mjesto dovela politika, a od ljekara traži da mu referišu o vizitama, informišu ga o stanju i terapiji kod bolesnih. Ljekari na klinici su bili očajni, a u toj situaciji dr. Arslanagić odlučuje da ide dvije godine ranije u penziju. Ostalo osoblje vidi da je vrag odnio šalu i javno traže od direktora Gavrankapetanovića da promijeni odluku i spasi kliniku od blamaže i moguće tragedije pacijenata.

Tri mjeseca šefovanja ozbiljnom klinikom

Argument je da se Mekić nikad nije bavio kliničkim bolesnicima već bio nastavnik za medicinske radnike. Gavrankapetanović ga smjenjuje poslije tri meseca vođenja klinike. Odatle Mekić prelazi na odjel za reumatologiju i čeka novu priliku za uspone. Od tada u svojoj biografiji ima važan detalj da je bio šef Kardiologije KCUS-a, a koga briga što je to bilo samo tri mjeseca. U njegovom profesionalnom putu više ne treba pisati da je došao sa Više medicinske škole iz Travnika (danas Farmaceutsko- zdravstveni fakultet Travnik). Sa biografijom koja je ovako skrojena, određeni politički klanovi ga ubacuju u univerzitetske vrhove. I eto, opet je postao glavni.

Ne zna se po kojoj logici je jedan provincijski predavač na Višoj školi postao prvim čovjekom Upravnog odbora i time praktični strateški lider UNSA. U tome je imao svesrdnu podršku dekana PMF-a Rifata Škrijelja koji je prema tvrdnjama iz akademskih krugova imao jak utjecaj nad članovima Komisije za provođenje konkursne procedure izbora šest članova UO UNSA. Tada je Mekić sakrio i da je predavač na Univerzitetu Vitez u Travniku, gdje obavlja sve aktivnosti, pa ostaje pitanje kako niko iz Vlade KS dosad nije reagirao na teško urušavanje ugleda najznačajnije obrazovne institucije BiH.

Međutim, čini se kako tu ima svega i svačega. Klanovska SDA-ova politika je očito stajala iza Mekića, jer ne bi bio dovoljan samo jedan SDA-ov moćnik da ovako snažno progura osrednje vrijednog ljekara.

Ali, kao što rekosmo, provincijalizacija UNSA-e nije se ni mogla dogoditi bez stranačke klanovske igre. Posebno one koja dolazi iz intelektualne sredine kakvu inače čini sadašnja garnitura SDA. 

Pozadina izbora Mekića, kako se to može čuti u akademskim krugovima krije se i u skovanom planu nekoliko pojedinaca koji žele smjenu rektora UNSA Muharema Avdispahića te za sebe žele tu poziciju. Među njima su upravo već spomenuti Škrijelj, Izet Rađo, Faruk Čaklovica, a može se čuti i ime Ejuba Džaferovića. Procedura izbora rektora počinje u martu.