Članak

Centralna izborna komisija BiH – cirkus našeg vremena

U svjetlu akutne priče oko izmjene Izbornog zakona u BiH, nisam mogao odoliti da ne bacim koju misao. Ne da bi bio u trendu, već da bi naglasio i neke činjenice koje se slabo čuju.

Piše: Vojin Mijatović

U svjetlu akutne priče oko izmjene Izbornog zakona u BiH, nisam mogao odoliti da ne bacim koju misao. Ne da bi bio u trendu, već da bi naglasio i neke činjenice koje se slabo čuju.

Kao da se svi boje da glasno kažu prvu ključnu stvar. Međunarodna zajednica ima stalnu potrebu da bude sastavni dio svih bitnih procesa u BiH, ali odgvornost za iste ne želi gotovo nikada da preuzme. Od famozne Reformske agende, do već ofucane rečenice kako reforme u BiH moraju biti rezultat dogovora lokalnih političara, to je pristup koji nam je ruinirao društvo i državu posljednju deceniju, toliko da će nam trebati barem toliko da se vratimo na nulu.

Sve ovo ne bi bilo sporno, da isti koji protežiraju ovaj pristup ne dolaze sa gotovim ili polugotovim rješenjima, koja od slučaja do slučaja, predstavljaju samo razgradnju onoga što nam je ostalo od društva i države. Moram da im kažem, hajte fino u vaše zemlje pa tamo objašnjavajte i namećite principe Agende i ostale nebuloze, mi smo dovoljno nesretni u ovoj Bosni i bez vaše dobre namjere.

Već dva mandata se pokušava predstaviti scenario kako su Dodik, Čović i Izetbegović, najveći problem u BiH i kako se međunarodna zajednica bori protiv njihovih stavova koji znače razgradnju države i normalnog života. I dok se pred našim očima odigrava ta epopeja borbe međunarodne zajednice protiv strašnog trojca, ustvari, pomenuti trojac dobija sve što želi – tri države u državi, narod koji se sve visš mrzi, ekonomiju koja je uništena, korupciju i kriminal u privatnim rukama, a međunarodnjaci sa njima ispijaju skupe šampanjce, posjećuju ih po slavama, bajramima i domjencima, a narod sve više i više svoje mjesto boravka seli ka EU ili gdje god, samo ne ovdje.

A priča oko izbornog zakona ide ovako, Dodik kaže to je problem između Bošnjaka i Hrvata. E pa Milorade, nije ovo švedski sto, da li na parama kad primiš platu ili onim drugima, koje ukradeš, piše ovo su srpske, bošnjačke ili hrvatske marke. Ovo je majstore i tvoj problem i ti si odgovoran jer živimo u istoj zemlji i živjećemo još stotine godina, bez obzira na tvoje šuplje i jadne priče, u koje više ni sam ne vjeruješ.

Čović optužuje građanske stranke da su bošnjačke. E pa Dragane, gledaj, ja sam u jednoj od tih stranaka i nisam Bošnjak, već Srbin. I ako me s tim ne vrijeđaš uopšte, jer Bošnjaci su moji prijatelji i namjeravam sa njima živjeti do kraja života. A Dragane, ima u tim strankama i puno Hrvata, nećes vjerovati, ima ih i mimo tvoje sekte i to su moji prijatelji i planiram da živim sa njima do kraja života

SDA i lideri te državotvorne stranke, veliki zaštitnici Bosne i Hercegovine, kažu mi ćemo glasati za svako rješenje koje podrže SDP, DF i SBB. Pa junaci našeg vremena, čemu toliko skrivanje iza nas. Čemu toliki strah od Čovića, što sada ne stanete u zaštitu normalnog u ovoj državi? Ja znam da je ljubav sa Dodikom i Čovićem velika, ja znam da vas vežu talovi, kriminal, zajednički interesi, ali ne smijete biti kukavice, ili ipak to jeste, samo sada konačno padaju maske.

I na kraju još jednom, dragi naši međunarodnjaci, sada će narod u ovoj državi vidjeti koliko vam je stalo da se u ovoj državi normalno živi, da li su vam bitniji Mile, Dragan i Bakir ili ovaj napaćeni narod. Vrlo jednostavno naredni mjesec će sve pokazati, dragi naši prijatelji.

E sad i o Centralnoj izbornoj komisiji. Kad ovo kažem, mislim na članove iste u Sarajevu, ali i na članove iste u svakoj opštini u BiH. Hajde jednom da stvari nazovemo pravim imenom, to je skup miševa, lopova i kriminalaca, koji bi u svakoj normalnoj državi bili davno u zatvoru zbog zločina koji rade svake izbore (ovdje naglašavam da i u ovoj firmi ima časnih i poštenih ljudi koji rade svoj posao i nek se svako pronađe u jednoj od ove dvije grupe, shodno svojim moralnim načelima).

Vec više od dvije decenije pričamo kako se izbori kradu, kako nacionalne stranke putem lokalnih moćnika pokradu barem 30 posto glasova. Hajmo još jednom, to je istina, surova bolna istina.

Tri tačke brutalne krađe volje građana. Na biračkim mjestima, u opštinskim izbornim komisijama i u CiK-u u Sarajveu. Zašto niko neće da kaže da su ljudi u opštinskim komisijama visoko rangirani članovi, prvenstveno SNSD-a, HDZ-a i SDA. Zašto niko neće da kaže da se izborni rezultat promijeni tri puta od kutije za glasanje, do punjenja vreća u opštinskim izbornim komisijama, do pražnjenja vreća u CIK-u u Sarajevu.

To je istina. Zašto niko neće da kaže da na svakim izborima imamo više od 10 posto nevažećih glasačkih listića, kao da svi glasamo sa povezima preko očiju. Smiješno i jadno, vrijeđate nam ono malo pameti što nam je ostalo.

Svi ovo znamo, uključujući i međunarodnjake koji se prave ludi. Zato je moranje, pored izmjena Izbornog zakona, i smjena cjelokupnog CIK-a. Od članova u Sarajevu, do članova svih opštinskih izbornih komisija. Kada se to uradi, a mora se uraditi prije oktobra, bićemo šokirani izbornim rezultatom, prvi put ćemo vidjeti šta je volja birača, a ne brojača.

#BiH