Zbog srpskog referenduma u nedjelju u Bosni i Hercegovini može ponovo pući

Piše: Marko Novak - analiza preuzeta i prevedena sa Portalplus.si

Milorad Dodik i Republika Srpska su rezultat Daytonskeg sporazuma, kojem su potrebne promjene, jer će ubuduće dolaziti do sličnih ili čak kompleksnijih kriza, čije uzroke generira upravo taj sporazum. 

Razvoj događaja predviđa, da će se trenutno krizno stanje u Bosni i Hercegovini nastaviti, promjene će biti male, trenja sve veća i veća. Mogu se čak okončati sa vatrom.

U čemu je dakle problem tog referenduma, za kojim stoji - prema mišljenju nezavisnih medija – najkorumpiraniji političar na Balkanu? Inače opće uvriježeno mišljenje je, da je referendum najbolje oruđe demokracije, jer pita birače, da li da podupru određenu odluku. U principu referendum nije slab ili štetan, jer građani na njemu izražavaju svoju volju. Problem nastupa, kada političari zloupotrebljavaju institut referenduma i kada ga upotrebljavaju za svoje politikantske namjere.

Milorad Dodik, koji je u Moskvi našao novog mentora, je raspisao referendum o Danu Republike Srpske, 9. januaru. Kao što je poznato, zbog osjetljivosti te materije Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučio, da takav referendum nije u skladu sa ustavom (donesena privremena mjera o zabrani referenduma op.p). Zato ga je proglasilo za neustavnim, čak i u revizijskom postupku, jer je po mišljenju najviše sudske instance te države diskriminatoran za druga dva naroda – Hrvate i Bošnjake. 9. januar je naime pravoslavni praznik arhiđakona Svetog Stefana, prvi put su ga (u BiH) obilježili 1992. godine kada je tadašnja nelegalna srpska skupština u Bosni i Hercegovini na Palama proglasila svoju paradržavu, znanu kao Republika Srpska. 

Kao što je poznato, Republika Srpska priznata je kao entitet u Bosni i Hercegovini tri i po godine kasnije sa potpisom Daytonskog mirovnog sporazuma. 

Pravna zanimljivost u ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine je, da je Ustav moguće promijeniti sa dvotrećinskom većinom glasova u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, svi zakoni izuzev ustava moraju biti doneseni i u Domu naroda Bosne i Hercegovine, što je svakako apsurd, jer je ustav iznad zakona i predstavlja najviši pravni akt neke države.
 
Referendumsko pitanje za referendum, koji će se održati u nedjelju, 25. septembra,  glasi: „Da li se slažete, da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?“
 
Dio politike napada na referendum, srpski političari (čitaj: i ruski) brane pravo srpskog naroda, da odlučuje o praznicima svog entiteta. Sa time ne bi bilo ništa pogrešno, ukoliko ne bi bilo odluke Ustavnog suda. Svaki normalan političar mora braniti autoritet ustavnog suda svoje države, jer time omogućava poštivanje njegovih odluka. 

U konkretnom slučaju u Bosni i Hercegovini se u odbranu odluka postavio i hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, jer je za njega Ustavni sud vrhovni pravni autoritet i treba mu vjerovati.  Ako mu ne bi vjerovali onda je kraj Bosne i Hercegovine. 

Za razliku od pravnog normativizma Čovića bošnjački član istog Predsjedništva Bakir Izetbegović odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine brani prije svega iz ideoloških razloga (čitaj: nacionalnih). Sud je odlučio, kako je odlučio, rekao je, i nema potrebe da se opredjeljuje za jednu ili drugu stranu, nego se moramo pogledati šta bi se dogodilo u državi, ako ga se ne bi poštivalo.
 
Milorad Dodik, sa kojim je imala Slovenija krajem jula 2016. nekoliko problema, jer je želio sudjelovati na komemoraciji kod Ruske kapelice i tamo se (najvjerojatnije) ulizivati Vladimiru Putinu, je odlučan sprovesti referendum, za što je uvjeren, da ima (ustavno) pravo. Sporan je razlog, jer Dodik provjerava snagu odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i na takav način testira strpljenje međunarodne zajednice, koju predstavljaju Visoki predstavnik međunarodne zajednice (OHR) i Vijeće za implementaciju mira (PIC), koji su već potvrdili odluku o neustavnosti srpskog referenduma i istovremeno upozorili, da se radi o grubom kršenju Daytonskog mirovnog sporazuma.

To prema njihovoj ocjeni ozbiljno ugrožava stabilnost i mir, zbog toga su pozvali vlasti u Republici Srpskoj, da odustanu od referenduma, čiji rezultat je tako ili drugačije s obzirom na etničku strukturu stanovništva u tom entitetu poznat već danas. Referendum će uspjeti.  

U cijeloj situaciji je u najboljem slučaju smiješna uloga i reakcija međunarodne zajednice, posebno visokog predstavnika Valentina Inzka (OHR), koji je na kraju preko Vijeća za implementaciju mira počeo prijetiti Dodiku i Republici Srpskoj. 

Sve zajedno se provlači nekoliko sedmica i kraj još nije moguće vidjeti. 

Dodik je jučer od Putina dobio moralnu potporu, jer bi Putin u suprotnom rizikovao, da ugrozi svoj položaj na istoku Ukrajine i još posebno na Krimu. Unatoč tome akteri u toj „igri“, koja će finale doživjeti u nedjelju, nisu izradili svoje „end state“ strategije, jer su sa svojim ponašanjem dosada doveli cijelu državu u pat poziciju. I sada niko neće odustati od svojih namjera, jer bi to za njih najvjerovatnije značilo političko samoubistvo.

Analizirat ćemo tri najvjerojatnije scenarije u nedjelju i njihove posljedice za Republiku Srpsku odnosno cijelu Bosnu i Hercegovinu.
 
Varijanta I

Referendum se sprovede. Rezultat je već unaprijed poznat. Pošto su Dodik, Skupština Republike Srpske i svi organi tog entiteta djelovali protiv Odluke Ustavnog suda, visoki predstavnik Inzko se suvereno odluči, da će suspendirati rezultate referenduma te zamijeniti odgovorne za njegovo raspisivanje i provedbu. Problem nastane, jer referendum nije samo Dodikovo dijete, nego je kumova puno više. OHR nije djelovao i pratio događanja prije raspisivanja referenduma i oslanjao se na Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Vrijeme Paddya Ashdowna, koji je smijenio najviše političara, tokom obavljanja dužnosti visokog predstavnika, je naime prošlo i smjena glavnih aktera u Republici Srpskoj je gotovo nemoguća.  

Hipotetički gledano je ipak moguće, da Valentin Inzko (OHR) smijeni „krivce“ za referendum. Ali na te smjene će srpski entitet odgovoriti opozivom svojih poslanika u Parlamentu Bosne i Hercegovine, srpskog člana Predsjedništva, ministara, vojnika, policajaca i pripadnika obavještajnih službi, kao i svih agencija. Takav radikalan odgovor je očekivati, ako bi OHR upotrijebio krajnja sredstva. To bi značilo, da se cjelokupni život  Bosni i Hercegovini nekoliko dana posve zablokira, čega je svjestan i OHR. Takav scenarij bi bio za sve strana poguban, a državu tri naroda gurnuo bi u spiralu dezintegracije i vjerojatno čak oružanog konflikta, koji je poznat iz vremena rata (1992-1995).
 
Varijanta II

Referendum se ne provede, i to zbog različitih uzroka, posredovanja Beograda ili Moskve, ili vodstvo Republike Srpske u posljednjem trenutku ocijeni, da je politički mudro odustati od provedbe referenduma. 

Zvanični Beograd je svoje nejasno stajalište već reklo. 

Dodik je jučer na sastanku sa Vladimirom Putinom dobio njegova stajališta o referendumu, koja je već najavio ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini. Idealno rješenje bi bilo, da Putin uvjeri Dodika odnosno da mu nešto obeća u zamjenu da odustane od referenduma i tako spasi Dodika. U takvom slijedu događaja je pobjednik OHR, jer se tako može pohvaliti da je spasio Bosnu i Hercegovinu pred dezintegracijom, iako je faktički potpuno nemoćan. Varijanta je idealna za  sve strane, jer će Putin ispasti kao veliki posrednik, a Dodik pobjednik, jer je ustrajao do kraja i poslušao je „velikog brata“ iz Moskve. U toj varijanti faktički gubi Beograd, jer ga u toj priči uopće nema, što zvuči skoro nevjerojatno. 

Najvjerovatnije je istina nešto drugačija i Beograd se potiho usklađuje sa Putinom, a zvanično se mora zbog Evropske unije ograditi od raspisivanja referenduma.
 
Varijanta III

Referendum se izvede. OHR i međunarodna zajednica javno kritiziraju Dodika i Republiku Srpsku zbog rušenja ustavnosti i zakonitosti, jer su negirali odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Srbi slave svoju „pobjedu“ u Bosni i Hercegovini. OHR i Inzko ne smijeni odgovorne za referendum, zbog čega Bošnjaci protestiraju. Velika je galama, ne dogodi se ništa. Referendum se odmah poslije lokalnih izbora zaboravi i svi su zadovoljni. 

U takvom razvoju su svi gubitnici; OHR jer nije pravovremeno reagirao, Izetbegović jer nije uspio spriječiti provedbu referenduma i na kraju i Ustavni sud, jer RS faktički nije poštivao njegove odluke.  

Trenutno stanje na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini je vrlo kompleksno i zapaljivo. Niko se ne može izvući bez ogrebotina, neki će biti polomljeni i zbog toga će se veoma slabo osjećati. Tu mislimo prije svega na OHR, PIC, Dodika i Izetbegovića. Najvjerojatniji razvoj događaja donosi varijanta I, najbolje rješenje je varijanta II, prema kojoj bi Putin „savjetovao“ Dodiku, da Srbi referendum privremeno „prolongiraju“ i sačekaju na neka bolja vremena. 
 
Milorad Dodik i Republika Srpska su rezultat Daytonskog sporazuma, kojem su potrebne promjene, jer će ubuduće dolaziti do sličnih ili čak kompleksnijih kriza, čije uzroke generira upravo taj sporazum. Razvoj događaja najavljuje, da će se trenutno krizno stanje u Bosni i Hercegovini nastaviti, promjene će biti minimalne, trenja i napetosti sve veća i veća. Mogu se okončati i sa vatrom.
 
Dodikov referendum 25. septembra je dio njegove slagalice ABCD referenduma. Raspisani referendum nosi oznaku D, najavljuje se još novi. Referendum C, koji će biti uperen protiv Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine, referendum B protiv Ustavnog suda, na kraju dolazi onaj najopasniji referendum sa oznakom A. To je referendum o srpskom otcjepljenju iz Bosne i Hercegovine. 

Da li i drugi akteri na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini te oko nje imaju svoje slagalice?