Saša Toperić: Zar nikome u BiH nije čudno da SDA i HDZ imaju veliku ljubav baš u Mostaru

Direktor programa Mediterana, Bliskog istoka te zemalja Zaljeva pri Centru za transatlantske odnose SAIS dr. Saša Toperić prije nekoliko dana govorio je pred Potkomitetom za Evropu i Euroaziju Komiteta za vanjske poslove Američkog kongresa na temu “Naslijeđe Daytona i budućnost Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana.”

Predložio je dodatni angažman međunarodne zajednice odmah nakon izbora ovog oktobra kako bi BiH po dobijanju statusa kandidata za članstvo u EU krenula u proces usklađivanja svog zakonodavstva sa evropskim standardima.

U intervjuu za novinsku agenciju Patria dr. Toperić govori o nužnosti izmjena izbornog zakona BiH, odnosima SDA i HDZ-a BiH u Mostaru, problemu korupcije u bh. pravosuđu, važnosti da u BiH prava imaju svih građani a ne samo tri konstitutivna naroda.

U svom izlaganju istakli ste napore SAD-a i EU u BiH oko nužnosti postizanja dogovora po pitanju izmjena Izbornog zakona zbog presude u slučaju Ljubić, te dogovora oko glasanja u Mostaru. HDZ je najavio da neće odustati od svojih zahtjeva, koje u praksi znače čvršće etničke podjele u zemlji. Kako postići kompromis?

- Prije svega, potrebno je poštovati slovo zakona tj. tekst presude u slučaju Ljubić. Bez obzira što je predizborna kampanja u toku u kojoj je, po već poznatoj dvadesetogodišnjoj tradiciji, "ekstremnija" retorika sredstvo plašenja ljudi širom BiH, potrebno je nači hrabrosti i postići kompromis koji će odblokirati ovaj problem a koji će zadovoljiti zaštitu prava konstitutivnih naroda u ovoj presudi. A presuda Ljubić, o kojoj se sada sa pravom aktivno razgovara, opet u zadnji čas i to samo zbog nadolazećih izbora i moguće krize sa kojom se cijela BiH može suočiti ukoliko do izmjene zakone ne dođe. Nažalost, opet je snažan angažman međunarodne zajednice nužan. Političari u BiH ne znaju šta znači riječ kompromis, za njih je kompromis ispunjavanje njihovih želja. 

Kongresmene ste podsjetili da u Mostaru već dva izborna ciklusa nisu održani izbori. Građanima je uskraćeno osnovno ljudsko pravo, ali ne i političarima, koji sve vrijeme upravljaju javnim preduzećima i budžetom tog grada. Budžet Mostaru za 2017. godinu iznosio je oko 46 miliona KM. Zašto međunarodna zajednica i dalje takve političare uzima za sagovornike? Konačno, i sami ste pozvali Kongres SAD-a da potakne svoje evropske partnere da prate SAD u uvođenju sankcija Miloradu Dodiku.

- Prije svega, problem Mostara nema veze sa Dodikom, nego sa SDA i HDZ-om. No, ja mislim da bi najveća kazna političarima u BiH uslijedila kada bi birači zaista počeli mjeriti rezultate njihovog rada svojim stomacima i standardom koji takve politike omogućuju. Zar baš nikome u BiH nije čudno da su u tih osam mostarskih godina bez izbora SDA i HDZ imale čitave sezone velikih ljubavi?

Veliki broj građana misli da međunarodna zajednica treba napraviti radikalne rezove u BiH. Kolika je odgovornost građana u tim procesima?

- Ovo pitanje nema jednostavan odgovor. Sa jedne strane, građani mogu biti proaktivni i birati bar one predstavnike političkih stranaka koji su pokazali volju i spremnost da rade za dobrobit svih građana BiH, primjerice ljude poput Mirka Šarovića. Zato smo na SAIS-u i dali nagradu ministru Šaroviću. Bolji životni standard ljudi, otvaranje novih radnih mjesta, te napredak zemlje u procesu usaglašavanja zakona sa evropskim standardima, se neće postići ispraznim pa i glupim izjavama, koje dolaze od strane svih političkih subjekata u BiH. Sistem u kojem danas živimo je upravo to i omogućio. Ne propagiram mijenjanje Dejtonskog sporazuma, nego korigovanje onih elemenata koji su pravno diskriminirajući a to su i presude Zornic, Ljubić, Sejdić-Finci. Tek kada svi građani BiH, predstavnici svih manjina, i konstitutivni narodi, budi imali zaštićena svoja prava te mogućnost kandidiranja na najviše državne funkcije, tek tada čemo moći govoriti u potpunosti o odgovornosti građana. Mislim da građani BiH moraju insistirati i vršiti kontinuiran pritisak na političke lidere da se ispoštuju presude svih sudova, po ovim diskriminirajućim pitanjima. Tek tada, građani će moći u potpunosti preuzeti odgovornost za stanje u zemlji ali i uzeti aktivno učešće u njenom razvoju i putu ka Evropskoj uniji. Dejton je postigao cilj, zaustavio je rat i stvorio ad-hoc ovaj kompliciran sistem kako bi zadovoljili zahtjeve sve tri etničke skupine u BiH i zaustavili krvoproliće nedužnih građana. U tim okolnostima naravno da nije bilo moguće predvidjeti da kontinuiran primitivizam na političkoj sceni koja nije imala želju niti volju da unaprijedi Dejton u onim oblastima koje su bitne za kvalitetnije i bolje funkcionisanje zemlje. 

Govorili ste o ruskom utjecaju u BiH. Može li se reći da je ruska politika ipak nametnutima građanima u bh. entitetu Republika Srpska od strane vlasti. Mladi ljudi koji odlaze iz tog entiteta, ne odlaze u Moskvu, ili neke druge ruske gradove, oni egzistenciju pokušavaju osigurati u zapadnoj Evropi, ili SAD-u?

- Mladi ljudi odlaze i iz RS-a i iz Federacije BiH. Ruska politika ima veliki ekonomski utjecaj i u Federaciji. Ko je recimo kupio Bosnalijek na nezakonit i bespravan način, posredstvom anonimne kompanije u Luxemburgu gdje "ima i Rusa"? 
Isto tako, ruski utjecaj je sada globalna tema zbog njihovog miješanja u američke izbore, te izbore u drugim evropskim zemljama, zbog napada nervnim gasom u Velikoj Britaniji, ali budimo realni, ruska ekonomija je po svojoj veličini ne veća od one recimo u Italiji. Zato mladi iz cijele BiH ne idu u Rusiju nego u Evropu. 
Ničemu dobrom neće voditi izolovano upiranje prstima. Ovo nije utakmica finala svjetskog kupa u fudbalu u kojoj neki navijaju za Brazil a drugi za Njemačku, pa ko pobjedi nosi kup a oni koji izgube idu pognutih glava plačući kući. S tim treba već jedanput prestati, a onog momenta, kada se otvori pravna mogućnost svim građanima BiH da učestvuju u vlasti, uvjeren sam da će svima biti normalnije, ljepše i bolje živjeti u BiH, istinski u 21 vijeku, a ne u prošlosti, od Kulina bana pa do danas. 
Konačno, primjera radi, vlada RS-a je prednjačila u donošenju zakonskih rješenja po brojnim pitanjima reformske agende u periodu kada se BiH počela baviti konkretnijim pitanjima koji se direktno tiču standarda građana u zemlji. Ništa nije crno-bijelo a žalosno je da ovo "navijanje" još uvijek ima dominantnu ulogu. 

U svom izlaganju u kongresu ste spomenuli i loše stanje u bh. pravosuđu, korupciju, te utjecaj političara na pravosuđe i reketiranje poslovnih subjekata koji nisu "na liniji" političkih stranaka?

- I to je suštinski problem koji guši BiH. U Washingtonu je jasno da se poslovni subjekti reketiraju, da se kreiraju pravni postupci koji nemaju blage veze sa pravom, nego imaju cilj usporiti ili uništiti razvoj privatnog sektora - onog "neposlušnog" dijela poslovne zajednice koji nije u "talu" sa političkim moćnicima. A privrednici su ti koji bi trebali imati primat u društvu jer oni nose društveni rast, ne političari. Mislim da dolazi vrijeme kada će ovom problemu odzvoniti. Zato vjerujem i jeste politička blokada i inertnost rješavanju sudskih presuda o kojima razgovaramo. 

Na svjetski prestižnom univerzitetu već nekoliko godina direktor ste programa Mediteranskog bazena, Bliskog Istoka, te Zaljeva. 

- Već četiri godine vodim transatlantski ekonomski forum koji se sve godine održava na SAIS-u a na kojem učestvuju predstavnici zemalja sjeverne Afrike, Balkana, Bliskog istoka, i naravno SAD-a. Od nedavno smo uključili i zemlje Zaljeva zbog trenutne krize u ovoj regiji. Strateški partner nam je američka Privredna komora u Washingtonu. Stalno sam na putu u ovim zemljama a Egipat, Turska, Libija, Irak i Irački Kurdistan su zemlje koje mi trenutno uzimaju najviše vremena u dnevnom radu. 

U prošloj godini ste uredili četiri knjige objavljene na pressu čuvenog Brookings instituta u Washingtonu. Koji su vam daljnji planovi?

- Objavili smo knjigu o Iračkom Kurdistanu te dvije knjige o transatlantskim odnosima Turske i Alžira. U pripremi su publikacije o Egiptu, Libiji te Izraelsko - palestinskom problemu. Objavili smo i knjigu "Vizija 2020: BiH ka evropskom putu" koja služi kao dokument urađenih reformi iz Reformske agende kao i prijedloga kako dalje.