Gledao sam kada je nedavno na „Krugu 99“ Šefik Džaferović rekao kako u nedostatku političke volje da se u BiH napravi bolji sistem, kojim bismo što prije ostvarili ideal države ravnopravnih naroda i građana, ostaje jedino da poštujemo ono što danas imamo. To je, dodao je, okvir u kojem se treba kretati.
Kakav to okvir imamo u Bosni i Hercegovini?
Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u 2017. godini Bosnu i Hercegovinu je napustilo 35.377 osoba. Preliminarni rezultati Eurostata pokazuju da BDP po stanovniku za Bosnu i Hercegovinu, izražen u standardu kupovne moći, za prošlu godinu iznosi 32 odsto prosjeka Evropske unije. OHR i strane ambasade u BiH upozoravaju na mogući porast korupcije u zemlji, nakon što HDZ i SNSD nisu podržale izmjene Krivičnog zakona BiH. I da ne gnjavimo dalje. Na stranu to što 20 posljednjih godina tu političku volju i nevolju u BiH uglavnom čini SDA, sa bratskim hrvatskim i srpskim strankama, više zabrinjava to što se Džaferović pomirio sa činjenicom da ćemo se mi građani još neko vrijeme garantirano valjati u njihovoj politički aranžiranoj kaljuži.
Albin Kurti, jedan od najvećih opozicionih političara sa Kosova, fenomen opstanka skoro trodecenijskog zapadnobalkanskog političkog ludila, objasnio mi je ovako: „Bez obzira koliko je situacija loša ona nekome odgovara, jer neko od nje dobiva. Kada niko ne bi dobivao, ta situacija ne bi bila održiva“. Nema razloga da se Albinu Kurtiju ne vjeruje, jer je vrhunski intelektualac, govori četiri svjetska jezika, a iskustvo kriminogene vlasti osjetio je na vlastitoj koži, kada ga je srbijanski režim u zatvoru držao više od dvije i po godine samo zbog njegovih slobodoumnih stavova.
Dakle, Džaferović zna o čemu priča uime održanja status quoa naše kaljuže.
Da ne bude zabune, i da se neki građanin, kojim slučajem, ne zanese pa napravi neki prijestup - Bosna i Hercegovina nije brod koji plovi bez kormilara. Šaban Dervić iz Visokog osuđen je na 15 mjeseci zatvora zbog krađe drva. Policija nikoga nije ni saslušala nakon što su nestali dokumenti iz prvostepene presude Draganu Čoviću, po kojoj je aktuelni član Predsjedništva BiH i lider HDZ-a osuđen na pet godina zatvora jer je omogućio da Lijanovići državu oštete za desetke miliona KM poreza. Šta želim ovim da kažem? Institucije Bosne i Hercegovine itekako funkcionišu, naročito one policijsko-pravosudne, samo što su im uloge izvitoperene: u stopu prate obične građane, i štite političku elitu Bosne i Hercegovine. Dervić je uhapšen i presuđen jer je krao drva da bi njegova porodica preživjela. Čovićev vozač Krezić nije odgovarao nakon što su mediji otkrili da je kidnapovao čovjeka. Kemal Čaušević je još uvijek nekažnjen pored svih prosutih dokaza i optužnica. Hapšenje Dodika za milionski kriminal značio bi, zasigurno, udar na srpstvo.
Razumijem gospodina Džaferovića - zbog čega bi bilo političke volje da se takav uigrani sistem promijeni.