Pravda po različitim dijagnozama

Posljednja hapšenja osrednjih političkih zvjerki su trebala pokazati koliko su nemilosrdni državni organi u progonu kriminala. Ali, kad se malo razgrnula ta državna represija prema korupciji, vidjele su se i neke obeshrabrujuće činjenice. Zatvor je izgleda namijenjen samo nekolicini političara i stranačkih funkcionera iz drugog ešalona.

Neki funkcioneri imaju zakonski, a neki očito uživaju politički imunitet, koji se dobija prema vrhovnim pozicijama u strankama. Čak i u ovim hapšenjima i pritvaranjima je jasno da je stranačka pozicija daleko značajnija od bilo kakve državne funkcije.   

Nema sumnje da se na svim tim primjerima pokazuje i ranjivost pravosuđa. Podrazumijeva se bojazan da bi se eventualnim širim akcijama hapšenja ugrozila funkcionalnost institucija države. Pošto državu najviše ugrožavaju korumpirani političari, to ne bi trebalo limitirati zaštitu zakonitosti na najvišim nivoima, gdje je država svakako najranjivija.    

Tako su još u zatvoru Amir Zukić i Esed Džananović, a na slobodi Asim Sarajlić i Kukić. Riječ je o istom predmetu i procesu, ali očito je da postoji različit tretman osumnjičenih.

Sve je u ovom slučaju potvrđeno pritvaranjem sitne boranije u rangu portira, kurira, raznosača poruka i vozača: Nedžada i Senada Trake, Ramiza Karavdića, Safeta Bibića i Seida Fazlagića. 

Ovaj neravnopravni tretman pokazao se i u drugim sličnim predmetima. Stradao je Esed Radeljaš, dok se ostala bratija iz istog procesa našla na slobodi. To je moguće proizvodnjom i prebacivanjem isključive krivice na određene likove. Esed Radeljaš je bio ubačeni element u jednu očiglednu kriminalnu rabotu. Na pravoj strani su bili državni službenici koji su odgovorni za provođenje zakonitosti. Dakle, ljudi čiji je posao štititi dignitet države i njenu imovinu.

Bez aktivnog učešća tih državnih službenika u kriminalnim rabotama Radeljaš bi bio samo “građanska” pojava koja po sarajevskoj opštini Novi Grad priča viceve o krađi i preprodaji državnih nekretnina i državnog zemljišta. Na tim vicevima bi se sve i završilo, ali je upravo “civilna” žrtva kriminala završila u zatvoru. Odgovornost državnih službenika je apsolutna, premda je u zatvoru samo Radeljaš, kojem je iznova produžen pritvor za još dva mjeseca ili do nove odluke suda. Reklo bi se da je ovim kontinuiranim produženjima pritvora Radeljašu odaslana poruka o koncentraciji krivice na jednoj, te o zavidnim količinama nevinosti na drugoj strani.

I u ovom slučaju su rangirani krivci i pravda je sa političkom pozadinom. Ako nije moglo po stranačkim funkcijama onda po privilegijama koje nudi državna funkcija u svakodnevnom životu u odnosu na obične građane.