Piše: Haris Ljevo
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i mnogi hrvatski europarlamentarci poput Marijane Petir, Tonina Picule i drugih hodaju po BiH i svijetu i upozoravaju na, navodni, porast ekstremizma i desetine hiljada radikalnih islamista u BiH. Za to vrijeme fašizam, desničarsko divljanje i ustaštvo cvjetaju u Hrvatskoj.
Ugledni američki list Washington Post objavio je analizu o porastu nacionalizma u zemljama srednje Evrope i Balkana, koju je uradila agencija AP (Associated Press), a kao jedna od zemalja u kojima je radikalna desnica postala politička svakodnevnica spominje se upravo Hrvatska.
Umjesto ozbiljnog rješavanja problema sve prisutnijeg ustaštva na hrvatskim ulicama, hrvatski zvaničnici prebacuju loptu na susjedni teren, odnosno upozoravaju Evropu na navodnu opasnost od radikalizma u BiH.
Zagreb je ukinuo Trg Maršala Tita, koji je nosio ime po vođi jednog od najvećih antifašističkih pokreta u Evropi u Drugom svjetskom ratu, državni vrh Hrvatske staje u odbranu pjevača nacionalističkih pjesama Marka Perkovića Thompsona, kojem su mnoge zemlje EU poput Njemačke, Holandije, Švicarske, Slovenije zabranile koncerte, američki State Department u svom godišnjem izvještaju o slobodama upozorio je na porast ustaštva u Hrvatskoj...
Sve su to jasni pokazatelji u kakvom stanju se danas nalazi Hrvatska.
Desničari bez ikakvih sankcija usred Zagreba organizuju skupove na kojima se iskaljuje mržnja prema nacionalnim manjinama, prije svega Srbima, na kojima se pale novine srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj...
- Ja sam navikao trpjeti nečinjenje države. Napade na moju porodicu, na institucije i na mjesta gdje rade pripadnici srpske zajednice. Jer očito za Srbe nema mira u Hrvatskoj – kazao je predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac.
U kakvom stanju se nalazi današnja Hrvatska najbolji pokazatelj je odlazak iz zemlje bivšeg ministra branitelja Hrvatske Freda Matića. On je poručio kako je Hrvatska danas neka druga zemlja od one za koju se borio i da u njoj za njega više nema mjesta za život.
Washington Post je upozorio i na nedavnu posjetu hrvatske predsjednice Argentini gdje se sastala s predstavnicima hrvatske dijaspore. Njen boravak u Argentini i govor koji je tamo održala izazvao je žestoke reakcije hrvatske i svjetske javnosti.
- Hrvati u Argentini dijelili su sudbinu svoga naroda i za vrijeme trajanja bivšeg jugoslavenskog komunističkog režima, tražili i našli prostor slobode, u kojemu su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskoga naroda i domovine. Tih vremena i brojnih zaslužnih pojedinaca i žrtava sjećaju se i mnogi te im dugujemo zahvalnost što su živim čuvali i sačuvali duh vjere u slobodnu i samostalnu hrvatsku državu – kazala je Grabar-Kitarović u Buenos Airesu.
Njena izjava izazvala je žestoku reakciju Centra Simon Wiesenthal, iz kojeg su poručili kako su takve izjave neprimjerene, jer su se među tim Hrvatima, koji su našli utočište u Argentini, nalazili i jedni od najvećih zločinaca 20. stoljeća među kojima su šef nacističke tvorevine u Hrvatskoj Ante Pavelić, šef ustaške tajne policije Eugen Dido Kvaternik i upravitelj koncentracionog logora Jasenovac Dinko Šakić.
- Izjave predsjednice Grabar-Kitarović ispiru neke od najgorih ratnih zločinaca Drugog svjetskog rata. Pitanje je samo izviru li njezine izjave iz divljenja prema ubicama iz reda ustaša ili neznanja o njihovom postratnom bijegu – kazao je lovac na naciste Efraim Zuroff, direktor istočnoevropskih poslova Centra Simon Wiesenthal.
Argentinski novinar Uki Goni proveo je istraživanje o skrivanju brojnih nacističkih i fašističkih zločinaca u Argentini nakon Drugog svjetskog rata o čemu je objavio knjigu „Prava Odessa; krijumčareći naciste u Peronovu Argentinu“. U knjizi se navodi najmanje 100 visokih dužnosnika ustaškog režima koji su našli utočište u Argentini nakon poraza NDH.
Reagovao je i SDP-ov saborski zastupnik i bivši ministar branitelja Hrvatske Predrag Matić, koji je hrvatsku predsjednicu nazvao „hodajućim skandalom“. Matić je u Saboru izjavio kako je njega sramota takve predsjednice.
- Već je pomalo apsurdno komentarisati njene poteze. To je hodajući skandal koji gdje god se pojavi ona pogleda oko sebe i što joj je prikladno izjavi – kaže Matić.
Matić je usput spomenuo i neke od ranijih izjava hrvatske predsjednice u kojima je sramotila i sebe i zemlju koju predstavlja.
- Sjetimo se u Vukovaru kad je vidjela moćni Dunav, rekla je da će proći puno vode dok postanemo sa Srbima prijatelji, pa je tri dana kasnije ugostila Vučića. Sjetimo se što je govorila o fašizmu, antifašizmu, a kad je došla u Argentinu onda je tamo pred ljudima koji nisu nikad bili u Hrvatskoj i koji kad pokažu na karti Hrvatsku zahvaćaju i debeli dio BiH i Srbije, izjavila tako nešto za što bi Angela Merkel u istom slučaju ili bila ekspresno smijenjena ili bi završila u zatvoru. Sjetimo se Lisinskog kada je govorila Srbima da je ona i njihova predsjednica, a prije toga im je govorila da slobodno sele, da živimo u “free country.” Mene je sramota što nam je to predsjednica – poručio je Matić.
Bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić kazala je kako su izjave hrvatske predsjednice nečuvene, jer ona govori protiv Ustava svoje zemlje.
- To je meni potpuno nerazumljiva i neshvatljiva izjava, osim u kontekstu da, čini se, predsjednica s kim je, takva je. Ako se okruži s jednom vrstom ljudi, onda se pokušava prilagoditi i govoriti ono što misli da će se njima svidjeti i to mijenja ovisno o auditoriju – kazala je Vesna Pusić.
Pusić se pita podržava li hrvatska predsjednica naciste i napad na hrvatski Ustav.
- To su izvorišne osnove, nije neka ustavna odredba pa sad vi možete pokrenuti inicijativu, to je pitanje identiteta, ko smo mi kao društvo i ne možemo biti polufašisti. Moramo biti jasni na tu temu. Ako znamo da je Izrael uhvatio Adolfa Eichmanna u Argentini, da su tamo masovno nacisti i različiti njihovi saradnici u različitim evropskim zemljama bježali, onda je to u prvom redu stravično uvredljivo za Nijemce jer se to ne može odnositi na Nijemce nego na naciste i neke od ljudi koji su bili vodeći u provođenju eksterminacije holokausta. Podržava li ona naciste i napad na hrvatski Ustav? – pita se Vesna Pusić.
Šef Kluba SDP-a u hrvatskom Saboru Arsen Bauk kazao je kako ima strah od svake njene međunarodne posjete, jer se nikad ne zna šta može reći.
- Nakon Drugog svjetskog rata mnogi Nijemci su u Argentini tražili i našli prostor za slobodu u kojoj su mogli isticati svoje domoljublje. U te se Nijemce ubraja i Adolf Eichmann, Josef Mengele i mnogi drugi istaknuti i manje znani borci za prostor slobode u kojemu mogu svjedočiti svoje domoljublje. Da je to izjavila Angela Merkel, u Njemačkoj bi vladala rasprava o tome hoće li je nakon povratka u Njemačku smjestiti u zatvor ili u neku drugu ustanovu. Kad nešto slično izgovori hrvatska predsjednica, onda je reakcija u Hrvatskoj - ima je, ali je nešto manja. Zato ona to i može izgovoriti – ironično je komentarisao njene izjave Arsen Bauk.
Bauk je naglasio kako su "svjedočenje slobode i domoljublja“ u Argentini imali i "Ante Pavelić, Dinko Šakić, Ivo Rojnica, Branko Benzon i brojni drugi članovi ustaške emigracije".
Prije otprilike godinu dana hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je kako u BiH ima oko 10.000 potencijalnih terorista od kojih Hrvatskoj i regionu prijeti opasnost.
Nakon što su na njene izjave reagovali brojni zvaničnici iz BiH, hrvatska predsjednica je kazala kako nije mislila baš tako kako su prenijeli mediji, ali nije ni demantovala, iako su domaće i strane sigurnosne agencije kazale kako BiH nije ništa ni manje ni više opasna od potencijalnog terorizma nego bilo koja druga evropska država.
Hrvatska predsjednica je tako bez ikakvih dokaza s terorizmom povezala cijelu jednu državu (BiH) i narod (Bošnjake), a da se zato nijednim gestom nije izvinila. Za to vrijeme u Hrvatskoj simpatije prema ustaškom režimu nisu nikada bile veće, a i oni koji koji dokazane i osuđene teroriste žele prikazati kao borce za slobodu dobijaju prostor na javnoj sceni Hrvatske, pa čak i na javnoj televiziji HRT-u.
U zagrebačkom Centru za kulturu Trešnjevka nedavno je počela s prikazivanjem predstava „Ko je ubio Zvonka Bušića“, rađena po dijelu knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma“ čiji je autor novinar i kolumnista Večernjeg lista Tihomir Dujmović. Dujmoviću je na adaptaciji predstave pomogao i jedan od vodećih hrvatskih glumaca Robert Kurbaša, koji u predstavi igra teroristu Bušića.
Splitski glumac slavu je stekao igrajući u brojnim hrvatskim sapunicama koje su i gledaoci u BiH mogli gledati, i još uvijek gledaju. Kurbaša se prije nekoliko godina učlanio u HDZ, a na predizbornim skupovima je u ulozi voditelja najavljivao bivšeg predsjednika stranke Tomislava Karamarka i ostale članove vladajuće stranke u Hrvatskoj. Nakon četiri godine pauze od glume, Kurbaša se odlučio vratiti zanatu i to, ni manje ni više, nego ulogom u predstavi u kojoj ima za cilj hrvatskoj javnosti predstaviti da Zvonko Bušić nije bio nikakav terorista nego borac za slobodu hrvatskog naroda.
Zvonko Bušić je rođen 23. januara 1946. godine u mjestu Gorica u BiH. Bušić slavu među hrvatskom nacionalističkom desnicom nije stekao zbog toga što je izumio lijek protiv raka ili napisao Nobelove nagrade vrijedno djelo, već zbog toga što je zbog navodne borbe za prava hrvatskog naroda u septembru 1976. godine oteo avion sa 76 putnika na letu iz New Yorka do Chicaga kako bi iz njega bacao letke kojima poziva na hrvatsku nezavisnost od Jugoslavije. Pored otmice aviona, Bušić je u njujorškoj stanici podzemne željeznice Grand Central postavio bombu od čije eksplozije je poginuo jedan policajac.
- S obzirom na situaciju u Jugoslaviji u kojoj je Hrvatska potlačena, klasična kolonija, u toku je gotovo masovna likvidacija hrvatskih političkih emigranata. Više od 100 ljudi ubijeno je u raznim udbaškim akcijama u 45 godina Jugoslavije. Bušić shvata da nešto treba napraviti. Kad uđete do kraja u priču Zvonka Bušića, vidite da taj čovjek stvarno nije terorist – kazao je Dujmović najavljujući predstavu o teroristi Bušiću na HRT-u.
Dujmović i Kurbaša toliko se dive Bušiću da su u stanju tvrditi kako se u „njemu krije esencija ljudske duše”.
- To je čovjek koji nadasve voli drugog čovjeka. Hrvatski čovjek je temelj hrvatske porodice, hrvatska porodica je temelj hrvatskog društva. On je to radio radi svoje porodice, svoje države, nije radio iz materijalne koristi – smatra Kurbaša.
Iz Dujmovićevih i Kurbašinih izjava jasno je da bi Bušić bio terorista da je kojim slučajem iz materijalnih razloga oteo avion i postavio bombu u podzemnu željeznicu u New Yorku, ali s obzirom da je to radio iz uzvišenih motiva za slobodu hrvatskog naroda, onda se ne radi o teroristi već o velikom čovjeku. Kurbaša je kazao da ne bi bilo dovoljno ni 12 serija da se ispriča priča o Bušićevom osebujnom životu.
Bušić je zbog svojih nedjela, koja hrvatska nacionalistička desnica smatra borbom za oslobođenje hrvatskog naroda, u SAD-u 1977. godine osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu, ali je 2008. godine pomilovan i pušten na slobodu. Vratio se u Hrvatsku gdje je držao predavanja o svojoj „borbi za slobodu“, ali je 2013. godine izvršio samoubistvo jer Hrvatska nije postala onakva država kakvu je on sanjao. Pokopan je u Zagrebu u Aleji hrvatskih branitelja.
Šta su motivi snimanja filmova i pravljenja predstava o osvjedočenim teroristima? Ovakvu pojavu jasno je opisao kolumnista Tomislav Klauški.
- Time se javnosti, a naročito mladim generacijama, šalje poruka o idealu hrvatskog domoljuba. Kao i o tome da su svi zločini opravdani ako se čine u ime hrvatstva. I u terorističkim aktima, i u Domovinskom ratu, ali i u korupciji i kriminalu. Sve je legitimno ako se čini s Hrvatskom na usnama – smatra Klauški.
Promoviranje dokazanih i osuđenih terorista kao boraca za slobodu postao je dio mainstream medija i vladajuće stranke u Hrvatskoj.
Rast radikalne desnice u Hrvatskoj polako postaje ozbiljan problem i samoj Hrvatskoj, a ne samo susjedima. Međutim, državni vrh nema ni volje ni snage da se obračuna s tom pojavom. Naprotiv.
Ljudi koji predstavljaju najdesniji dio Hrvatske poput osuđenih ratnih zločinaca imali su mjesta u prvom redu tokom predsjedničke inauguracije Kolinde Grabar-Kitarović, tako da se ne može govoriti da su oni dio nekih otuđenih centara moći, jer takvi ljudi nisu mogli doći nepozvani na inauguraciju.
Takva je današnja Hrvatska čiji najviši državni predstavnici drže moralne lekcije BiH. O takvoj Hrvatskoj danas pišu vodeći svjetski mediji poput Washington Posta i AP-a.
BiH ima razlog da se boji takve Hrvatske. U tome se i kriju razlozi Marijane Petir i drugih osoba da BiH prikažu kao zemlju radikalnih islamista, jer, sportskim rječnikom kazano, napad je najbolja odbrana.