Samir Čajić se sjeća herojske bitke za Hrasno Brdo: Najkrvaviji dan Sarajeva

U četvrtak 8. juna obilježit će se bitka za Hrasno Brdo. Centralna manifestacija počet će tog 8. juna u 9 sati na Kovačima. Zatim će se posjetiti groblje Lav, gdje će biti i zvaničnici iz vlasti, jer je pogibija Vinka Šamarlića u Kantonu Sarajevo uvedena u kalendar bitnih događaja. Tačno u podne formirat će se kolona "Marš sjećanja Vinko Šamarlić". 

Samir Čajić, pripadnik odreda Bosna, zamjenik komandira Specijalne jedinice Vinka Šamarlića, sjeća se tog 8. juna, najkrvavijeg dana za branioce Sarajeva:    

- Bilo je rano jutro, oko pet sati, kada smo dobili uzbunu za pokret u akciju. Mi, specijalci MUP RBiH, inače smo bili uvijek mobilni i brzi. Već u 5 i 15 Vinko Šamarlić nam u holu Doma Policije izdaje naredbu: „Moramo ovladati raskrsnicom ispod Petrovića, iznad naselja Vrace, i držati je koliko god možemo. Akcija je samoubilačka i teška“, kaže nam Vinko. „Ko ne može i ko se ne osjeća dobro, neka ne ide“, govori nam. Nema tu naredbe i izričitosti, Vinko to kaže onako bratski i blago. I niko nije ostao. Svi krećemo kao jedan, nas oko četrdeset.

Do Trga Pere Kosorića prebacujemo se autima, a onda nastavljamo pješice do štaba Odreda Hrasno Brdo. Tu smo dobili zadatke. Naša jedinica na jednom pravcu kreće sa podvlačenjem prema njihovim rovovima. Žurimo koritima potočića između linija na Vracama i najisturenijih kuća na prvoj liniji, gdje su herojske Sandžaklije. Oni su tu formirali i drže prvu liniju od početka aprila.

Otkriva nas pljuskanje vode kroz koju grabimo. Iznenada počinje kanonada. Ubijaju nas bombama jer smo ispod, u potoku. Nismo im u dometu metaka, ali čuju nas da dolazimo i bacaju nasumice bombe. Pokušavamo proći, ali ne ide. Dva pokušaja, ali imamo ranjenih teže i lakše. Kaže Vinko: „Pokušat ćemo se probiti treći puti i ako ne budemo mogli, vratit ćemo se stotinjak metara niže prema Hrasnom Brdu“. Treći pokušaj i opet smo vraćeni i sada sa najžešćim udarima. 

Ustuknuli smo ali i dalje udaraju po nama bombama. Vinko, naš Zmaj, tako smo ga zvali, spustio se u Štab da kaže šta se događa sa našom jedinicom. Sve vrijeme se taj prostor zasipa minobacačkim granatama... 

Mi smo blizu njih i ne mogu koristiti minobacačke granate, ali imaju bombi kao pijeska. Sve to je neizdržljivo i onda krećemo žestoko i probijamo liniju vrlo brzo. Iznenadili smo ih. pobacali su sve i pobjegli. Bili smo svi kao jedan. Specijalnu jedinicu MUP RBiH, nas Vikićevce su gledali iz svih jedinica kao u perjanice, poštovali su nas. Svojom borbom smo zaslužili i dobijali poštovanje. 

Ali, u toj borbi svi smo bili jedno. I Odred Hrasno Brdo i Pofalićki odred. Sjećam se tog čuda kad su stigli ti iz Odreda Pofalići. Pola ih sa puškicama, a pola sa sjekirama i noževima. Nevjerovatno. Gledam ih. Neko pita gdje će sa sjekirama i noževima. Jedan iz tog odreda se okreće prema meni i kaže:“Idemo da zarobimo oružje“.

I stvarno su spremni da srljaju naprijed. Oko 13 sati čujem glasove iza susjedne kuće gdje je Vinko sa svojom grupom. Čuje se pucnjava. Vinko je tražio da se predaju ti naši neprijatelji. Zapucali su i pogođen je smrtno. Za nas je vrijeme stalo. I naš svijet se srušio. Neki od nas su plakali kao djeca. 

Vinka četvorica iznose pod vatrom. Nešto kasnije se dvojica vraćaju u borbu. Pošto sam bio Vinkov pomoćnik, konsultujem se sa iskusnijim kako dalje. Dogovoreno je da idemo na juriš. Tako smo bili odlučili. Idemo kao bez duše i probijamo liniju, rasturamo im odbranu, ali oni se i dalje brane žestoko. Svu smo u prvom ešalonu ranjeni što teže, što lakše. Odlučujemo se ukopavati i radimo to brzo. 

Epilog tog 8.juna je: Probili smo liniju i zadržali je uz znatne gubitke...Tih dana je počela i Pofalićka akcija. Tog krvavog 8. juna poginula su 23 pripadnika Odreda Hrasno Brdo. Ranjenih je 53. Poginuli su pripadnici Odreda Pofalići II: Vehid Grbo i Džemal Panjeta. Lakota Enes, Jusić Ibrahim u Milinkladskoj su poginuli, na Hrasno Brdu iz
SJB Novo Sarajevo. Imaju i 17 ranjenih - sjeća se Samir Čajić. 

Naši gubici su pogibja Vinka Šamarlića kao komandanta pravca uz 15 teže i lakše ranjenih.

I opet borba i bombe. Držimo položaje. I onda mi je bomba eksplodirala pod nogama. Sjećam se kad su me odvezli do Hitne pomoći. Ležao sam na stolu i dok su me previjali  shvatio sam da je moj Vinko tu, mrtav pored mene. Vidio sam njegove patike. Tek kasnije sam saznao. Osmi juni je najkrvaviji dan u cijelom ratu. Imali smo 228 poginulih boraca i stotine ranjenih, sjeća se Samir Čajić.  

On kao i preživjeli borci iz ove akcije očekuju veličanstven skup na "Maršu sjećanja Vinko Šamarlić 2017".