Prijedor 30.04.1992: Bošnjaci morali označiti kuće bijelom zastavom

Hiljade bošnjačkih prodica u Prijedoru željele su vjerovati da neće otići u smrt, pred naletom srpske vojske koja je okupirala ovaj grad na zapadu Bosne i Hercegovine 30. aprila 1992. godine, piše novinska agencija Patria.  

Nažalost, Prijedor će se ubrzo pretvoriti u jedan od najkrvavijih gradova u BiH, u kojem, prema podacima Regionalnog saveza logoraša Banja Luka ubijeno je 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka te nešto manje Hrvata.

Slike logora Keraterm, Omarska i Trnopolje koji su se nalazili na teritoriji ove općine, a kroz koje je prošlo hiljade ljudi, zgrozile su svijet.

Rano ujutru, 30. aprila 1992. godine kroz glavnu prijedorsku ulicu prolazilo je vozilo i iz njega preko megafona, građani su upozoravani da budu mirni i da ne stvaraju paniku. Sljedećeg dana, u 6 sati ujutro, spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopćenje:

- Građani i građanke prijedorske opštine, ostanite mirni u svojim domovima. Noćas je SDS preuzela vlast u našoj opštini i ona garantuje ostalim narodima koji žive na ovim prostorima punu ravnopravnost i suživot. Nije se moglo više čekati, brojni problemi koji su vodili ovu opštinu i sve narode koji ovdje žive u propast, natjerali su SDS da preuzme stvar u svoje ruke i u ovome istorijskom trenutku ovu opštinu priključe Srpskoj Republici koja se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek je živio srpski narod i mi na to imamo neotuđivo pravo. 

Nakon toga emitovana je himna „Bože pravde“.

Nakon "preuzimanja vlasti", Srbi su prekinuli sve komunikacije i opština Prijedor je ostala potpuno odsječena od spoljnog svijeta, navodi se u izvještajima Komisije UN-a za utvrđivanje genocida u Prijedoru

U Prijedor je bilo sve teže putovati, a telefonske linije često su bile prekinute. U gradu je uveden policijski sat. Za posjete obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Ukinute su sve autobuske veze. Većina stanovništva ostala je bez posla.

Ključna mjesta u policiji, u opštinskoj upravi preuzeli su Srbi. Od Bošnjaka je oduzeto oružje koje su imali. 

Lokalni mediji, poput Radio Prijedor i lista "Kozarski vjesnik" pridružili su se propagandi uperenoj protiv nesrpskog stanovništva. Vodili su medijsku hajku protiv bivših čelnika opštine muslimanske i hrvatske nacionalnosti, često zloupotrebljavajući i falsificirajući detalje iz njihovog privatnog života. Uz to, ovi mediji su širili vijesti da se u okolini Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske jedinice koje spremaju genocid nad srpskim narodom.

Radio je također obavijestio da sve nesrpske kuće moraju objesiti bijelu krpu iznad svog doma kao znak vjernosti srpskim vlastima. Charles McLeod, koji je posjetio općinu Prijedor u avgustu 1992., potvrdio je da su sve bošnjačke kuće bile identificirane bijelom zastavom na krovu. 

Jedan od prijedorskih Srba ranije je ispričao za Patriju kako je pokušao sa porodicom pobjeći iz Prijedora, kada je vidio šta policija i vojska radi njegovim komšijama Bošnjacima, ali mu policija to nije dozvolila. 

- Mogao sam birati: smrt moje porodice i mene ili da se priključim vojsci Republike Srpske. Nakon toga sam ostao u Prijedoru – ispričao je Prijedorčanin, koji je pristao govoriti pod uslovima anonimnosti, zbog sigurnosti njegove porodice.

- U Prijedoru je još bilo Srba koji nisu željeli sukobe, spašavali smo komšije Bošnjake, ali to je bilo dosta rizično za nas. Osim toga, medijska propaganda bila je takva da su lokalni Srbi zaista na kraju počeli i vjerovati da je Prijedor u okruženju nekih ekstremnih muslimanskih trupa, koje će, ne suprostavimo li im se, ući u Prijedor i pobiti sve što je srpsko – dodao je.

U Prijedoru su počinjeni jedni od najstrašnijih zločina nad Bošnjacima. Havi Tatarević iz sela Zecovi ubijeno je šest sinova i muž.

Haški sud osudio je više pripadnika bivše VRS za zločine u Prijedoru, a neki od njih su osuđeni i pred Sudom BiH, piše Patria.