Prijatelji stari gdje ste: Čović sa Prlićem i ekipom razmijenio mišljenja o zajedničkom snu - HZHB

Dragan Čović je iznenada osvanuo u Hagu. Nije mu bilo usput, jer je krenuo u najveće katoličko evropsko svetište Lourdes, na jugu Francuske. To znači da mu je za susret sa Prlićem i ostalim iz udruženog zločinačkog poduhvata Herceg-Bosne, trebalo okružiti pola Evrope do juga Francuske.   

Navodno ga je zanimalo stanje Prlića, Praljka i ostalih. Da je trebao informacije o stanju pet osuđenih, mogao je saznati prošle srijede u Sarajevu susretom sa njihovim glavnim tužiocem Seržom Bramercom. Bramerc zna sve o Prliću i kompaniji i to vrlo temeljito. 

Čović je prvo otišao do Tribunala i tamo razgovarao sa predsjednikom Carmelom Agiusom. Službena stranica Tribunala nije donijela vijest o Čovićevoj posjeti. O drugim posjetama pišu, ali im Čović zbog nečega nije bio značajan.

Ako je vjerovati medijima u Sarajevu razgovor sa predsjednikom jednog međunarodnog suda, vođen je sa čudnom temom. Predsjednik Agius je, navodno, obećao pomoć Tribunala u Hagu na putu BiH prema Evropskoj uniji. Čović je zahvalio Agiusu na susretu i složio se da je prioritet BiH napredak prema euroatlantskim integracijama. Zajednički je zaključeno da je napredak BiH od ključne važnosti i da treba činiti sve da bi on svakim danom bio sve vidljiviji.

Izgleda nevjerovatno da je Čoviću tema razgovora sa Agiusom bio ulazak BiH u Evropsku uniju. U izvještaju o razgovorima samo još nije spomenuta Reformska agenda. Nakon priče o evropskim integracijama sa predsjednikom suda, Čović je svratio u Ševeningen. U saopćenju iz Predsjedništva BiH se navodi se da se Čović u razgovoru s Jadrankom Prlićem, Valentinom Ćorićem, Brunom Stojićem, Milivojem Petkovićem i Slobodanom Praljkom, zanimao za probleme s kojima se susreću, te ih, vidi čuda, informirao o situaciji u BiH!?

Dakle, sa Agiusom je, bilaterlano, razgovarao o napretku Bosne i Hercegovine, a onda otišao u posjetu onim koji su je totalno unazadili.

Ne znamo je li se u ćelijama Ševeningena razgovaralo o ulasku BiH u Evropsku uniju i je li informant Čović upoznao prisutne o svojim naporima. Ali je i Čoviću bilo jasno da njegovi domaćini jedva čekaju da ih iz Evrope integrišu nazad u Bosnu i Hercegovinu.  

Je li petorici osuđenoj prvostepeno za zločinački poduhvat Čović prenio napore Karmela Agiusa da ih doživotno  pripoji Evropskoj uniji? Evropske integracije BiH su krenule od izbjeglica, koji su spašavali gole živote zahvaljujući naporima Prlića i ostalih, a istinska integracija je počela tek sa naseljavanjem zatvora Ševeningen.

Presuda za Čovićeve domaćine iz zločinačkog poduhvata očekuje se u novembru 2017., dakle za godinu i po dana. Vjerovatno je Čovića zanimalo kako su njegovi domaćini preko konclogora uspjeli desetine hiljada jedva živih Bošnjaka integrirati u Evropsku uniju, a on to godinama bezuspješno pokušava.

Napretka ima. Zasad se većina u ovoj zemlji osjeća kao u logoru.  

Jedino mjesto na kojem bi Čović nešto mogao čestito uraditi po pitanju ulaska BiH u Evropsku uniju je čuveno svetište Lurd (Lourdes). Ako se pošteno pomoli Dragom Bogu možda i uspije. Premda su mu, kao bivšem odanom partijskom sekretaru, vrlo ograničene mogućnosti za komunikaciju i uspostavu veze.