Dodik i Čović: Renoviranje zločina

Milorad Dodik i Dragan Čović djeluju sinhronizirano. Vrlo otvoreno i intenzivno šalju poruke od kojih se ledi krv u žilama svakom pristojnom čovjeku u Bosni i Hercegovini. Dodik podržava Čovića i njegovu federalizaciju u Federaciji, a Čović podupire Dodika i njegove separatističke nakane. Čović će, dakako, reći da je za Bosnu i Hercegovinu i njen euroatlanski put, ali će istovremeno vezati zastavu sa Dodikom koji negira sve što je bosansko. 

Teško je priznati da su zločinački sentimenti u glavama pojedinih bh. političara danas možda izraženiji i agresivniji od onog kakvog su u glavama imali ratni zločinci sa ovdašnjih prostora iz devedesetih godina. Nažalost, dovoljno je poslušati narativ, recimo, Čovićevog partnera Karamatića i zdrav razum će blokirati.

Dakle, barem hipotetski možemo nagađati da Karadžić i Mladić, Praljak i Kordić, i svi drugi ratni zločinci, odgovorni za 200.000 ubijenih na sve tri strane tokom četiri najkrvavije godine u Bosni i Hercegovini možda i nisu mogi pretpostaviti u kakvo krvoproliće guraju čak i vlastite narode, ali predsjednici trenutno dvije najveće političke partije bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, Milorad Dodik i Dragan Čović znaju do čega može ponovo dovesti njihova nacionalistička politika i retorika, jer su vlastitim očima gledali užase. Sam Čović u njima je i učestvovao koristeći Bošnjake iz logora Heliodrom kao radnu snagu u Sokolu, čiji je tada bio jedna od direktora.

Kada je bio premijer Republike Srpske, krajem februara 2007. godine Dodik je pred TV kamerama RTRS-a izjavio da Ratko Mladić i Radovan Karadžić nisu junaci srpskog naroda. On ih je pozvao da se predaju sudu u Hagu. Dodik je tada poručio: "Naš imperativ je da se to završi. Skinimo taj teret sa naroda. To više nisu nikakvi junaci, nikada nisu ni bili junaci, kad su doveli do toga da se osuđuje čitava država zbog njihovog neprihvaćanja da se pojave na sudu". Deset godina kasnije on mijenja svoju retoriku pa Karadžića i Mladića, koje je Haški tribunal osudio zbog genocida u Srebrenici, naziva srpskim herojima. Nakon kazne doživotnog zatvora za Mladića u novembru 2017. godine Dodik je rekao „On je heroj, i to niko ne može promijeniti.“ Koji je Dodik pravi? Onaj koji osuđuje zločince ili ovaj koji im daje za pravo? Vjerovatno ovaj koji huška na mržnju među narodima.

Dragan Čović i HDZ koriste istu političku paradigmu. Kroz njegovu nadstranačku organizaciju HNS Čović je pozvao na odbacivanje presuda za udruženi zločinački poduhvat bivšim čelnicima HZ HB i Republike Hrvatske. Kaznu za progon nehrvata izrekao je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Sudski postupak protiv tih zločinaca trajao je 465 dana u sudnici, uključio svjedočenje 320 svjedoka. Suđenje je zaključio presudom Sudskog vijeća na 1.600 stranica ispisanih od strane trojice iskusnih međunarodnih sudija. Presuda je potom potvrđena odlukom drugih pet sudaca. Radi se o presudi koja nije usmjerene protiv hrvatskog naroda, ali jeste protiv političkog i vojnog rukovodstva Republike Hrvatske i tadašnje Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Odgovorni su za progone, mučenja i ubistva na hiljade Bošnjaka Hercegovine i jedan dio Srba sa tih prostora. 

Kada su intelektualci, udruženja, građanske stranke i stranke ljevice kritikovali Deklaraciju HNS-a koja vrijeđa žrtve, prvi Čovićev saradnik, državni ministar finansija i potpredsjednik HDZ-a Vjekoslav Bevanda te reakcije je nazvao histerijom protiv Hrvata. „Ta se histerija ne može obuzdati, s njom se ne može stati jer je sve to organizirano u cilju progona Hrvata s ovih prostora. Nije to slučajnost“. Dakle, ni Čović ni Bevanda ni jednom rječju ne spominju žrtve. Naprotiv, kada se žrtva pobunila protiv negiranja svoje patnje, Bevanda je rekao da histeriše.

S prostora današnje Republike Srpske protjerano je oko 200.000 Hrvata, i višestruko više Bošnjaka. Bošnjaci i Hrvati su istrijebljeni iz Bosanske Posavine i Krajine. Zapadni dio Hercegovine je očišćen od Srba i Bošnjaka. Momčilo Krajišnik je nakon rata pozvao da Srbi napuste Sarajevo. Grad je preko noći ostalo bez 100.000 svojih stanovnika. Čoviću i Dodiku sve to nije dovoljno. Ponovo huškaju narode na sukobe. Kao da ovdašnji narodi nisu previše propatili. Kao da se nacionalni lideri nisu napili dovoljno nevine krvi. Dodik i Čović zbog toga djeluju kao da renoviraju zločine. I zbog toga su gori nego bulumenta iz devedesetih.