Suđenje za Štrpce: Dvadeset civila skinuto s voza i ubijeno na ličnu kartu

Zbog lošeg zdravstvenog stanja, tri svjedoka Tužilaštva BiH nisu mogla pristupiti na suđenje za ubistva civila otetih iz voza u Štrpcima (općina Rudo) u februaru 1993. godine, pa su pročitani njihovi ranije dati iskazi, piše BIRN, prenosi Patria.

U iskazu koji je dala Tužilaštvu za ratne zločine Srbije u decembru 2014. godine, Koviljka Buzov je rekla da je kritičnog dana njen suprug Tomo, koji je bio oficir Jugoslovenske narodne armije (JNA), krenuo u posjetu njihovom sinu, koji je bio na odsluženju vojnog roka u Podgorici.

Buzov je navela da je suprug javio da voz kojim treba ići kasni i da je mislila da je sve u redu dok joj sin nije javio da nije izašao iz voza. Naredno jutro, kazala je, na vijestima je čula da se desila otmica u Štrpcima.

S porodicama oštećenih svjedokinja je, kako je rekla, pisala parole i tražili su da ih primi Milošević, tadašnji predsjednik Srbije. Primio ih je, kako je svjedokinja navela, i “ponudio da joj dovede Karadžića”.

- Ako bih se pitala, ja bih ih sjekla parče po parče, koliko su mi zla nanijeli - stoji u iskazu svjedokinje Buzov, koja je navela i da je poslije ovog događaja dobila moždani udar.

Za otmicu 20 civila iz voza u Štrpcima 27. februara 1993. godine, koji su ubijeni na području Višegrada, Tužilaštvo BiH tereti Luku Dragičevića, Bobana Inđića, Obrada i Novaka Polugu, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Petka Inđića, Radojicu Ristića, Vuka Ratkovića i Miću Jovičića.

Prema optužnici, Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Boban Inđić komandir Interventne čete ove brigade, dok su ostali optuženi bili pripadnici Interventne čete ili Prve čete Prvog bataljona Druge podrinjske lake pješadijske brigade.

Na suđenju je pročitan iskaz Misina Rastodera iz 2014. godine. On je kazao da je 27. februara 1993. njegov otac Jusuf, koji je radio u Beogradu, krenuo vozom u Bijelo Polje, da iskoristi slobodne dane.

Rastoder je izjavio da je za otmicu voza u kojem je bio njegov otac čuo preko radija. U to vrijeme nije znao da mu je otac bio u vozu, već je to saznao kada je kolega donio očevu platu. Posmrtni ostaci, kako je naveo u iskazu, pronađeni su u jezeru Perućac.

Zejna Čorić je u iskazu datom 1996. godine rekla da je njenen suprug taj dan krenuo iz Beograda za Prijepolje. Ona je istakla da ne zna nijedno lice koje se nalazilo u vozu koje bi se moglo izjasniti o prisilnom odvođenju.

Suđenje će se nastaviti 13. juna.