Šta su vakcine?

U Bosni i Hercegovini opada broj vakcinisanih protiv zaraznih bolesti, iako ljekari upozoravaju da vakcine donose više koristi nego štete. Iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH potvrdili su da trend opadanja vakcinacija postoji. Naročito je niska pokrivenost protiv morbila, rubeole i parotitisa, tek nešto više od 60 posto. U analizi za novinsku agenciju Patria profesor Tarik Bajrović objašnjava šta su vakcine, u čemu se ogleda štetnost vakcina, šta je suština vakcina, te kome su vakcine namijenjene.

Piše: prof. dr. Tarik Bajrović

Šta su vakcine?

Vakcine su sredstva aktivne zaštite, spadaju u lijekove iako se ne koriste terapijski...

Proizvodnja i aplikacija vakcina ima, ili je imala smisla u zaštiti ljudi od zoonotičnih uzročnika i bolesti epidemijskog karaktera fatalnog ishoda a u životinja kod pojave ekonomski važnih bolesti (Slinavka i Šap u papkara npr.).

Engleski ljekar Edward Jenner je krajem 18. vijeka izradio prvu vakcinu i to protiv velikih boginja ljudi a iz sadržaja boginjavog osipa bolesnih krava otkud datira i ime - vakcina (vacca =krava na lat.).

Najveći sigurnosni napredak u fabrikovanju vakcina ostvaren je kroz inoviranje podloga na kojima se umnožavaju aktuelni uzročnici, bakterijske ili virusne prirode (veoma su rijetke vakcine sa parazitskim uzročnicima), a također genetskim inžinjeringom svođenjem specifičnog uzročnika od kompletne čestice na nivo nukleinske kiseline (DNA).

U čemu se ogleda štetnost vakcina?

- uzročnici su umnoženi na životinjskim tkivima odnosno stranoj bjelančevini za ljude,

- uzročnici u vakcini nisu dovoljno oslabljeni,

- uzročnici nisu dovoljno imunogeni,

- sve vakcine nisu čiste i štetne su bez zadovoljenja tzv. "hladnog puta".

Aktuelnih i/ili zakonom propisanih vakcina nema mnogo i uslovno rečeno uglavnom su namijenjene dojenčadi i djeci a odraslima rjeđe, izuzev gdje su ljudi profesionalno eksponirani zoonotičnom uzročniku (antirabična zaštita laboratorijskih radnika npr.) ili sezonalne akcije vakcinacije ljudi od gripe. Slična situacija je i kod životinja.

Šta je suština vakcinacije?

Zdravoj individui namjerno unijeti uzročnike neke infektivne bolesti i to kvantitativno nedovoljno da bi doveli do bolesti ili dovoljno živih ali oslabljenih uzročnika kako bi se proizvela antitijela koja će moći prepoznati potencijalne divlje ili terenske sojeve nekih patogena sa kojim bi se mogao sresti i unijeti u organizam. Vakcinom inducirana antitijela bi u tom slučaju trebala neutralisati uzročnike bolesti i spriječiti njen nastanak.

***

Gdje su izvori infekcije uzročnika MMR-a?

MMR je skraćenica imena bolesti i to :M - morbili (ospice ili male boginje), M -mumps (zaušnjaci), R -rubeola (male boginje).

Sve tri bolesti imaju jedinstvenu virusnu (Paramyxovirus) etiologiju. Ovi virusi su identificirani u sisara i ptica a odnedavno i u gmizavaca. Prenos virusa se ostvaruje kontaktima dok vektori nisu poznati. Virus se može dugo zadržavati u normalnih i posebno imunokompromitiranih individua koji su vjeravatno najvažniji izvori infekcije. Latentne infekcije nisu poznate pa ni dugi perzistentni periodi. Srbijanski izvori navode da su nedavne epidemije Morbila u Srbiji posljedica importa virusa romskom djecom iako se svi slučajevi nisu mogli dovesti sa istim izvorom.

Jesu li vakcine krivci za autoimune bolesti?

U današnje vrijeme pažnja naučnika i nije previše usmjerena na etiološkog agensa u vakcinama koji identično terenskim sojevima izazivaju specifičnu imunost, nego na adjuvanse (uobičajeno soli Alumijiuma) koji podstiču nespecifičnu imunost i čija antitijela moguće nisu "lojalna" domaćinu nego se okreću protiv vlastitih ćelija organizma i dovode do patoloških stanja tipa autizma, što do danas nije u potpunosti i potvrđeno.

Kome su namijenjene vakcine?

Vakcine su namijenjene mladim, zdravim, imunološki naivnim (manje eksponiranim ili ne eksponiranim patogenima) i zdravim ali patogenima eksponiranim individuama poznatog ili nepoznatog izvora infekcije.

Treba li vršiti serološko testiranje putem krvi ljudi ( i životinja ) pred i nakon provedene vakcinacije?

Zdrave (ne i bolesne) individue svakako bi trebalo kontrolisati na prisustvo specifičnih antitijela pred započinjanje akcija vakcinacije posebno djece koja su moguće imuna od pasivno stečenih antitijela do majki. Isto tako bi trebalo testirati vakcinirane osobe (ili životinje) radi određivanja ne samo prisustva specifičnih antitijela nego određivanja i nivoa takvih antitijela te njihove potentnosti. U nekih pasa se takva praksa vrši nakon antirabične (vakcina protiv bjesnila) zaštite .

Mada bi u ljudi provjera imunosti predstavljalo garanciju kolike tolike zaštite, u našim prilikama se ne provodi niti za jednu aktuelnu i zakonom propisanu vakcinu.

Mora se naglasiti i činjenica koja je možda doprinijela otporima provođenja vakcinacije a odnosi sa na sve više zahtjeva za ponavljanim aplikacijama jedne te iste vakcine, čak po 4 ili 5 puta čime se zasigurno značajno povećava unos adjuvansa a samim ubodima stresiraju mladi organizmi. Takve odluke nisu slučajne i najvjerovatnije su rezultat nedovoljne imunosti nakon jednog ili dva ponavljanja a nerijetko imaju i ekonomsku pozadinu.

Morali bi se upitati ima li izvora infekcije za neke uzročnike bolesti u vrijeme kada jedemo zdravstveno sigurnu hranu, pasteriziranu vodu ili mlijeko a u laboratorijama zaštitnu opremu i različite nivoe sigurnosti koje koštaju milione maraka.

Kako do laboratorijske dijagnoze bolesti?

Manjkavosti dijagnostike u našim prilikama je baziranje dijagnoze ili odluka o dijagnozi isključivo na bazi kliničke slike što znači da nema ni serološke niti etiološke dijagnoze neke bolesti (najčešća je tzv" terapijska dijagnoza" i u humanoj i veterinarskoj medicini podjednako) koje bi bile putokaz ne samo terapiji nego budućoj profilaksi vakcinama. Svi smo svjedoci u medijima da medicinski stručnjaci govore o "epidemijskim" formama neke bolesti koja npr. "liči Gripi" ili "Kvrgavoj koži", ili insistira na antitetanusnoj vakcini iako gotovo da i nema konja na ovim prostorima koji su najvažnjiji izvor uzročnika tetanusa a kod ove bolesti se nikada i ne potraže serološkim pretragama prirodno stečena antitijela.

Na koncu ne mogu a da se ne osvrnem na mišljenja oko opasnosti od oboljenja vakcinisane djece u obdaništima nakon uvođenja zdrave nevakcinisane djece, što direktno upućuje na nedovoljnu zaštitu vakcinama, barem onih najaktuelnijih. Na ovaj način ne bih želio umanjivati značaj provođenja specifične imunoprofilakse ili vakcinacije ili cijepljenja ali bi prije vraćanja povjerenja morali uzeti sve navedeno u obzir.