Županijski sud u Zagrebu rehabilitovao Filipa Lukasa, velikog fana Ante Pavelića

Županijski sud u Zagrebu danas je prihvatio reviziju presude kojom je na smrt bio osuđen Filip Lukas, dugogodišnji predsjednik Matice Hrvatske, gorljivi zagovaratelj Ante Pavelića i ustaškog režima u Hrvatskoj. Zahtjev za rehabilitacijom u februaru je podnijelo udruženje U ime obitelji, piše Telegram, prenosi agencija Patria. 

Na dan predaje zahtjeva, Krešimir Planinić, član Upravnog odbora udruge U ime obitelji, istaknuo je kako su “danas ovdje kako bismo pokušali vratiti ugled i na hrvatskoj sceni osvježili lik i djelo profesora Filipa Lukasa”. Revizijom su željeli, kazao je, “ispraviti nepravdu i pomoći prisjetiti se naših, hrvatskih velikana u povijesti od kojih možemo podosta naučiti za sadašnje i buduće hrvatske prilike”.

Lukas je izvršenje smrtne kazne, na koju je bio osuđen u novembru 1945., izbjegao emigriravši nešto ranije te godine iz Hrvatske u Austriju. Do tada je, od 1928. bio na čelu Matice Hrvatske, a zahtjev za njegovom rehabilitacijom, podnijet sudu u februaru ove godine, dočekan je u dijelu javnosti kao zahtjev za rehabilitacijom Nezavisne države Hrvatske.

Zbog toga je i vijeće Županijskog suda u Zagrebu koje je o njemu odlučivalo imalo delikatan zadatak – prihvatiti zahtjev za revizijom, te na taj način dati svojevrsnu podršku Lukasu i njegovom djelu u NDH, ili ga “odbiti i stati na stranu komunističkih vlasti koje su često donosile neutemeljene presude u mahom nepravednim sudskim procesima nakon II. svjetskog rata”.

Iako mnogi zahtjevi za rehabilitacijom ranije nisu prihvaćani, uz obrazloženje da je u ono vrijeme bila takva sudska praksa kojom su smaknuća i oduzimanje građanskih prava bili opravdani, sud na Zrinjevcu ipak je lani u julu poništio cijelu presudu kardinalu Alojziju Stepincu kojeg su komunističke vlasti 1946. osudile na 16 godina zatvora.

Zahtjev za rehabilitacijom Lukasa, doznajemo, prihvaćen je uz obrazloženje da propagiranje ustaškog režima u ovom slučaju “nije bilo dovoljno teško kazneno djelo za izricanje smrtne osude”, te da proces što je protiv njega vođen nije bio u skladu sa standardima kaznenog sudovanja.

Historičari navode da je Lukas od najranije mladosti prihvaćao misao pravaške struje Ante Trumbića i Frane Supila, podržavajući preko njih i jugoslavenske ideje. Međutim, nedugo nakon proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i njezinog ujedinjenja u Kraljevinu Jugoslaviju, “nije mogao pristati na činjenicu da se u Zagrebu pozdravlja srpskim, a ne hrvatskim zastavama”. Odmah je, zato, počeo i zagovarati raspad Jugoslavije. Na kraju je i osuđen zbog širenja propagande.

Zanimljiv je, recimo, njegov govor na sjednici Matice hrvatske održane 29. IV. 1941. na kojoj je prisustvovao i »doglavnik ministar« Dr. Budak Mile. Lukas je svoj govor završio poklikom “neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić”.

- Hrvatski je narod u borbi za slobodu i nezavisnost pridonio beskrajne žrtve, a današnji uspjeh ima se zahvaliti heroizmu i odlučnosti mnogobrojnih stradalaca. Međutim najveći i odlučni završni uspjeh treba pripisati poglavniku dr. Anti Paveliću. Matica može biti ponosna, da je za vrijeme nasilnog vladanja srpske vlasti vršila muževno hrvatsku dužnost i izgrađivala hrvatsku kulturnu samobitnost i tako udarila osnovice za izgradnju države - govorio je Lukas. 

Izdao je zbornik Naša domovina, čiji prvi svezak donosi Pavelićevu sliku i nosi naslove "Hrvatska zemlja – hrvatski narod – hrvatska povijest – hrvatska znanost", u kojima prikazuje uspjehe ustaštva.

Na čelo Matice Hrvatske Lukas je došao mjesec dana prije atentata na Stjepana Radića, da bi nakon ubistva historičara Milana Šufflaya 1931. godine postao čelna osoba među hrvatskom inteligencijom koja je u to vrijeme pružala otpor politici Beograda.

Pisao je tako Filip Lukas koji je Hrvatsku napustio kratko prije nego što su partizani ušli u Zagreb. Suđenje je zato provedeno u njegovoj odsutnosti, a presudu mu je Okružni narodni sud za grad Zagreb izrekao 21. novembra 1945. Osuđen je na smrtnu kaznu – strijeljanjem.