BiH predstavljaju oni kojima ništa duhovitije ne može pasti na pamet od 10 ćevapa

Piše Armin ALJOVIĆ

„Gospodin Inzko je jedan mali smiješni lik koji će za 10 ćevapa u pola somuna s lukom namlatiti šta vam Bog hoće“. Na ovom nivou je, da oprosti bilo kakav nivo, delegat u Domu naroda Državnog parlamenta, predsjednik HSS-a, plagijator vojne mirovine i nositelj evropskih vrijednosti Mario Karamatić govorio o Valentinu Inzku, visokom predstavniku međunarodne zajenice za BiH.

Naime, Karamatića je naljutilo to što je Inzko u Izvještaju o napretku u BiH, koji je predstavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija uoči petka rekao, da se "u Federaciji, hrvatske stranke nastavljaju zalagati za 'federalizaciju' Bosne i Hercegovine, što sve više implicira daljnje etničke podjele zemlje na tri ili četiri 'federalne jedinice', od kojih bi jedna imala hrvatsku većinu".

„Teze gospodina Inzka su apsolutno očekivane s obzirom da on već godinama pokušava provoditi unitarističku politiku koju zagovara dio političkoga Sarajeva“, zagalamio je Karamatić, delegat u Domu naroda Državnog parlamenta, predsjednik HSS-a, plagijator vojne mirovine i nositelj evropskih vrijednosti.

„Predsjedniče, ne možete tako govoriti o visokim zvaničnicima Evropske unije. To nije suvremena politička komunikacija. Pa mi promičemo evropske vrijednosti“, pokušale su Karamatića nasavjetovati stranačke kolege.

„Gdje iskopaste sad, pobogu si brate, tu savremenu političku komunikaciju. Nisam ja savremeni politički komunikolog, već rudarski tehničar" - zagalamio je Karamatić, ne podanički i uplašeno kao što to rade njegovi istranke.

Dobro, komunikacija možda nije baš išla doslovno ovim redosljedom, ali otprilike oslikava unutarstranačka ponašanja u BiH.

Brutalnost Karamatićevih kvalifikacija i primitivni udarci na dostojanstvo drugog ljudskog bića govore isključivo o Karamatiću. I nije riječ samo o Karamatićevom tretmanu Inzka. Već duže vrijeme on se ponaša bahato i kabadahijski u javnosti, bez obzira na sagovornika i bilo kakve argumente druge strane.       

Po čijem savjetu ili po kakvoj dužnosti je Karamatić postao paralela radikalizmu kakav ispoljava Milorad Dodik?

Teoretičari pišu o tome kako je politička komunikacija prisutna od postanka civilizacije i procesa udruživanja ljudi u kolektive. Kako se društvo razvijalo, razvijali su se i ciljevi i sredstva te iste komunikacije. Napredak u političkom komuniciranju izgleda ne važi za bh. prilike. Problem, međutim, predstavlja to što sav primitivizam i nekulturu Karamatić nije ispoljio u svoje lično, već u ime cijeloj jednog naroda u Bosni i Hercegovini. On i u državnim i međunarodnim krugovima predstavlja Hrvate iz BiH, pa i cijelu državu.

Govori se o najtvrđim, uzvišenim, božanskim procedurama diljem svijeta u slučaju komunikacije na nivou politika, naročito na nivou diplomatije, a Karamatić, 46-godišnji Mostarac, delegat u Domu naroda Državnog parlamenta, predsjednik HSS-a, plagijator vojne mirovine i nositelj evropskih vrijednosti visokog predstavnika međunarodne zajednice naziva „malim smiješnim likom i šalje po deset ćevapa sa lukom u pola lepine.“

Bosna i Hercegovina posljednjih decenija prolazi kroz turbulentna vremena, političke igre unutar same države i izvan nje, ali se uvijek iznova pokušavala uspostaviti komunikacija na svim nivoima, sa međunarodnim institucijama i između različitih politika. O bosanskohercegovačkoj gostoljubivosti govorili su najveći lideri današnjice, od Klintona do papa Ivana Pavla i Franje koji su o Bosni i Hercegovini govorili najljepšim tonovima.

Uvijek se znalo ko može, a ko ne može izaći u javnost i pred kamere, i sa kakvim stavovima.

Šta se desilo u međuvremenu pa cijeli narod sada predstavljaju osobe kojima ništa kreativnije i duhovitije ne može pasti na pamet od prizemnih i primitivnih uvreda?