Jović: Neprihvatljivo je da Sabor odaje počast zločincu

ZAGREB, (Patria) - Politolog Dejan Jović u intervjuu za Radio Slobodna Evropa ocjenio da je neprihvatljivo to što se Hrvatski sabor angažovao da oda počast nekome ko je pravomoćno osuđen za ratni zločin, "bez obzira na druge okolnosti".

Ovaj redovni profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka, a od 2015. gostujući profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, ističe da je Haški sud napravio sigurnosni propust u slučaju samoubistva generala Slobodana Praljka tokom izricanja konačne presude u Hagu, te upozorava da bi "bilo pogrešno smatrati da je u tom ratu, zbog kojeg su pravosnažno osuđeni Prlić i ostali, postojala samo jedna žrtva i to ona Slobodana Praljka".

- Žrtve su bile brojne - ukazuje Jović, koji objavljuje naučne tekstove u brojnim regionalnim i svjetskim časopisima.

Jović smatra da sada „postoji mogućnost da će se ovi zadnji događaji, presuda i samoubistvo Slobodana Praljka, iskoristiti kako bi se stvorio dodatni mit, posebno mit o žrtvovanju. U političkim mitovima to je čest motiv, motiv o nepravdi, o žrtvovanju, o uroti svih protiv nas, o nerazumijevanju velikih igrača na svjetskoj sceni ili međunarodnih institucija“.

- Ono što je apsolutno ključno, prema mom mišljenju, je da se ova presuda iskoristi, ipak, za to da se postignu dva efekta, ako se može. Jedan je da se počne kritički govoriti i o vlastitoj ulozi u tom ratu, što do sada nije bio slučaj u Hrvatskoj iz priličnog niza specifičnih okolnosti, i drugo, ako se ne može i ne želi kritički razmatrati vlastita uloga, onda barem da se odmaknemo, napravimo pauzu.

Važno je da ne se priča o ratu svaki dan, posebno ne na način kako je to činjeno do sada, u jednoj crno-bijeloj tehnici u kojoj je jedna strana uvijek žrtva, a druga uvijek agresor i u kojoj "mi nismo ni za što krivi, a svi drugi su nam krivi" i za "ono što jesu krivi i za ono što nisu krivi – kazao je Jović.

Hrvatski sabor, istina bez Socijaldemokratske partije (SDP) i Glasa, minutom šutnje odao je počast osuđenom ratnom zločincu koji se ubio, a klubovi zastupnika usaglasili su se da presude ne uvažavaju historijske istine, činjenice i dokaze, te da su kao takve nepravedne i neprihvatljive. Kako na to gledate?

- Meni je, politički gledano, ta činjenica - da se Sabor angažovao tako da odaje počast nekome ko je pravomoćno osuđen za ratni zločin, bez obzira na druge okolnosti - potpuno neprihvatljiva. S druge strane, također sam zagovornik toga da treba odvojiti političku od sudske sfere i onda, naravno, njih obje od akademske. Činjenica da je nešto presuđeno u Sudu ne znači da je to kraj političke i akademske diskusije o toj temi.

Uostalom, da je nekoj presudi kraj priče ne bismo imali ni pravnu nauku. Dakle, mislim da i politička i akademska sfera trebaju uzeti u obzir ozbiljno činjenice i dokaze koji su izvedeni pred Sudom, a zaključke mogu donositi kakve god žele. Pritom politički zaključci ne smiju biti obavezni za druge sfere, a to znači da se pravosuđe ne smije voditi političkim zaključcima, a isto tako ni akademska sfera se ne smije voditi političkim zaključcima ili deklaracijama.

Mi upravo imamo takav pokušaj u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj, u kojoj se neke političke deklaracije Sabora, na primjer ona o Domovinskom ratu iz 2000, sada tretiraju kao sveto pismo, dakle da niko ni u Akademiji (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), ni u sudstvu, ni na televiziji ih ne smije dovoditi u pitanje.

Protivim se tome jer mislim da svaka sfera ima autonomno pravo da zaključuje o svakom pojedinom slučaju, i Haški sud, i Sabor i Akademija. Žao mi je, kao građaninu Hrvatske, da je Sabor odlučio učiniti to što je učinio – smatra Jović.

Na pitanje da li je iznenađen time što se u posljednjoj presudi Haškog suda govori o udruženom zločinačkom pothvatu na čelu kojeg su bili Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko, Jović kaže:

- Ja sam time pozitivno iznenađen. Nisam očekivao da će se ići tako daleko. Sama činjenica da se to dogodilo dobro detektira izvorište samog problema, a ono je u nacionalističkim i ekstremističkim politikama, u onim politikama koje nisu ostale samo na demokratskom nacionalizmu, koji je jednako tako dopustiva politička doktrina kao i svaka druga.

Protiv toga nemam ništa, iako nisam nacionalist, ali ono što je nedopustivo je uključiti u to mogućnost rata, odnosno smatrati da je rat legitimna opcija za ostvarenje bilo kakvih ciljeva.

Mislim da je potpuno jasno i u slučaju Slobodana Miloševića i u slučaju Tuđmana i mnogih drugih koji su bili njihovi najbliži suradnici, da su oni djelovali u korist rata, a ne u korist mira. Drago mi je da stvar nije ostala samo na izvršiteljima, nego da su oni, makar i simbolički, i ne s nekim pravosnažnim presudama, ipak identificirani kao izvor problema.

Jović je govorio i o samom činu samoubistva Slobodana Praljka.

- Teško mi je govoriti o individualnom činu samoubistva, jer osjećam jednu vrstu sućuti prema čovjeku, bez obzira iz kojih motiva ili razloga je on to učinio. Teško je to komentirati. No, važno je da zbog tog individualnog, tragičnog čina, ne zaboravimo samu presudu i da ne zaboravimo kontekst u kome se taj čin dogodio. Meni je žao da je do toga došlo. Haški sud je tu napravio sigurnosni propust.

S druge strane, bilo bi pogrešno smatrati da je u tom ratu, zbog kojeg su u srijedu pravosnažno osuđeni Prlić i ostali, postojala samo jedna žrtva i to ona Slobodana Praljka. Žrtve su bile brojne.

U Bosni i Hercegovini je bilo 100.000 žrtava. Na cijelom prostoru bivše Jugoslavije radi se o milionima ljudi koji su ostali bez svega, mimo svoje volje, i da nisu htjeli, da nisu bili krivi.

Zato mislim da naš naglasak uvijek mora biti na njima, na nemoćnim ljudima koji su postali žrtve suludih i agresivnih politika, a ne na onima koji su svojim djelovanjem ili nečinjenjem doprinijeli da se to dogodi – kazao je Jović.