Sigurno je samo da smo nesigurni

Na Stupu ubijena djevojka, samoubistvo u Brezi, pronađeno tijelo djevojke u Mostaru, ubio ženu pa sebe raznio bombom, samo su neki od događaja koji su obilježili dane iza nas. Mediji su puni objava o ovim stravičnim zločinima. I dok je interes javnosti možda da sazna šta se dešava u Mostaru, Tuzli, Sarajevu ili bilo gdje drugo na svijetu, ne vidim šta je interes praviti sagu o nečijoj smrti.

U kakvim detaljima nečije smrti se može tražiti interes javnosti. Hoće li javnosti biti lakše ili žaljivije ako znamo u koju je školu išla žrtva, kako su se od nje oprostili prijatelji, ili kako je skladna porodica doživjela nezapamćenu tragediju. Odavno je na medijskoj sceni prisutna spektakularizacija i tabloidizacija, a u najgorem obliku vidi se upravo na ovakvim i sličnim primjerima.

Novinarstvo se u dobroj mjeri odmaklo od svoje tri suštinske uloge: informativne, edukativne, pa potonje zabavne.

I dok mediji svakodnevno izvještavaju o tragedijama koje se događaju u našem komšiluku, gradu, kantonu, entitetu, distriktu, državi u isto vrijeme sigurnosni sektor u BiH prolazi kroz turbulencije. Ali tek za rijetke medije tu ima priče.  

Primjera radi moglo bi se u nastavcima pisati o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). O toj se agenciji posljednjih dana govori isključivo u kontekstu izbora novog direktora. Umjesto da nam se predstave podaci koliko je SIPA od svog nastanka 2004. godine do danas imala akcija koje su otkrile i spriječile kriminalne aktivnosti što je jedan od ciljeva te agencije, mi imamo samo SIPA-u kao izvršioca u akcijama i istragama nadležnih tužilaštava. Više kao privjesak nego kao ključ. Moglo bi se tako pisati o narušenom nacionalnom balansu, činovanjima podobnih bliskih čelnicima te agencije, sakrivanju prijava, stopiranju istraga...  

Pa bi se moglo pisati i o skandalu prvog čovjeka Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića i sumnjivoj diplomi. O organiziranju „ozbiljnog druženja“ OSA-e i partnera iz drugih agencija u restoranu obuhvaćenog opsežnom istragom teškom više desetina miliona KM za koje je oštećena država. Pa bi se moglo pisati o zloupotrebi ove sigurnosne agencije u obračunu s političkim protivnicima, a o čemu se uveliko govori.

I dok nam iz Granične policije BiH šalju vijesti o svojim uspjesima, u isto vrijeme BiH gubi bitku kada je riječ o migrantskoj krizi. Nakon dvije godine Zoran Galić traži pomoć bh. institucija, a u isto vrijeme ih potkopava štiteći Hrvatsku i njenu graničnu službu. Galić u odbrani susjeda tvrdi da suverenitet BiH ne može biti povrijeđen „jer svakako nemamo jasnu graničnu liniju s Hrvatskom“. Na takve izjave nijedne reakcije. Pa ni ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića koji je uredno obaviješten o svim skandalima unutar GP-a.

Kada bismo govorili o nižim nivoima, možda je najispravnije reći da kantonalni MUP-ovi rade veliki posao ili se i to samo čini. A oni koji bi trebali da koordiniraju s njima to ne rade ili vrlo rijetko rade. Kada pogledate stranicu Federalne uprave policije duže vam treba da pobrojite sve što im je u nadležnosti nego provedene akcije.

I dok se sigurnosni sektor ruši kao kula od karata, na gubitku je država. A kad jednoj državi uništite unutrašnju sigurnost onda svaki vanjski utjecaj vrlo lako prođe. Možda je upravo to i cilj. Izazvati nasilje i nesigurnost među nama da ne vidimo šta dolazi izvana.