Potpredsjednik Federacije BiH Milan Dunović posjetio je danas Trebinje gdje je položio cvijeće i odao počast na grobu nastradalog Srđana Aleksića, mladića koji je preminuo 27. januara 1993. godine braneći svog sugrađanina Alena Glavovića.
Dunović se sastao i sa Srđanovim ocem, Radetom Aleksićem, s kojim je razgovarao o radu Fondacije Srđo – Čovječe volim te - Trebinje koja djeluje u spomen i sjećanje nastradalog mladića. Sva sredstva kojima raspolaže ova Fondacija usmjerena su za pomoć onima kojima je najpotrebnija.
Potpredsjednik Dunović je istakao da mu je želja bila da upozna Radeta Aleksića, i da mu čestita na svemu onome što je dosadao uradio.
- Prvi put sam danas na Srđanovom grobu, a povod je bio da porazgovaram s Radetom. Kada doživite ovakvu ličnu tragediju kao što je gospodin Rade doživio, imate dva načina da se izborite. Jedan je da se povučete, a drugi, puno teži način, je ovo što gospodin Rade čini. Ovo je jedna izuzetno pozitivna priča u cijeloj našoj državi, koju treba svaki dan prepričavati jer nam u današnje vrijeme nedostaje pozitivnih priča koje su istinite. Možemo reći da je Srđan dao život za ljudskost, i o tome se stalno treba govoriti i ne smije se zaboraviti. On je prava žrtva rata, ali rekao bih ne uzaludna. Srđan nam je pokazao da se i u ratnim vremenima može biti čovjek, i to je ono što je zapravo najvrednije u svemu tome. Pokazao je da se može biti čovjek i kada žrtvujete svoj život da bi spasili drugo ljudsko biće. Mislim da je to najviše što jedan čovjek može da uradi u životu. Srđan je to uradio - istakao je potpredsjednik Dunović.
Potpredsjednik Dunović smatra da Srđanov otac Rade ima veliku ulogu u tome da priča njegovog sina ne bude zaboravljena. S obzirom na to da ovakvih priča ima još u našem okruženju, najavio je da u budućem periodu želi njega, i ljude koji dijele slična iskustva, okupiti na jednom mjestu kako bi ispričali svoje životne priče novim generacijama.
- Imamo nove generacije sada već odraslih ljud, koji su živjeli u ratnom i poslijeratnom period, a jednostavno nisu bili u prilici da čuju za neke ljudske vrijednosti koje su se uvijek na ovim prostorima njegovale. Mislim da nam svima tih priča treba malo više izvan bilo kakve politizacije takvih skupova. Znači, da samo ljudi s takvim životnim pričama razmjene iskustva i da ih prenesu na nove generacije - kazao je potpredsjednik Dunović.
Srđanov otac Rade Aleksić naglasio je da on jeste Rade koga danas poznaju po Srđanu, po priči koju priča, ali u ovom posljednjem ratu bilo je puno ljudi poput njegovog sina, jer da nije bilo takvih ljudi, ljudi koji će pomoći jedni drugima ne bi bilo ni nas danas.
- Iako su bili zli određeni ljudi koji nisu imali nikakve mjere, ipak je čovjek nadjačao zlo. Ja sam taj koji pričam, ustani čovječe, živi, jer jedino tako možeš živjeti, kao čovjek, drugo je sve varka i traje kratko. Nadam se da ipak čovjek nosi pobjedu nad zlom, jer biti čovjek je ljepota voljeti svakoga koga sretneš, poznanika nepoznatog, bilo koga u svijetu. To je najljepše što čovjek može da osjeti - poručio je Aleksić.
On je podržao inicijativu potpredsjednika Dunovića i kazao da, ukoliko mu to zdravlje dozvoli, rado će prisustvovati skupu. Mišljenja je da ova priča treba da postane dio svakodnevnice, da se vodi rasprava o životu i njegovoj realnosti, mimo onoga što nam pružaju političari, naročito u predizbornim kampanjama.
- Treba nam priča o realnom životu, o tome kako da živimo svi zajedno, i kako da podijelimo ovo naše dobro koje imamo te ga oplemenimo u korist sviju nas. O tome treba pričati, o čovjeku, a čovjek je taj koji isključuje lakomost, a lakomost je najveće zlo čovječanstva - zaključio je Aleksić.