SARAJEVO, (Patria) - Prije 22 godine Elvis Špiodić je kao 11-godišnji dječak strahovao za svoj život zajedno sa drugim Srebreničanima. Sudbina je htjela da ipak preživi najveći genocid na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Danas kao predsjednik Udruženja logoraša „11. juli Potočari Srebrenica“ putuje u Haag da prati izricanje presude komandantu Vojske RS-a Ratku Mladiću, krvniku Balkana.
- Žrtve ne traže mnogo osim da svi priznaju genocid i da svi skupa radimo na tome da se zlo više nikada i nikome ne ponovi – kaže Špiodić.
Haški sud će izreći 22. novembra presudu Mladiću, a Tužilaštvo ga tereti za genocid u Srebrenici kao i za genocid i progon nesrpskog stanovništva u još šest bh. općina kao i za teroriziranje građana Sarajeva, te uzimanje za taoce pripadnika UN-a.
- Očekujemo da će Mladić biti kažnjen po svim tačkama optužnice – ističe Špiodić.
Polovinom jula ranjen je od granate u Srebrenici te je zajedno s ostalim ranjenicima trebao biti kamionom izmješten u Kladanj, koji je bio pod kontrolom Armije RBiH. Elvis je imao gips na nozi i nije mogao sići s kamiona u mjestu Luka pa su ga ponovo vratili u Potočare.
- Niko mi nije pomogao da siđem kao i još jednom ranjenom čovjeku- prisjeća se Špiodić.
Pokazat će se da će mu upravo to spasiti život. Svi ranjeni koje je Vojska RS-a iskrcala u Luku su ubijeni.
- Sjećam se da sam samo molio Boga da me ubiju iz puške, a da me prije toga ne tuku. Bilo je teško gledati kada premlaćuju ranjenike. Smrt se tada činila boljom opcijom – kaže Špiodić.
Genocid u Srebrenici nije preživio njegov otac, kao ni veliki broj članova njegove porodice. Majka i dvije sestre jesu. Danas žive u Potočarima nekoliko stotina metara od Memorijalnog centra.