Recitatori istog dramskog teksta: Kad bošnjački političari glume Vučića

U Bosanskom kulturnom centru 21. aprila 2018. u Tuzli je održana politička tribina SDA. Govoreći o odnosima u regiji, državni premijer i potpredsjednik SDA Denis Zvizdić je podsjetio kako predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u svakoj prilici ističe da poštuje suverenitet BiH ali da voli Republiku Srpsku. 

"I mi poštujemo suverenitet Srbije ali volimo Sandžak", rekao je Zvizdić što je popraćeno burnim aplauzom.

Zvizdić je do sada davao smjerne izjave i time se predstavljao kao ozbiljan političar. Ovo citiranje i oponiranje Vučiću, dalo je sasvim drugu dimenziju njegovim javnim istupima.

Zašto je potrebno uzimati Vučićeve izjave kao relevantne i odgovarati na njih?

Čemu uopšte preuzimati matricu jednog bolesnog nacionalističkog politikanstva? Vučić gotovo svakodnevno, nešto poput Milorada Dodika, kreće u svađu sa samim sobom, a onda sa ostatkom svijeta. Ako su ova dvojica zauzeti, mijenja ih Aleksandar Vulin ili kakav drugi recitator jednog te istog dramskog teksta.

Recimo, nemoguće je odgovarati Miloradu Dodiku koji se svakodnevno javlja sa provokativnim i svađalačkim stavovima. On je čitavu svoju političku strategiju zasnovao na radikalnim prijetnjama, od kojih niti jednu nije i neće ostvariti. Kao da je ovu Dodikovu strategiju zdušno prihvatio Vučić.

Preuzimanje te reciklirane matrice od bošnjačkih političara djeluje potpuno besciljno i luzerski.

Ako se svemu doda da je Denis Zvizdić, u radnom vremenu i prije svega premijer ove države, a tek u “produžecima” potpredsjednik SDA, stvari izgledaju totalno neozbiljno.

Zašto bi jedan Gačanin porijeklom, kao što je Denis Zvizdić, trebao da se poziva na ljubav prema Sandžaku, više nego na Gacko, svoje mjesto porijekla, prema kojem Vučić bajagi iskazuje ljubav. Vučićeva izjava je ciljana na podjelu BiH. Baš kao što Dodik priča o jedinstvu Srbije i Republike Srpske uz obavezne tvrdnje o secesiji. Repriziranje ovakvih srpskih stavova kao da bosanski političari potiču nekakvu moguću preraspodjelu teritorija.

Zašto bi se neko pozivao na Sandžak kao protivargument Republici Srpskoj. Kome trebaju prepucavanja sa jednom izgubljenom politikom koja redovno udara u zidove vlastitog zločina.

U Tribinalu u Hagu osuđen je čitav vojni i civilni vrh Srbije i čitav vojni i civilni vrh Republike Srpske zbog strašnih zločina genocida i zločina protiv čovječnosti. Etničko čišćenje bilo je konačni cilj Vučićeve ljubavi prema teritoriji RS. Sandžak je historijska činjenica i tamo niko iz Bosne nije pravio zločine i etnička čišćenja.

Pravi odgovor bosanskih političara Vučiću bio bi sasvim drugačije suštine. Zašto bi Vučić više volio Banja Luku, Bijeljinu, Doboj ili Trebinje od onih koji su protjerani iz svojih gradova i domova. Otkud Vučić može više voljeti domove i zavičaje Bošnjaka od njih samih? /S. Omeragić/