Jeftina priča o totalitarnim ideologijama

Ima li ijedna grana na kojoj su Bošnjaci sjedili, a da je u međuvremenu nisu posjekli? Ovih dana je u Bosni i Hercegovini i previše priče o totalitarnim ideologijama. Koliko ta priča ima smisla kad su u pitanju Bošnjaci, najveće žrtve totalitarnih ideologija i velikodržavnih projekata iz susjedstva i komšiluka. Zar se taj narod, uz strašne žrtve, nije odbranio od četničke i ustaške ideologije zločina? Pozivati Bošnjake na nekakve obračune s totalitarnim ideologijama unutar svog naroda je šizofreno.

Kao da su Bošnjake ubijali ljevičari a ne četnici i ustaše po imenu i prezimenu. SDA je bila i ostala kombinacija polovičnog islamskog i komunističkog naslijeđa. Istina, najmanje članova Saveza komunista BiH bilo je u bošnjačkom korpusu, daleko više među Srbima i Hrvatima. Ali i u SDA-u ima i previše onih koji su presvukli dresove tadašnjeg Saveza komunista BiH, a danas ljevicu u svom narodu optužuju da je totalitaristička.

Pa i bivši lider SDA Sulejman Tihić bio je član SKBiH. Priča o totalitarnim ideologijama unutar bošnjačkog korpusa je besmislena. Izgleda kao pokvarena roba, uvezena iz susjedne Hrvatske. Partijskih sekretara je pun i HDZ i SNSD. Počevši od Dragana Čovića koji je bio član SK dok je radio u Alatnici firme Soko. Ali, to i nije neko čudo ako se zna da je iz Saveza komunista Hrvatske 97 hiljada članova prešlo u HDZ.

Lustraciju je u balkanskim država nemoguće obaviti jer bi nastupila potpuna politička pustoš. Konvertita je u svakom narodu napretek. Možda bi u političkom životu umjesto pitanja lustracije trebalo makar uvesti zakon da je svaki političar dužan navesti sve partije kroz koje se provlačio na funkcije.

Pogledamo li ljudsku stranu, jasno je da ni nacije ni stranke nikoga ne uče poštenju. Sve dobro čovjek ponese iz svog doma i od svojih roditelja. Nije korupcija pitanje nacije, pa se svi gušimo od bijede među „svojim“ lopovima.  Briga za vlastiti obraz nema nikakve dodirne tačke s totalitarnim ideologijama. Ogromna većina Bošnjaka ne želi članstvo u SDA-u, iako to nudi privilegije, radna mjesta i otvara mnoga vrata za lagodan život. Tako je i sa svim ostalim nacionalnim i drugim strankama.  

Neka u SDA-u saberu imovinu onih koje montiraju na funkcije i sve to uporede na kraju njihovog mandata. Takve izvještaje nismo dobili i nikada nećemo dobiti.

Šta bi da nije bilo bošnjačkih oficira iz totalitarnog režima, koji su znali svoj posao i vojnu nauku. Ovih dana se govori o narodnim herojima. Rahmetli Izetu Naniću, Hajrudinu Mešiću,  Enveru Šehoviću, Adilu Bešiću, Nesibu Malkiću. Svi nekadašnji oficiri JNA. Šta bi bilo da nije bilo rahmetli Rašida Žižića, Envera Pamukčića, Miralema Juge, pa živih Atifa Dudakovića, Ibrahima Derviševića i stotina drugih koji su stali u odbranu Bosne i Hercegovine, a došli su iz totalitarnog režima i mrske JNA.

Šta ćemo sa činjenicom da je bajagi „totalitarni režim“ nastao na ZAVNOBiH-u, posljednjoj potvrdi državnosti BiH? Šta ćemo sa svim muslimanskim brigadama i borcima protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu? Baštinimo li mi išta od vlastite historije? Lud bi vidio kuda vodi ta borba protiv totalitarnih ideologija. To je izvorna priča onih koji uzdižu četnike i ustaše. Bošnjacima se gura jedna primitivna ideja za koju će im se opet ispostaviti povelik račun. Bošnjaci moraju znati da neće dugo trajati ta rehabilitacija ni četništva ni ustaštva i da će se sve to urušiti zajedno sa primitivnim vladavinom nekih bijednih političkih umova.

Suština je da je iza sve ove buke i bijesa SDA-ovo jeftino suprotstavljanje bosanskoj ljevici. Ako smo odbranili Bosnu i Hercegovinu, valja nam braniti i ideju Bosne i Hercegovine. Ko je vjerodostojan? Oni koji su ostali među ljevičarima, zadržali principe i izvorne stavove ili oni koji su prebjegli u nacionalne branitelje.  Kome se može vjerovati da neće izdati?  I moramo li uvijek kidati svoje korijene i rezati stablo na kojem sjedimo?