Čović je za pregovore samo kad gubi bitku

Dragan Čović smatra da je revizija presude Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom u Hagu pogrešan politički potez Bakira Izetbegovića. Revizija je unazadila ionako poljuljane odnose među političkim partijama u Bosni i Hercegovini.

O ovom pitanju, kaže Čović, morala su odlučiti sva trojica članova Predsjedništva BiH, a ne samo Izetbegović. Pitanje revizije presude, za njega nije samo pravno, već i političko pitanje! A Bosna i Hercegovina mora govoriti jednim glasom. Svaka drugačija komunikacija je bruka pred međunarodnom zajednicom.

Moglo bi se reći da su Čovićevi politički stavovi ni tamo ni ovamo, pa se ponaša kao da je na klackalici. Kad se konačno obznanilo šta je stiglo iz Haga, izjavio je da se neće izjašnjavati o kredibilitetu agenta Sakiba Softića. Ispostavilo se da on nije ni za ni protiv pokretanja presude. Ne smije biti do kraja otvoren  zbog pritiska vlastite javnosti, zbog pritiska porodica hrvatskih žrtava pa i Katoličke crkve.

Zanimljivo da baš Čović, uz Ivanića i druge političare iz RS-a sada traži da Bosna i Hercegovina govori jednim glasom pred međunarodnim institucijama. Što će njemu jedan glas? Političke metafore otkrivaju čovjeka koji želi da učesnici hora pjevaju svako svoju pjesmu, a da publika uživa u jedinstvenom haosu. 

Krajem januara Čovićev glas je govorio sam u ime Bosne i Hercegovine pred Evropskim parlamentom, kada je izglasana Rezolucija o Bosni i Hercegovini sa dodatkom federalizacije. Tada nije tražio konsenzus druga dva člana Predsjedništva BiH. Željana Zovko, bivša ambasadorica BiH, Čovićev kadar, prešla je u tabor Republike Hrvatske u Evropskom parlamentu, i grčevito se borila da Brisel odobri federalizaciju Bosne i Hercegovine. Bolje reći uspostavu trećeg entiteta sa etnički čistim hrvatskim nacionom. Takvu politiku svakako nije ispraksirala u Briselu već u zapadnom Mostaru, u ime politike HDZ-a.

Može se reći da se politika predsjednika HDZ-a i HNS-a zasniva po matrici: „Što je moje to je samo moje, što je tvoje, to je i moje i tvoje“.

Ako se neko suprotstavi takvoj politici Čović se vješto krije iza hrvatskog naroda. Za svaki Čovićev grijeh, kao odbrana, potura se priča o ugroženosti hrvatskog naroda. Hrvatski narod i jeste ugrožen, kao i druga dva naroda u BiH. Ali, nije se narod sam ugrozio. Koliko je Čović zaslužan za ugroženost Hrvata? Narod ne vodi sam sebe. Hrvatski narod vodi Čović i HDZ.  Ko ugrožava hrvatski narod na teritoriji koja je etnički čista?  

I pored sve ugroženosti ciljevi se ispunjavaju: Osvajaju teritorije i gradovi, jedna nacija, jedna stranka, jedan vođa... I sve to da govori jednim glasom.