U Ključu je ubijeno oko 700 Bošnjaka. Jasmin Odobašić je svojevremeno rekao: “Osim u svom gradu Ključani su ubijani i ekshumirani u još osam gradova”. Petog oktobra počela su iskopavanja ključkih žrtava iz dvije grobnice Lanište jedan i Lanište dva. U prvoj grobnici je pronađeno 188 a u susjednoj 77 tijela ubijenih Ključana. Na Laništima, iz jedne od najmasovnijih grobnica, ekshumirano je 265 žrtava.
Jedan od najtežih zločina dogodio se u Biljanima, u općini Ključ, 10. jula 1992. Rijetki preživjeli su spas tražili preko Grmeča i išli na slobodne teritorije Petog korpusa. Kada su krajem rata snage Armije BiH oslobodile Ključ i okolinu, otkrivene su masovne grobnice na Laništu. Među stotinama, najstarija žrtva bio je Bećo Ćehić, koji je imao 85 godina, a najmlađa 4-mjesečna beba Amila Džaferagić, koja je u jami umrla stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke.
Među 20 ekshumiranih maloljetnika bilo je sedam mlađih od deset godina. Napad na civilno stanovništvo u Biljanima bio je posljedica provođenja “uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima od 19. decembra 1991. godine.” To uputstvo donio je Glavni odbor SDS-a, a uključivalo je i naredbu Kriznog štaba SO Ključ od 27. i 28. maja 1992, koja je zabranjivala napuštanje Ključa ili ulazak građana sa drugih područja na područje te općine.
U ranim jutarnjim satima započeo je napad na selo, koji su predvodili 17. laka pješadijska brigada srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije. Poslije ulaska u selo, srpske snage su u zaseoku Brkići naredili da civilno stanovništvo napusti kuće, a potom su odvojili žene i djecu. Muškarci su odvedeni u osnovnu školu u Biljanima, gdje su zatvoreni, a nakon toga izvođeni u grupama od pet od deset, te ubijeni. Jedna grupa muškaraca je prvo mučena, a potom odvedena na lokalitet Lanište, gdje su ubistva nastavljena. Na lokalitetima masovnih grobnica Lanište I i II, Crvena zemlja, te grobnici Biljani ekshumirano je 239 tijela Bošnjaka, a u narednim godinama redovno su pronalažena tijela ubijenih i u manjim i pojedinačnim grobnicama, u šumama ili napuštenim i spaljenim objektima.
Laništa su poznata po ubijenoj djeci koja su masovno ubijana i bacana sa roditeljima.