Stranci protiv stranaca: Dodik i Čović u novoj epizodi - pranje mozga i sankcija

- Krajnje je vrijeme da institucije BiH i njeni predstavnici preuzmu odgovornost za ovu državu“, zajednički je stav Dodika i Čovića nakon skupa u Banja Luci. Da institucije preuzmu odgovornost, ovaj dvojac bi odmah bio u sudskim klupama, procesuiran, vjerovatno gladio rešetke, a ne dogovarao reforme pravosuđa.

Jednostavno je pitanje: Mogu li ljudi protiv kojih se vode postupci za najgore oblike korupcije pripremati i predlagati izmjene pravosudnog Sistema? Mogu li to raditi prije nego što sa sebe skinu terete optužnica? Zašto Dodik i Čović udaraju na Ustavni sud BiH? Zašto ne konsultuju svoje pravne stručnjake o kvalitetu rada Ustavnog suda BiH?

Sve te presude ove institucije su dostupne vrhunskim evropskim pravnim stručnjacima i pod stalnom su procjenom. Te procjene govore da se radi o vrhunskim presudama, ravnim presudama ustavnih sudova najmoćnijih evropskih demokratija.

Paralelno s tim, treba li neko procijeniti kompetencije jeftinog političkog dvojca? Ili bi to bila nemoguća misija jer se radi o apsolutnim pravnim laicima? Činjenica je da dva nacionalna lidera sve dogovaraju ne pitajući trećeg i četvrtog za mišljenje. Naime, zašto Čović i Dodik ne dozvoljavaju ravnopravnost Ostalim u Bosni i Hercegovini? Zašto ne spominju deceniju stare presude Evropskog suda za ljudska prava, poput presude Sejdić-Finci?

Da li su te presude Evropskog suda neprihvatljive zato što su sudije u Strazburu sve sami stranci? Zašto je zagovaratelj evropskog puta BiH protiv evropskog prava?

Odakle ovoj dvojici ta svojevrsna politička ksenofobija? Nakon uobičajene islamofobije iznenada smo dobili ksenofobiju jednakog intenziteta. Valjda iz potrebe da se ukine ili atrofira najvažnija institucija države Bosne i Hercegovine, njih oslobodi od odgovornosti, a odriješi ruke svakoj vrsti zla.

Čović i Dodik su rekli da su protiv revizije Tužbe BiH protiv Srbije za genocid. Valjda zato što su i tamo stranci sudije. Stranci su sudije i u Tribunalu u Hagu, gdje se sudilo i sudi političkom i vojnom vrhu RS i Herceg-Bosne.

Zato što je brutalnost zločina nad opkoljenim gradovima u Bosni i Hercegovini uznemirila svjetsku javnost do te mjere da je Tribunal bio nužnost. Zato što su udruženi zločinački poduhvati Miloševića i Tuđmana postali međunarodna činjenica. Zato su mirovni ugovori za BiH potpisivani u SAD, Francuskoj, Njemačkoj, a nikada na Balkanu. Zašto su strane sudije problem? Po čemu su Dodik i Čović domaći? I oni su stranci, jer posjeduju državljanstva stranih država!

Po domaćim optužnicama za kriminal? Po tome što i jedan i drugi trče po mišljenje van ove države, u Beograd i Zagreb. I pritom traže podršku i pokroviteljstvo za svoje rušilačke ideje koje onda vraćaju u Bosnu i Hercegovinu. Gotovo kao nekad bijedni poslušnici Miloševića i Tuđmana, domaći ratni zločinci Karadžić i Boban. Čović je otišao na noge sankcionisanom Dodiku i pitanje je kako će na to reagirati njegovi do sada odani pokrovitelji iz Zagreba. Jer, ima nešto ružno u tom Čovićevom potezu. Taj susret se događa nakon brutalnih ličnih optužbi koje je Dodik izdeklamovao protiv američke ambasadorice.

Liči na cinizam najgore vrste, jer se bajagi, demokratskim dijalogom traži odlazak stranaca iz Ustavnog suda BiH, čiju je presudu podržala američka administracija sankcionirajući Dodika nakon obilježavanja 9. januara. Zašto Čović sa ovom ružnom dozom cinizma krši sankcije Dodiku i reanimira njegov lik i nedjelo?