Milivoj Bešlin: Snagu Šešelju daje država kao i 1992.

BEOGRAD, (Patria) – Država umjesto da hapsi osuđenog ratnog zločinca, ona je uhapsila čitavo jedno naseljeno mjesto što je veliki problem kod nas, ocijenio je historičar Milivoj Bešlin u emisiji „Odgovor“ Prve televizije. Prema njegovim riječima, morali smo kao društvo da dođemo u ovakvu situaciju zbog činjenice da je naša država poput Vajmarske Njemačke nijema, nekada žmiri na desno oko.

- Umjesto da se uhapsi čovjek, koji nije samo osuđeni ratni zločinac, nego i čovjek koji otvoreno širi vjersku, rasnu i nacionalnu mržnju, koji krši Ustav, koji propagira jednu vrstu političkog ekstremizma, što je jedan vid neofašizma, država je uhapsila čitavo jedno selo – istakao je Bešlin komentarišući događaje u Hrtkovcima.

Bešlin dodaje i da je Vojislav Šešelj lakmus društva.

- To je ključni problem, on sam možda jeste marginalan, on je i u skupštini možda marginalan, ali kada se njemu pridruži ona većina u Skupštini i kada oni prvi aplaudiraju onome što on govori to postaje problem čitavog društva. I sami Hrtkovci iz 1992. nisu bili nekakvo nezavisno djelovanje Šešelja, on je tada djelovao u ime države. 30.000 Hrvata je u etničkom čišćenju protjerano iz Srema. I to je stvar o kojoj mi nikada nismo pričali – smatra Bešlin dodajući da nije tačno da su demokratske snage poslije 5. oktobra 2000. godine otvarale to pitanje, naprotiv zatvorile su.

- Pitanje antifašizma je potpuno relativizovano upravo poslije 2000. Historijski revizionizam i relativizacija fašizma je eksplodirala poslije 2000. 30.000 ljudi je protjerano, država je ćutala na to i nikada poslije toga mi kao društvo nismo otvorili to pitanje i to je nešto što nas evo dočekuje i sada. To je ozbiljan problem za sve nas – istakao je Bešlin.

Žrtve fašizma

On je objasnio i da Vajmarska Njemačka nije bila fašistička država, već da je bila žrtva fašizma i to je ono čega se plaši za današnju Srbiju.

- Naše društvo je toliko krhko, demokratija u Srbiji je ugrožena, društvo je sve slabije i vi imate jedan nalet nečega što jeste jedan politički ekstremizam. To je realna opasnost za sve nas. Nisam siguran, ne samo država, nju vidimo kako reaguje, nisam siguran da društvo ima dovoljno snage i sposobnosti da se svemu tome suprotstavi - ukazao je Bešlin.

Kako je rekao, kada neko ko je osuđen za ratne zločine upravo u tim Hrtkovcima dođe i kaže da će on to sve da ponovi i pojavi se stotinjak ljudi to je već problem, a to znači da mi kao društvo nismo otvorili jedno od najbolnijih pitanja.

- Mi smo poslije 2000. godine imali hladnjače koje su isplivavale sa dječjim rukama, snimke streljanja Škorpiona u Srebrenici, a društvo nikad nije otišlo korak dalje nikada se nije otvorila debata na tu temu. Mi danas pričamo o Kosovu kao da se nije desila ni 1998. ni 1999., a to znači brojni zločini na civilima za koje se sudilo u našim sudovima, a da javnost o tome ne zna ništa. Sve to zajedno je realan problem i mi te devedesete nismo sahranili. Ustvari one nikada zapravo nisu ni odlazile, da bi nam se evo sada vraćale. Opet kažem nije samo Šešelj problem, on je lakmus ovoga društva, lakmus za nesposobnost našeg društva da odgovori na te izazove koji su ekstremni, nasilni.. – podsjetio je i upozorio Bešlin.

Nasilje i podrška

Bešlin napominje da u republičkom parlamentu radikali demonstriraju verbalno nasilje koje je u jednom momentu došlo do ivice, najjače aplaudiraju poslanici vladajuće stranke.

- Snagu Šešelju ne daje njegovo uporište u biračkom tijelu, snagu mu daje država kao i 1992. Jer on tada ne bi mogao ništa da uradi da država nije stajala iza tog projekta – zaključio je Bešlin.

Europske vrijednosti

Bešlin smatra da mora da se problematizuje i pitanje šta je Evropska unija i šta su danas evropske vrijednosti.

- Postoji nekakav proklamirani korpus vrijednosti, ali u praksi vidimo i jednu drugu EU. Vidimo nekakvu birokratiju u Briselu koja vrlo često nerazumije Balkan, a sa druge strane imate ljude i društva koja su, srednja i istočna Evropa, u koje je uloženo i novca i truda da se izvuku iz komunizma u drugoj polovini 20. vijeka, a danas se opet to vratilo. Ta društva su se vratila u nekakav međuratni period, nekakav neofašizma, ksenofobiju itd. Tako da bih ja i tu bio skeptičan kada je u pitanju Evropa, mnoge stvari i ona sama sebi toleriše i državama koje su ušle – rekao je Bešlin.

Sa druge strane, prema njegovoj ocjeni, kada smo mi u pitanju jedna je stvar kada neko kaže retorički da je on za Evropu, ali kada se vidi kakva je ta priča u praksi stječe se potpuno drugačija slika o naporima Srbije u vezi sa eurointegracijama.

- U posljednjem izvještaju EK situacija u Srbiji se teško može nazvati napretkom, prije nazatkom, kada vidite amosferu u društvu koja se podstiče iz medija koji su pod kontrolom vlasti. Pogledajte samo te brojne tabloide. Vidjet ćete da postoji pravilo i ciklično ide, poput Orvelovih 5 minuta mržnje. Na svakih nekoliko dana se proizvode neki novi neprijatelji, pa su to Albanci, pa su to Bošnjaci, pa je to Hrvatska, Crna Gora, Makedonija pa tako redom i vi vidite jedno svjesno crtanje neprijatelja od svih naših susjeda, a onda i kod njih, to naiđe na plodno tle, jer nacionalizmi funkcionišu po sistemu spojenih sudova – objašnjava Bešlin.

Skidanje slika i neotvaranje pitanja

Bešlin je podsjetio da je posljedica neotvorenih pitanja iz 2000. i da je slika kvislinga Milana Nedića visila u zgradi vlade Srbije, kao i slika šefa tajne policije koja je sprovodila čitavu fašističku represiju u vrijeme okupacije, kao tobože gradonačelnika, u zgradi skupštine grada.

- To su stvari koje svjedoče o svojevrsnom historijskom revizionizmu i relativizaciji pojma antifašizma, odnosno negiranju antifašizma i o tome da smo se mi kao društvo već devedesetih, a onda i poslije 2000. odrekli vlastitog antifašizma. I vrlo interesantno da ljudi koji su skidali Nedićeve slike su devedesetih bili portparoli ili generalni sekretari, te nije dovoljno da oni samo slike skidaju oni moraju u svojim glavama da skinu slike Miloševića i Šešelja i da se odreknu ideološke matrice, nacionalističke, tog koncepta čitavog koji je bio dominantan devedesetih. Ako to ne urade skidanje slike Milana Nedića ne znači ništa – ističe Bešlin.

Znak jednakosti

Bešlin smatra i da su u Srbiji i mediji problem i podsjetio na vijesti u kojima vlast moli i jedne i druge da ne idu u Hrtkovce.

- Tu je stavljen znak jednakosti između fašizma i antifašizam, između nasilja i suprotstavljanja tom nasilju. S druge strane, imate medije koji se svaki put kada se pojavi neki od procesa rehabilitacije ratnih zločinaca iz II svjetskog rata imate dvije strane i mediji predstavljaju i jedne i druge kao ekstremiste, gdje vi onda zapravo između fašizma i antifašizma pokazujete neutralnost i to je vrlo opasna tendencija – ističe Bešlin.

Bešlin je zaključio i da je mnogo važnije slaviti 9. maj kao dan pobjede nad fašizmom i sjećati se da on do kraja nikada nije poražen ni u jednom društvu, pa ni kod nas, te moramo biti na oprezu.

- Jer osnova svakog fašizma je nacionalistička ideologija. A često se dešava da to slavimo kao neki Dan Evrope sa balonima i šljokicama i da se zaboravlja stvarni razlog – pobjeda nad najvećim zlom – istakao je Bešlin, prenosi novinska agencija Patria.