Odnos prema velikanima BiH: Džemina ulica u pet gradova, Brankova samo u dva grada

BiH, (Patria) - Bosna i Hercegovina je imala dva predsjednika Vlade bivše Jugoslavije: Džemala Bijedića i Branka Mikulića. Od ukupno deset premijera Jugoslavije, mnogi će se složiti da su upravo Mikulić i Bijedić bili najuspješniji.       

U Mostaru je na današnji dan 12. aprila 1917. godine rođen Džemal Bijedić. Kao gimnazijalac bio je uključen u komunistički pokret. Četri puta biva zatvaran, svaki put u Mostaru. Kao Titov partizan prošao je pakao Sutjeske  i do kraja rata bio u NOB-u. Nakon rata bio je predsjednik Republike BiH, zatim premijer Jugoslavije punih šest godina 1971. do 1977. godine, kada je poginuo u avionskoj nesreći na putu za Sarajevo.

Bio je organizator nove bosanske privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija, te osamdesetih godina djelimično ostvarenog kulturnog projekta "hiljadu škola". Za razliku od ovih današnjih lidera koji ne mogu doći ni do prvog sekretara kabineta Džemal Bijedić se susreo sa svim važnijim svjetskim državnicima tog vremena od Mao Ce Tunga (Mao Zedong), preko Džeralda Forda (Gerald Ford) do Leonida Brežnjeva (Leonid Brežnjev). Uvijek uz Tita, špekulisan je kao njegov mogući nasljednik, što je otvorilo sumnje u slučajnost avionske nesreće. 

Na današnji dan 1994. umro je Branko Mikulić, predsjednik Izvršnog vijeća SR BiH i osmi po redu predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije od 1986. do 1989. godine. Dr. Miro Lasić, koji je dugogodišnji saradnik Branka Mikulića je rekao: „Poslije Olimpijade je Branko, u proljeće 1984., glatko izabran u Predsjedništvo SFRJ ispred Bosne i Hercegovine... Branko Mikulić je bio biološki i ontološki oličenje Bosanca i Hercegovca, i Jugoslavena, da ne zaboravimo važni jugoslavenski  kontekst.  Zapravo, on je u sebi izmirio i svoje hrvatsko podrijetlo i djedovinu u Hercegovini i očevinu u Bosni. K tomu je kao dijete-partizan i sin vijećnika AVNOJ-a bio i  uvjereni privrženik „bratstva i jedinstva“, vrijednosti ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, te posebice Ustava SFRJ iz 1974. godine. Bio je i komunista, i vjerni Titov sljedbenik, inače se ne bi mogao izboriti – zajedno sa suradnicima –  za jednakopravni položaj svih naroda u BiH i za jednakopravni položaj BiH u pokojnoj Jugoslaviji …Branko Mikulić je bio neupitni  autoritet, neka vrsta  „željeznog kancelara“ tijekom XIV. ZOI, a da nije takav bio Olimpijada bi se rasprsla od našega kroničnoga javašluka. Srećom, ona je ušla u povijest kao  „najuspješnija organizirana Olimpijada u povijesti“, kako ju je ocijenio Huan Samaran (Juan Samaranch), tadašnji predsjednik MOK-a“, rekao je u jednom intervjuu dr. Lasić.  

Sahranjen je na groblju Sv. Josipa, a ispratilo ga je 2.000 ljudi, koji su prkosili i za vrijeme sahrane granatama i snajperistima s okolnih sarajevskih brda. 

Univerzitet u Mostaru nosi ime Džemala Bijedića. Pored Sarajeva, samo u Gornjem Vakufu - Uskoplju postoje ulice i Branka Mikulića i Džemala Bijedića. Brankova više nigdje. Ulice Džemala Bijedića postoje još samo u Tuzli, Bihaću i Fojnici.

Nažalost, to su činjenice o odnosu prema velikanima Bosne i Hercegovine.