Piše: Haris Ljevo
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik RS-a Milorad Dodik najavili su na jesen donošenje nacionalne deklaracije o položaju Srba u regionu.
Oni su u Novom Sadu, gdje je na stadionu FK Veternik proteklog vikenda obilježena 22. godišnjica progona Srba iz Hrvatske u akciji Oluja, najavili da će deklaracija o položaju Srba u regionu biti objavljena 25. ili 26. novembra, kada će biti obilježena stota godišnjica ujedinjenja Srema, Banata i Bačke Kraljevini Srbiji, ili 1. decembra povodom formiranja Kraljevine SHS. Za sastavljanje programske deklaracije zaduženi su Srbija i Republika Srpska.
Razgovoru u Novom Sadu, koji je održan bez prisustva medija, prisustvovali su i patrijarh srpski Irinej, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić, prvi potpredsjednik Vlade Srbije Ivica Dačić, predsjednik Pokrajinske Vlade Igor Mirović, potpredsjednik Vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović, ministar odbrane Aleksandar Vulin, predsjednik Matice Srpske Dragan Stanić i gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević.
Prisutan je bio i predsjednik Demokratske partije Srba u Makedoniji Ivan Stoilković, čije ime je dobro poznato javnosti od aprila mjeseca kada su izbili neredi u makedonskom Sobranju u Skoplju. Beogradski portal Krik je tada objavio tekst u kojem se navodi da je srbijanska obavještajna služba BIA preko Stoilkovića utjecala na nerede u Sobranju u kojima je povrijeđen i novi makedonski premijer Zoran Zaev.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazao je novinarima u Novom Sadu da su Srbi svugdje na prostoru bivše Jugoslavije šikanirani i da im je potrebna zaštita.
Nakon svih zapaljivih poruka koje su srpski i srbijanski politički predstavnici iz regiona uputili prethodnih dana, najava deklaracije predstavlja samo vrh ledenog brijega.
Aleksandar Vučić, sada je potpuno jasno, nikada nije odustao od svoje stvarne politike i sna o Velikoj Srbiji. U posljednjih nekoliko godina Vučić je malo promijenio retoriku, kako bi zadobio povjerenje međunarodne zajednice, ali nakon što je potpuno poklopio opoziciju i sve medije u Srbiji, te za sebe prigrabio apsolutnu vlast, počeo je naglo da se vraća starim navikama držanja lekcija susjedima.
Na Vučićev sve češći izljev nacionalizma mnogo je utjecao i dolazak na vlast u Makedoniji Zorana Zaeva, koji polako zadobija svu pažnju pažnju međunarodne zajednice za razliku od prethodnih godina kada je Vučić bio taj koji je uz podršku međunarodne zajednice sebe predstavljao kao lidera regiona.
Samit Jadranske povelje, održan nedavno u Podgorici na kojem je bio prisutan i američki potpredsjednik Mike Pence, samo je potvrdio da Vučić više nije broj jedan političar u regionu. Kako bi se održao na političkom vrhu, Vučić je spreman na povratak na retoriku iz najmračnijih dana devedesetih godina.
Iako je nakon najave usvajanja nacionalne deklaracije istakao kako se ne radi ni o kakvoj ratnohuškačkoj deklaraciji, već samo o deklaraciji o zaštiti kulturnog i jezičnog identiteta Srba u regionu, historija nas uči da se takve rezolucije moraju shvatiti vrlo ozbiljno.
Sve deklaracije i memorandumi u prošlosti rezultirali su hiljadama mrtvih i protjeranih lica. Memorandum SANU-a rezultirao je zločinima u Prijedoru, genocidom u Srebrenici, zločinima u Vukovaru i drugim mjestima, a cijenu zločinačke politike s početka devedesetih godina platili su i sami Srbi progonom iz Hrvatske.
Danas bi Vučić i Dodik da ih brane usvajanjem neke deklaracije. Očito još uvijek nisu svjesni da je njihova politika dovela do toga da s eviše nema šta ni zaštititi.