Predsjednički izbori u Srbiji 2017: Izbori u znaku Aleksandra Vučića

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES analizira aktuelna dešavanja u Srbiji povodom završnice kampanje za redovne predsedničke izbore, koji će se održati za 2.aprila 2017.godine. Iz analize "Predsjednički izbori u Srbiji 2017: Izbori u znaku Aleksandra Vučića" objavljujemo najzanimljivije dijelove.

U Republici Srbiji izborna kampanja za redovne predsjedničke izbore, koji će se održati 2.aprila 2017.godine ulazi u završnicu. Republička izborna komisija (RIK) je utvrdila da je na dan 17. marta 2017 ukupan broj birača registrovanih na izborima za predsjednika Republike Srbije 6.724.172.

 Na predsjedničkim izborima učestvuje 11 kandidata: 1. Saša Janković, koga je predložila Grupa građana „Za Srbiju bez straha“  2. Vuk Jeremić, koga je predložila Grupa građana „Moramo bolje“ 3. Miroslav Parović, koga je predložio Narodni slobodarski pokret  4. Saša Radulović, koga je predložila Grupa građana „Dosta je bilo“  5. Luka Maksimović, koga je predložila Grupa građana Ljubiša Preletačević Beli, Beli – Samo jako  6. Aleksandar Vučić, koga je predložila koalicija Aleksandar Vučić - Srpska napredna stranka, Socijalistička partija Srbije - Ivica Dačić, Socijaldemokratska partija Srbije - Rasim Ljajić, Jedinstvena Srbija - Dragan Marković Palma, Partija ujedinjenih penzionera Srbije - Milan Krkobabić, Pokret socijalista - Aleksandar Vulin, Srpski pokret obnove - Vuk Drašković, Pokret Snaga Srbije – BK - Bogolјub Karić, Savez vojvođanskih Mađara - Vajdasági Magyar Szövetség - Ištvan Pastor  7. Boško Obradović, koga je predložio Srpski pokret Dveri  8. dr Vojislav Šešelј, koga je predložila Srpska radikalna stranka  9. dr Aleksandar Popović, koga je predložila Demokratska stranka Srbije (DSS)  10. Milan Stamatović, koga je predložila Grupa građana „Za zdravu Srbiju - Milan Stamatović“ 11. Nenad Čanak, koga je predložila Liga socijaldemokrata Vojvodine.

Na izborima u maju 2012.godine za predsjednika Republike Srbije izabran je Tomislav Nikolić iz Srpske napredne stranke (SNS). Pred preuzimanjem predsjedničke funkcije Nikolić je prepustio vođenje SNS-a Aleksandru Vučiću. Činjenica je, da je Nikolić za razliku od Borisa Tadića napustio funkciju predsjednika stranke i poziciju predsjednika Republike vratio u ustavne okvire. Naime, Tadić je neustavno uveo u Srbiji (polu)predsjednički sistem. Kao neuspjeh mandata predsjednika Nikolića navodi se da je mogao dati veći doprinos regionalnoj saradnji te da nikada nije službeno posetio Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu kao dvije najvažnije susjedne države.

Od 2012.godine na političkoj sceni Srbije dominira Srpska napredna stranka (SNS) i Aleksandar Vučić.

Izborna kampanja u znaku Aleksandra Vučića

Izborna kampanja protiče u znaku Aleksandra Vučića aktuelnog predsjednika Vlade Republike Srbije i predsjedničkog kandidata koalicije okupljene oko SNS-a. To je i očekivano s obzirom da je Vučić lider vodeće političke stranke u Srbiji i istovremeno je predsjednik Vlade Srbije.

Izborna kampanja Aleksandra Vučića je usmjerena na ostvarivanje cilja da već u prvom krugu izbora bude izabran za predsjednika Republike Srbije. Zbog toga je oko sebe okupio široku koaliciju političkih stranaka različitih programskih opredjeljenja. Izbor u prvom krugu predstavljao bi znak političke nadmoći i istovremeno potvrda premoći SNS-a na političkoj sceni Srbije.

 Veliki broj kandidata na predstojećim predsjedničkim izborima u Srbiji je jasan pokazatelj da će predsjednički izbori predstavljati prekretnicu u prekomponovanju političke scene. Pored Vučića od ostalih kandidata ističu se Saša Janković, bivši Zaštitnik građana (Ombdusmen), koji pokušava okupiti širi front simpatizera sa naglaskom na intelektualcima. Pored njega kandidat je i Vuk Jeremić, bivši ministar vanjskih poslova Srbije za vrijeme vladavine Borisa Tadića, koji predstavlja svojevrsni recidiv prošlosti Tadićevog režima. Njegov program zasnovan je na kritici aktuelne vlasti, prije svega Aleksandra Vučića, i spušta se u mnoga područja koja nisu u ingerenciji predsjednika države nego prije svega Vlade Srbije.

Već deveti put za predsjednika Srbije kandiduje se i Vojislav Šešelj, koji je uspio zadržati jedan dio biračkog tijela, koji ima snažnu antizapadnu politiku i zalaže se za isključivu saradnju sa Rusijom. Vjerovatno niko od preostalih kandidata neće izazvati veću pažnju nego Luka Maksimović Beli, koji na specifičan način učestvuje u izbornoj kampanji i koji animira dio biračkog tela, koji predstavlja izraz revolta prema politici u Srbiji. On predstavlja osvježenje na političkoj sceni i ništa više od toga.

Još uvije nerealizovana rezolucija EP o Srbiji – slučaj „Mobtel“

Evropska unija (EU) sa velikom pažnjom prati dešavanja u Srbiji posebno ispunjene njenih obaveza prema EU. O tome najilustrativnije govori rezolucija Evropskog parlamenta o Srbiji (2011/2886(RSP)), koja je donesena na plenarnom zasedanju EP u Strazburu 29.marta 2012.godine i koja još uvek u potpunosti nije realizovana.

Rezolucija EP je u osnovi veoma kritična do tadašnjih Tadićevih vlasti u Beogradu. U navedenoj rezoluciji u paragrafu 18 Evropski parlament izražava zabrinutost zbog ponavljanja optužbi po članu 359 krivičnog zakonika, koji se odnosi na zloupotrebu službenog položaja na osnovu kojeg su neopravdano zamrznuta sredstva brojnim preduzećima i pojedincima.

EP u paragrafu 19 poziva srpske vlasti, da odmah izvrše reviziju spornih privatizacija i prodaje 24 preduzeća, za koje Evropska komisija ima ozbiljne primjedbe u pogledu njihove zakonitosti, posebno za preduzeća „„Mobtel“, Sartid“, „Jugoremedija“, „C market“ i „ATP Vojvodina“, te da odmah objave povjerljive dokumente o njihovoj privatizaciji i prodaji, koji su bili označeni kao državna tajna što je u suprotnosti sa evropskim standardima. U vezi sa tim Evropska komisija upozorava, da je izuzetno važno sastaviti temeljit i pošten registar javne imovine, da se obezbijedi siguran i predvidljiv poslovni ambijent, pobrine se za vraćanje privatne svojine te se privatnim interesom spriječi otuđivanje javne imovine. U modernim evropskim ustavima privatna svojina je neprikosnovena i nedodirljiva. Fokus u spornim prodajama je na kompaniji Mobtel, koji je nezakonito prodan u iznosu većem nego sve ostale privatizacije u Srbiji zajedno.

EU je posebnu pažnju namijenila slučaju sporne prodaje kompanije  „Mobtel“, zbog uloge Borisa Tadića i Mlađana Dinkića, te njihovog partnera Martina Schlaffa iz Austrije, bivše evropske komesarke Benite Ferrero-Waldner,bivšeg austrijskog vice-kancelara Huberta Gorbacha i mnogih drugih. Septembra 2011.godine je austrijski parlament imenovao istražnu komisiju koja je istražila i sve nezakonitosti u vezi prodaje kompanije Mobtel. O ovom slučaju istragu vodi i austrijsko državno tužilaštvo. Odmah poslije imenovanja parlamentarne istražne komisije bivši austrijski kancelar Wolfgang Schüssel podnio je ostavku na mjesto poslanika u austrijskom saveznom Parlamentu. U vezu sa Martinom Schlaffom dovodi se i aktuelni predsjednički kandidat Vuk Jeremić i otvara se pitanje netransparentnog finansiranja izuzetno skupe njegove izborne kampanje.

Po prvi put na prostorima EU i država koje žele priključenje EU pojavljuje se primer nezakonitog oduzimanja licence za poslovanje kompanije Mobtel u većinskom vlasništvu Bogoljuba Karića. Predsjednik tadašnje vlade Srbije Vojislav Koštunica je proglasio Bogoljuba Karića na sjednici vlade veleizdajnikom tako što navodno koristi mobilnu telefoniju kompanije Mobtel za špijuniranje srpske vlade u korist kosovske vlade što predstavlja tipičan politički konstrukt. Zbog toga je Vlada Srbije oduzela licencu Mobtelu i kompanija je nezakonito oduzeta i kasnije prodana. Paralelno je represivni aparat poslao kordon policije da sa civilima i fantomkama preuzmu kompaniju u privatnom vlasništvu, uhapse menadžment i ugase popularnu BK televiziju. Vlast još uvek nije ispravila nanesenu nepravdu i BK televiziji nije vraćena odnosno dodijeljena licenca odnosno nacionalna frekvencija za rad.

Zbog toga EU istrajava na vladavini zakona i zaštiti privatne svojine i investicija. Država koja to ne poštuje ne može postati članica EU. Vlada Vojislava Koštunice je tada najgrublje prekršila postojeće zakone kako bi eliminisala političkog konkurenta, Bogoljuba Karića i njegov Pokret Snaga Srbije (PSS), koji je na izborima zajedno sa drugim strankama porazio Koštuničinu Vladu i njegovu koaliciju. EU još uvek prati dešavanja u vezi kompanije Mobtel i BKTV.

Ukidanje viza između BiH i Kosova – doprinos regionalnoj saradnji

Nedavno je u Sarajevu održan samit „Western Balkans 6“ na kojem su učestvovali premijeri šest država Zapadnog Balkana uz visoke zvaničnike EU i ministra inostranih poslova Italije. Pre nekoliko godina EU je ukinula vizni režim za države Zapadnog Balkana. To je bila više od dvije decenije nepravedna politika i kazna EU prema svim građanima Zapadnog Balkana, jer EU, između ostaloga, temelji na slobodnom kretanju ljudi, robe, usluga i kapitala. Bosna i Hercegovina i Kosovo su dvije zemlje koje još uvek imaju međusobno veoma strog vizni režim. Zašto premijeri šest država Zapadnog Balkana, posebno premijer Srbije Aleksandar Vučić nije upotrebio svoj uticaj na srpske predstavnike u institucijama BiH da pristanu na ukidanje viza za građane Kosova i da Kosovo ukine vize građanima BiH. To bi bio doprinos regionalnog stabilnosti i saradnji. O tome na sarajevskom summitu nije bilo ni riječi, a od toga bi imale koristi sve etničke zajednice u BiH i na Kosovu. To bi bio primjer regionalne saradnje, jer ako postoji strog vizni  režim između dve zemlje tu je teško govoriti o saradnji u pravom značenju te riječi.

Analitičari smatraju da je Aleksandar Vučić dao značajan doprinos regionalnoj saradnji ali istovremeno upozoravaju da pojedinci iz njegovog okruženja vrlo često destabilizuju region zbog svojih svađalačkih nastupa. Vjerovatno će Vučić biti prisiljen zahvaliti jednom dijelu svojih sadašnjih saradnika (svađalica), jer se račun za njihovo ekscesno ponašanje na kraju šalje njemu.

Situacija u regionu je u znaku rivaliteta između srpskih i albanskih političara. Vučić je uspio dobrim dijelom eliminisati Hrvatsku kao regionalnog igrača i zbog toga su primjetne hrvatske frustracije, koje pokušava kompenzirati svojim dodatnim angažmanom u Bosni i Hercegovini sa idejama o trećem entitetu ili predstavljanju bosanskohercegovačkih Hrvata kao jedinih odnosno isključivih nosilaca evropskih vrijednosti što ne odgovara stvarnosti. Hrvatska često zloupotrebljava svoje članstvo prvenstveno u EU, a dijelom i u NATO-u za ostvarivanje svojih interesa u regionu. Vjerovatno će svoje aktivnosti intenzivirati prema BiH posle konačne arbitražne odluke u sporu oko granice između Hrvatske i Slovenije te presude u žalbenom postupku tzv. hrvatske šestorke pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše SFRJ (ICTY). Zbog toga će hrvatski premijer Andrej Plenković (HDZ) morati čvršće preuzeti kormilo u svoje ruke, jer mu sada pojedini centri moći nekontrolisano vode državu bez njegovog prethodnog znanja.

Nastavak briselskog dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine bit će jedan od prioriteta na kojem će insistirati EU. Upravo su Jeremić i Tadić najzaslužniji da je pregovore u vezi Kosova 2010 preuzela EU umjesto UN i time je anulirana rezolucija SB 1244 (1999) te su Zapad i EU postali posrednici u dijalogu.

Odnos prema Bosni i Hercegovini i dalje će biti test za Vučića. Međutim, u Srbiji živi oko 1,5 miliona građana koji su porijeklom iz BiH i predstavljaju značajan dio biračkog tijela. Odnos prema Crnoj Gori i srpskoj zajednici u toj državi morat će biti transparentan i građen na međusobnom povjerenju, jer poslije neuspjelog državnog udara odnosi između te dvije države mogu postati još osjetljiviji.

Izbori za novog  lidera opozicije

Veliki broj kandidata na predsjedničkim izborima je pokazatelj rascjepkanosti opozicije. Da je opozicija uspjela da se dogovori oko jednog kandidata na predsjedničkim izborima predstavljali bi daleko ozbiljnijeg protivnika za Aleksandra Vučića, koji je izjavio da ga je upravo opozicija natjerala da se kandiduje za predsjednika Srbije. Upravo zbog rascjepkanosti opozicije ovi izbore predstavljaju izbore za novog lidera opozicije i ovi izbori stvorit će novog lidera opozicije. Očekuje se da će poslije ovih izbora Janković i Jeremić osnovati nove političke stranke. Prekomponovanje stranačke scene uzdrmat će jedan dio postojećih stranaka na političkoj sceni Srbije.

Predsjednički izbori u Srbiji će biti prvi izbori od pada Slobodana Miloševića na kojima neće biti posmatrača OESCE/OEBS pošto je veoma kratak rok da bi OSCE mogao organizovati posmatrače. Zbog toga je važno da Regulatorno tijelo za elektronske medije (REM) prati izbornu kampanju i omogući približno podjednaku zastupljenost kandidata u medijima na šta je svoje primjedbe već iznijela opozicija. Pored toga Crkve posebno Srpska pravoslavna crkva (SPC) i vjerske zajednice se moraju vratiti u ustavne okvire sekularizma, koji je u Srbiji u određenoj mjeri duže vreme ugrožen.

Status srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu

Srbija ima važan geopolitički položaj, kojem još veći značaj daje broj država sa kojima graniči. To predstavlja svojevrsnu odgovornost za Srbiju. Dugoročno Srbija neće moći izdržati sa spoljnom politikom koja temelji na četverouglu EU-Rusija-SAD-Kina uključujući i Pokret Nesvrstanih, već će se morati jasno opredijeliti šta je njen spoljnopolitički i strateški prioritet.

Ključni test za spoljnu politiku predstavljat će budući status Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu. Rusija zahtjeva od Srbije da se Srpsko-ruskom humanitarnom centru i njegovim zaposlenima dodijeli diplomatski status odnosno imunitet. Analitičari upozoravaju da bi dodjeljivanje diplomatskog imuniteta faktički predstavljalo ozakonjenje prve ruske vojne baze na teritoriji Srbije, jer je opšte poznato da se taj centar koristi i kao vojna baza za rusku vojnu intervenciju u Siriji.

Međunarodni institut IFIMES smatra da će Aleksandar Vučić poslije izbora za predsjednika Srbije biti suočen za izazovom koga izabrati na mjesto predsjednika Vlade Srbije i kako osigurati ekonomski prosperitet i blagostanje za građane Srbije pri čemu će biti važno nastaviti strateško partnerstvo sa Njemačkom. Pri tome je važno zaustaviti trend iseljavanja iz Srbije te obezbijediti skladnost međuetničkih odnosa unutar Srbije i između država u regionu.

Zbog toga će biti prisiljen da se distancira od pojedinih političara unutar i izvan Srbije, koji nanose štetu njegovom i imidžu Srbije. Bit će važno obezbijediti opšti konsenzus o budućnosti Srbije ali i regiona. Izborom Vučića za predsjednika Srbije očekuje se da započne nova kvalitetnija epoha za budućnost Srbije i regiona.

Očekivanja od Vučića su velika, dok istovremeno ukoliko želi zadržati ulogu lidera u regionu, mora napraviti značajnije iskorake, jer u suprotnom njegovu poziciju može preuzeti neki novi regionalni lider. Primer Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE) u Makedoniji je ilustrativan i poučan za sve političare kako ne treba voditi državu.