Mogu li se spriječiti izborne krađe i da li su stranke spremne na oštrije kontrole

Pitanje izbornih manipulacija i krađa glasova otvara se uvijek mjesec-dva prije izbora koji se u BiH održavaju svake dvije godine. Posmatrači OSCE-a uvijek konstatuju, nakon što sve prođe, da su izbori održani u skladu sa međunarodnim standardima, ali da su evidentirane i određene nepravilnosti. I na tome se sve završi, do novih izbora i novih krađa, piše novinska agencija Patria.

Već sada iz Stoca, Srebrenice i Banovića upozoravaju na mrtve glasače, fiktivno prijavljene, one koji odjavljuju mjesto prebivališta iz jedne u drugu općinu zbog glasanja...

Mogu li se održati izbori u fer i korektnoj atmosferi i kreirati ambijent u kojem neće biti izbornih manipulacija i krađa, i kako građani da vjeruju da je njihov glas otišao baš kandidatu kojeg su zaokružili ili da neće biti njihov listić proglašen nevažećim, a oni svrstani u „nepismene“ glasače.  

Na Općim izborima 2010. godine kandidati za članove Predsjedništva BiH Fahrudin Radončić (SBB) i Mladen Ivanić (PDP) pokradeni su za 150.000 glasova. Radončiću je poništeno čak 75. 000 glasova, dok je Ivaniću od 290.000 osvojenih glasova poništeno čak 74.000.

Krivična prijava koju je PDP 2010. godine podnio zbog izborne krađe, ostala je negdje u sudskim ladicama i nikada nije ni provedena istraga.

Te je godine prema podacima PDP-a 7.000 Banjalučana bilo „nepismeno“, a na nivou RS čak 60.000 građana. Niko nije znao da popuni listić na kojem su bila samo tri imena kandidata za člana Predsjedništva BiH!?   

Krađe se događaju i unutar kandidatskih lista jedne stranke. Ne mijenja se ukupan broj osvojenih stranačkih glasova, ali putem članova biračkih odbora, pojedincima koji su nepodobni, ukradu se preko članova biračkih odbora glasovi i prebace odabranom kandidatu koji nije osvojio dovoljnu kvotu, kako bi prešao izborni prag za dobijanje mandata.

U organizaciju krađe glasova uključen je veliki broj ljudi. To je čitava mašinerija i uhodan sistem.

Jedan od načina jeste da glasač dobije na ulasku u prostoriju gdje se glasa već popunjen listić, uzima novi, odlazi iza paravana, ubacuje onaj koji je dobio popunjen, a prazan sa sobom iznosi i predaje ga „organizatoru“.

I dalje se isti princip primjenjuje ukrug sve do kraja izbornog dana. Obično ovi glasači dobijaju od 20 do 50 KM za „odrađeni“ posao.

Novac dobijaju i glasači koji uslikaju mobitelom glasački listić i na izlazu pokažu organizatoru krađe da su zaokružili traženog kandidata.

Također, koriste se i „nepismeni“ glasači koji navedu da im je potreban pratilac, jer su nepismeni što je njihovo zakonsko pravo, te pratilac iza paravana utvrdi da je obavljen posao nakon čega ide isplata.

Tu su naravno i lažni zapisnici sa biračkih mjesta. Oni ne odgovaraju stvarnom stanju prebrojanih listića, ali i naknadno unošenje pogrešnih podataka u centralni server iz općinskih i gradskih izbornih komisija.

Tradicionalno se organiziraju i krađe dopisivanjem križića na listiće, križanje specijalnim olovkama u prstenovima, ubacivanje glasačkih listića nakon završetka izbornog procesa.

Kupovina članova biračkih odbora također je dobro uigran izborni biznis, od 1996. pa do danas.    

Politički analitičar i ekspert za izborna pitanja, Almir Terzić za NAP kaže da Glavni centar za brojanje glasova CIK BiH svaki put prilikom provjera evidentira na stotine pokušaja dopisivanja, prepravljanja i lažiranja izbornih rezultata zbog čega se i nalaže kontrolno brojanje glasova.

- To jasno pokazuje da je u Bosni i Hercegovini uveliko prisutan sistem pokušaja lažiranja izbornih rezultata, od kojih vjerovatno brojni ne budu ni otkriveni. Problem je višestruki.

Nužno je prvenstveno depolitizirati biračke odbore koji i jesu ocijenjeni kao najslabija karika izbornog sistema, odnosno mjesta u kojima se manipulacije najviše i rade.

Dokaz tome je kažnjavanje više stotina članova biračkih odbora u proteklim izbornim ciklusima, ali je nažalost izostala reakcija Tužilaštva BiH koje do sada nije pokrenulo niti jedan postupak protiv takvih djela, upozorava Terzić.  

Istovremeno, kaže on, javna je tajna da se članstvom u biračkim odborima trguje zbog čega često imamo ne samo jednonacionalne nego i biračke odbore čiji su članovi sastavljeni od predstavnika iste političke partije.

U takvim okolnostima manipulacije su više nego moguće. Zapravo postoji neki prešutni dogovor političkih partija oko podjele interesnih zona, područja. Svakako da nedovoljan broj posmatrača ne samo međunarodnih organizacija, nego i domaćih nevladinih organizacija, ali generalno civilnog društva omogućava manipulacije na biračkim mjestima.

Dakle, promjena strukture izbora, ali i članstva biračkih odbora je broj 1 kao uslov za transparentniji izborni sistem.

Međutim, političke partije u BiH spremne su pričati o svemu, ali nikada do sada nisu bile spremne učiniti ništa da bi se uvelo više reda u same biračke odbore. Znaju i zašto. To su mjesta u kojima se protivno volji birača često vrše manipulacije, posebno one koje se odnose na dopisivanje broja glasova određenim kandidatima na listama.

Za transparentniji izborni sistem nužne su svakako i providne kutije, kao i elektronsko očitavanje glasova na osnovu kojeg bi se mogle uvidjeti i sriječiti brojne manipulacije, smatra Terzić.