Kontinent Mu je bio predodređen da doživi katastrofalna razaranja. Ležao je na lancu podzemnih gasnih komora i vulkanskih sistema, koji je u jednom trenutku eksplodirao i pokrenuo stravična razaranja koja su potpuno uništila cjelokupno kopno!
Piše: Ahmed BOSNIĆ/Patria
Na prakontinentu, Zemlji Mu, postojao je biblijski Rajski vrt. U njemu se začeo prvi čovjek a uskoro su se izrodile i razne ljudske rase, koje su se tokom vremena organizirale u visokorazvijene civilizacijske zajednice. Odatle su se širili i kolonizirali svijet – jedni su se nastanili na indijskom potkontinetu, a odatle su se kretali dalje - u Mezopotamiju i Egipat, a iz Egipta stigli na Sinajsko gorje, gdje je Mojsije naučio mnoge njihove vještine i mudrosti.
Drugi pravac kolonizacije kretao se ka Srednjoj Americi, a odatle preko otoka Atlantide preko Afrike stigli do Egipta, gdje su se srele dvije civilizacije koje su imale zajedničke korijene u Zemlji Mu. Za to vrijeme, jedan krak ovog civilizacijskog toka iz Srednje Amerike krenuo je prema Južnoj Americi i na prostorima peruanskih Anda započeo gradnju prvih andskih civilizacija.
KAKO JE IZGLEDALA ZEMLJA MU: Naravno, najviše puteva vodilo je u stari Egipat. Predanja kažu, a to potvrđuju i neke egipatske legende o stvaranju svijeta, da su iz drevne Indije donijeta mnoga tajna znanja, kada su u deltu Nila pristigli tajanstveni misionari Naakalsi. Oni su egipatske žreke (čuvare visokih znanja) podučavali mnogim korisnim znanjima i religioznim učenjima.
A sad da vidimo kako je, prema Čerčvordovim zapisima, izgledala legendarna Majka Mu ili Zemlja Mu.
Bio je to otok ogromnih prostranstava, ispresijecan plovnim rijekama i nebrojnim kanalima. Na njemu je vladala tropska klima. Doline i polja su bili prekriveni zelenilom, a ravnice su obilovale plodnom zemljom. U toj zemlji nije bilo visokih planina, niti visokih planinskih vijenaca, ali su se na mnogim mjestima uzdizala vulkanska grotla koja su povremeno rigala dim i vatru – strah i trepet Zemlje Mu.
Mnogobrojne rijeke i kanali bili su bogati ribom i djelovali su gotovo idilično. Vijugali su između blagih brežuljaka i prolazili kroz plodne doline u kojima su u sreći i blagostanju živjeli žitelji otoka. Bogata vegetacija sa raznolikim voćem i žitaricama se širila ogromnim prostranstvima, dok se zeleni tepih prostirao svuda u nedogled. Visoke palme datulja i beskrajne plantaže banana prostirale su se uz morsku obalu i duž živopisnih rijeka.
Životinje i ptice svih vrsta su bezbrižno živjele u skladu sa stanovnicima ove zemlje. Na mnogim mjestima u prostranim riječnim dolinama formirala su se brojna močvare i jezera, čiji rubovi su bili prekriveni nebrojnim cvjetovima svetog lotosa. Široke ceste su vezivale gradove i naselja. I sve drugo što je potrebno da se stvori slika istinskog raja bilo je prisutno u Zemlji Mu.
CARSTVO SUNCA: Ovaj veliki kontinent na kome su ljudi živjeli u miru i blagostanju imao je 64 miliona stanovnika. Prije užasne katastrofe u zemlji je živjelo deset plemena ili deset različitih rasa, ali pod jednom jedinstvenom upravom. Kralju je bio dodat prefiks RA, a puni naziv nosio je RA MU, dok se u to vrijeme zemlja zvanično zvala – Carstvo Sunca!
Svi stanovnici su propovijedali istu religiju i obožavali jednog boga. Kralj je bio vrhovni svećenik i mudro i pravedno je vladao zemljom. Narod Zemlje Mu je bio visoko civiliziran, sa razvijenom visokom znanošću, tehnologijom, građevinarstvom i sl, a koristili su se i mnogim duhovnim mogućnostima. Gradili su piramidolike građevine u kojima su živjeli i obnavljali vitalnu energiju. Svi kasniji narodi na našoj planeti bili su potomci Carstva Sunca!
Na rajskom kontinentu, kažu dalje legende, bijela rasa je bila dominantna, ali bijeli ljudi nisu imali nikakve prednosti i privilegije nad žutim, crnim, tamnim, crvenim i drugim rasama. Naprotiv, svi su živjeli u slozi, harmoniji i blagostanju i o svemu su – zahvaljujući mudrom kralju Ra Mu - zajednički odlučivali.
Narodi Zemlje Mu bili su veliki pomorci, a brodograditelji su znali praviti nepotopive brodove. Plovili su po čitavom svijetu, jer su imali razvijenu astronomiju, matematiku i kartografiju što im je omogućavalo da plove bez poteškoća i svoja mudra znanje prenose na druge manje razvijene narode. Sve ostale civiliozacije na našoj planeti na neki način su bile ispostave ili naseobine sinova Carstva Sunca, koje su raselile i naselile pojedine rase iz Zemlje Mu.
TRAGIČNI KRAJ: U naseljenim krajevima izdvajalo se sedam velikih gradova i luka koji su istovremeno bili vjerska središta sa gorostasnim hramovima, palatama, upravnim i poslovnim zgradama. Ti gradovi i luke nalazili su se na ušćima velikih rijeka, pa su ujedno bili i svojevrsne raskrsnice, ali i veliki trgovački i pomorski centri. A onda se desilo ono što se naziva neopisivom katastrofom:
„Čitav kontinent se počeo da ljulja, poput morskih valova. Iz dubine zemlje je tutnjalo i sve se treslo. Od te siline rušile su se palate i hramovi, a golemi spomenici i kamene statue padale uz strašnu buku i lomljavu. Gradovi su se pretvarali u hrpe ruševina, a uplašeni stanovnici Zemlje Mu nisu imali kud, niti su mogli da nađu spas...“
Kako se zemlja dizala i spuštala, tresla i pucala – iz podzemlja je izbijala vatra, koja je uz strašnu riku i buku stvarala guste otrovne oblake, koji su se miješali sa munjama i gromovima koji su parali nebo i uništavali sve pred sobom. Debeli gusti crni dim prekrio je rajske predjele i Zemlja Mu je utonula u mrak. Razorni morski talasi visoki nekoliko desetina metara sjurili su se na priobalje. Na svom putu rušili su i uništavali sve pred sobom. Ljudi su pokušavali da se spasu na brdima, panično tražeći spas u hramovama i tvrđavama ali je sve bilo uzalud. Žene i muškarci iz viših društvenih slojeva u svećanim odorama ukrašenim zlatom i dragim kamenjem, zajedno sa visokim svećenicima očajno su sklapali ruke tražeći pomoć od nebeskih sila, ali pomoći nije bilo.
Zemlja Mu, Majka Mu, Carstvo Sunca... tragično je otišlo na dnu okeana. Samo je dio carske porodice uspjelo da se spasi od katastrofe.
Kontinent Mu je bio predodređen da doživi katastrofalna razaranja. Ležao je na lancu podzemnih gasnih komora i vulkanskih sistema, koji su sačinjavali cijelu jednu pacifičku mrežu ili – ako hoćete - gasni i vulkanski pojas koji je u jednom trenutku eksplodirao i pokrenuo stravična razaranja koja su potpuno uništila cjelokupno kopno. Legenda kaže da je na površini mora ostalo jako malo kopna, samo vrhovi nekih viših brda i to su danas otočki lanci Pacifika, kojima pripada i Pohnpei, otok na kome smo pokušavali da odgonetnemo jednu prastaru arheološku i povjesnu misteriju.
OSTAJE ZAGONETKA: Ko je gradio i ko je uništio Nan Madol još dugo će ostati tajna
ŽIVOT U SKLADU SA TRADICIJAMA: Svetkovina na otoku Pohnpei