Reis Kavazović: Genocid u Srebrenici ostaje opomena do Sudnjeg dana

Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u Begovoj džamiji održao hutbu posvećenu obilježavanju godišnjice Genocida nad Bošnjacima. Hutbu reisu-l-uleme prenosimo u cijelosti:

- Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, znanih i neznanih. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da im radosnu vijest donese i da ih opomene prije nego što nastupi Sudnji dan.

Poštovana braćo i sestre!

U ovom odabranom danu džume-namaza, našeg najvažnijeg sedmičnog ibadeta, i u ovom posebnom času, Allahu Uzvišenom skrušeno upućujemo naše dove. Zahvalni smo Milostivom Bogu na svim Njegovim dobrima kojima nas obasipa. Naš dug je da se Njegovih blagodati trajno sjećamo, da ih ne zaboravljamo. Danas se prisjećamo i nebrojenih blagodati mubarek-ramazana koji je nedavno prošao. Ne smiju iz našeg života iščeznuti vrijednosti koje smo ramazanskim ibadetima i djelima stjecali. Tako postupaju oni koji su u vjeri istrajni i prema svojim dušama brižni i odgovorni.

Braćo i sestre,

Vrijednost bogobojaznosti (takvaluka) posebno se ogleda u tome što se s tom duhovnom snagom najpouzdanije podnose sve dunjalučke kušnje i nevolje. Znano nam je da životne kušnje na ovom svijetu ne možemo izbjeći, ali ih snagom duše i razuma možemo lakše podnositi i bolje razumjeti. I, doista, kao da je čovjekov dunjalučki život sazdan od dva sahata – sahata tegobe i sahata olakšanja. Smjenjuju se poput  dana i noći, i još češće. I liče na njih. Sahat tegobe nosi sa sobom svoju tminu, strah i prijetnju, a sahat olakšanja donese svoju svjetlost, sigurnost i nadu.Ovo životno klatno nas neprestano stavlja na provjeru i to je svakome suđeno. Kušnja je ispit za našu riječ i naše djelo. Tako će svako ljudsko biće posvjedočiti svoj odnos naspram istine i laži, dobra i zla. 

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo", i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. Zar misle oni koji zla djela rade da će Nama umaći? – Loše prosuđuju! (El-'Ankebut, 1-4.)

U skladu s ovom Uzvišenom porukom, u svakoj prilici nam, prije svega valja imati na umu ono što je naša odgovornost za naš put i našu sudbinu. Sve što smo kao narod do danas podnosili, a posebno tokom nedavne Agresije na Bosnu i Hercegovinu, dio je provjere naše spremnosti da ostanemo ljudi, dio je naše borbe da dobro, a ne zlo, vlada svijetom, da humanost, a ne teror, prevlada ljudskom sviješću i djelima. Budimo spremni i u budućnosti ovim iskušenjima odolijevati odvažno, kako bi se u nama sačuvala, a izvan nas posvjedočila, naša odlučnost da ostanemo i opstanemo uz Istinu i Pravdu, a protiv laži i nepravde, ovdje i bilo gdje u svijetu. Neka ovo uvijek bude naše djelo, naš primjer, u nadi da će svi ljudi više težiti dobru, a manje zlu, i da će nas Istina i Pravda puno više obavezivati i okupljati kao najvažniji principi u životu pojedinca i društva.

Nažalost, dugo se među nama neistinom zamračuje istina. Istina o zlu i stradanju koje se u ovoj zemlji dogodilo dugo se svjesno taji, a pravda sporo izlazi na vidjelo. Bez istine i pravde nema mira i dobra u ljudima i među ljudima, i niko tako neće postići vlastiti spas i sreću. Voljeli bismo da svi ljudi koji su svoju sudbinu vezali za ovu lijepu zemlju ovih dana o ovome dublje razmišljaju i uzmu potreban nauk u Potočarima i Srebrenici. I voljeli bismo da 11. juli i nevine žrtve Genocida u Srebrenici podsjete sinove ove zemlje, i sve druge ljude, na kazivanja u Svetim knjigama o dva Ademova a.s., ili Adamova sina, Habilu i Kabilu, jednom dobročinitelju, a drugom zločinitelju. Ovom ljudskom paradigmom smo trajno opomenuti da Bog Svemogući prima i nagrađuje samo plemenito i nesebično ljudsko djelo, a osuđuje i najteže kažnjava postupke učinjene iz zlobe i sebičnosti, s namjerom da se nepravda i nasilje šire, da se drugi čovjek povrijedi i njegovo pravo prisvoji, da se Božiji propisi i ljudski zakoni prekrše. Ta poruka nas, također, trajno podučava da zločinac i ubica svoga brata, čovjeka, zaslijepljen mržnjom, nije u stanju ni da njegovo mrtvo tijelo pokopa na način dostojan čovjeka, i da to bolje čini crni gavran onda slijedeći zakon poštivanja Božijeg stvorenja i vlastite vrste. I još je nešto važno sadržano u tom kazivanju: zločinac se kasno kaje i teško svoj zločin priznaje. 

Braćo i sestre!

Danas se sjećamo šehida Genocida u Srebrenici i Podrinju, i svih naših šehida u Bosni i Hercegovini. Činimo to u okviru ovog našeg ibadeta u svim našim džamijama, iz dužnosti i poštovanja prema plemenitim šehidima i iz dubokog saosjećanja s njihovim porodicama. Pozivamo vas da u utorak, 11. jula, ispunimo našu veliku obavezu i klanjamo dženazu-namaz našoj braći i sestrama na šehitlucima Genocida nad Bošnjacima muslimanima u Potočarima. Za sve nas, a posebno porodice koje će u mezare spustiti svoje najmilije, to je bolan trenutak i težak dan. Jedan tabut i jedan bijeli nišan s nevinom žrtvom u Potočarima znači našu neizmjernu bol, a sedamdeset tabuta koji će tog dana naći smiraj među hiljadama nišana žrtava najtežeg zločina, Genocida, oko čega se usaglasio cijeli civilizirani svijet, ostaje opomenom do Sudnjeg dana. Ta opomena iz Srebrenice kazuje da zlo nema mjeru, da je nezasito. Ako mu se jasno i izričito ne stane na put, onda prijeti da uništi sve vrijednosti koje je čovječanstvo ranije sagradilo.

Kada je Musa, a.s., u svojoj misiji jačanja dobra i istine krenuo da nasilnog Faraona suoči s njegovom zabludom o neograničenoj vlasti nad ljudima, njihovim životima i sudbinama, nad Nilom pod njegovim nogama, ovaj Božiji poslanik se tada nije pouzdao samo u sebe i svoju ljudsku sposobnost prosvjetljenja ljudskih duša, nego je ponizno, s punim povjerenjem u odaziv, svome Gospodaru uputio ove riječi:

قَالَ رَبِّ اشْرَحْ لِي صَدْرِي ﴿٢٥﴾وَيَسِّرْ لِي أَمْرِي ﴿٢٦﴾وَاحْلُلْ عُقْدَةً مِّن لِّسَانِي ﴿٢٧﴾يَفْقَهُوا قَوْلِي ﴿٢٨﴾

Gospodaru moj, učini prostranim grudi moje, olakšaj misiju moju i razveži uzao s jezika mog, kako bi razmjeli riječi moje... (TaHa, 25-28.)

Kako nam je samo u ovom svijetu otuđenja i nerazumijevanja potrebna iskrena i lijepa, shvatljiva i prihvatljiva riječ! I puno širokogrudnosti i plemenitosti, širine u mišljenju, u komunikaciji i svim međusobnim odnosima.

Stoga istrajno radimo na obnavljanju povjerenja i popravljanju odnosa među ljudima! Činimo to posredstvom lijepe riječi i dobrog djela. Naš uspjeh će biti izvjesniji ako budemo, poput Musaa, a.s., iskreni u našoj vjeri i obraćanju Jednom Stvoritelju svih svjetova.

Naš plemeniti učitelj Muhammed, alejhisselam, u jednoj od najvažnijih poruka čovječanstvu, s Arefata, između ostalog nam je oporučio ove riječi:

- O, pravovjerni, bojte se Allaha i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete s Gospodarom vašim...

Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad...

Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni!...

Nemojte činiti nepravdu drugome pa će i vama biti dobro...

O, ljudi, vas je Allah stvorio od jednog pretka i svi potječete od Adema, a Adem je od zemlje stvoren. Najbolji je kod Boga onaj koji je najbogobojazniji i najčestitiji...

O, vjernici, govorite uvijek čistu istinu, neka vas nikada mržnja ne zavede sa staze pravde i pravičnosti. Pravednost je sestra pobožnosti. Bojte se Boga, On poznaje sva vaša djela...

Ovo je velikodušni i univerzalni poziv i poruka upućena svim ljudima. Ko je ispravno razumije, prihvatit će da se u svakom ljudskom biću može rasplamsati iskrena vjera u jednog Boga i dobrota prema čovjeku.

Zato nas ne smije napustiti nada da će u našoj domovini uvijek živjeti dobri ljudi, pripadnici svih njenih naroda i religija.

Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. On, Uzvišeni, u Svojoj Časnoj Knjizi, pouku i opomenu nam je objavio:

Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju (i za nju se bore) i koji jedni drugima preporučuju (istrajnost) i strpljenje.(El-'Asr, 1-3.)

Gospodaru naš, Ti sve možeš, pa naša prsa prostranim učini, i breme koje na našim plećima nosimo olakšaj nam. Dopusti da se istina uzdigne onoliko koliko je potrebno da se laž potisne. Usadi u naša srca nadu da poslije tegobe dolazi olakšanje jer Ti si odredio da je s poteškoćama i olakšanje. Naše iskrene i dobre poslove blagoslovi, da bismo se, kada ih s hajrom obavimo, Tebi još više približili. (El-Inširah,1-8.)  

Gospodaru naš, Ti Kome pripada svaka veličina i moć,Ti Koji si sve stvorio,Ti si vječno Živi Koji ne umire. Molimo Te Svjetlom Tvoga lica Koje obasjava sve dijelove Tvoga Prijestolja da uslišaš dove onih koji Tebi dove upućuju.

Gospodaru naš, zaista ćeš Ti sakupiti sve ljude, cijelo čovječanstvo, da pojedinačno i svi zajedno svojim očima vide Dan svoje potpune odgovornosti i Tvog pravednog i konačnog suda o čijem dolasku nema nikakve sumnje!

Gospodaru naš, ne dozvoli da nosimo terete koje ne možemo nositi, pobriši nam grijehe naše i podari nam oprost – udostoji nas Svojom milošću.

Molimo Te, o Allahu naš, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u njihova prostrana staništa uvedi. Strpljivošću njihove najmilije osnaži. Put istine i pravde svim ljudima pokaži.

Ti si naš Uzvišeni Gospodar pa nam pomozi protiv onih koji istinu poriču.

Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro u Budućem životu i zaštiti nas od patnje u ognju!