Drugi o sucu Antonettiju: Pranje novca, iznude, mito, neznanje…

Piše: Sead Omeragić

Ko je Jean Claude Antonetti, koji je napravio potpuni nered u Međunarodnom sudu u Hagu? 

Jedan je hrvatski medij za njega rekao da je “sudac, za kojega se zna da je bio politički uokviren. Svojevremeno je bio i glasnogovornik francuskog ministarstva pravde, pravni savjetnik Alaina Juppea, francuskog premijera, a potom i pravni savjetnik predsjednika Chiraca, prije nego što se “proslavio“ u Hagu. Naravno, nisu ga mimoišle ni česte žaoke izvrsno obaviještenog humorističkog lista “Le Canard-Enchaine” i drugih ozbiljnih medija, povezujući ga s izbornim kampanjama degolističkih političkih prvaka, čak i sa pranjem novca, iznudama i mitom, uglavnom ne baš besprijekornog pravnog uzrasta za takvo izrazito prestižno mjesto međunarodnog tribunala, koje samo po sebi traži moralnu besprijekornost. Ali podobnih sudaca koji će odigrati partiju potrebnu političkom etablishmentu, naravno, ima na tržištu.”

Mnogo prije presude Florance Hartmann je prva uočila i upozoravala: „Ishod suđenja Šešelju je vrlo neizvjesan, pogotovo zbog suca Jean Claude Antonettija.“

„Od svih presuda, presuda Šešelju je bila najstrašnija... Sudac Jean-Claude Antonetti pratio je suđenje od početka i cijelo vrijeme je bio stava da se Šešelja oslobodi. Ostalo dvoje sudaca koji su bili u vijeću bili su protiv oslobađanja. Međutim, sudac iz Danske Frederik Harhoff  je na adrese svojih prijatelja i kolega poslao prigovore o radu suda (ustvrdio je da su vojni establishmenti SAD-a, Izraela i još nekih sila izvršili pritisak na sud da oslobodi Antu Gotovinu i Momčila Perišića, op. a.). Njegova komunikacija je bila privatna, a onda su neke od tajnih službi to presrela i sve dale u novine. To je očito bio smišljen potez. Njega su smijenili i imenovali drugog suca, kako bi odnos u vijeću pretvorili u dva prema jedan u korist Šešeljeva oslobađanja“, rekla je Hartmann. 

Identična stvar sa promjenama sudskih vijeća događa se i danas i to radi isti čovjek, Antonetti i očito uz ležernosti ili čak pomoć suca Merona.  

Hartman piše: „Od početka suđenja Šešelju stvari nisu bile uredu. Još i prije uklanjanja danskog suca zbog navodne pristrasnosti, od samog početka je bilo jasno da je pristran zapravo sudac Antonetti. To je bilo toliko izraženo da smo se zafrkavali da se zaljubio u optuženika. Da je već donio svoju odluku, bilo je jasno još od trenutka uvodnih govora optužbe i obrane. A zašto sve to? Možda zato da ne bi bio optužen niko iz Srbije. A zauzvrat su time dekriminalizirali govor mržnje. Oslobađanjem Šešelja praktično su otvorili vrata budućim ubijanjima“, objašnjavala je Hartman. 

„Oslobodili su čovjeka koji se isticao govorom mržnje, koji je pozivao na masovna ubijanja nacionalno i vjerski različitih... To je svakako opasno i za ovu regiju i za cijeli svijet. Tu su zakazale i članice UN-a jer nitko nije na to reagirao. Ja sam među prvima koja je svjedok da je Šešelj kriv. Ali sve da i nije toga, ako su zbog privatnog propitivanja Haškog suda mogli ispitivati pristranost suca iz Danske Frederika Harhoffa, zašto nitko nije ispitao koja je politička pozadina suca Antonettija, koji ne samo da oslobađa Šešelja, nego i dekriminalizira njegov govor mržnje. Ja se nakon svega toga ne mogu ne zapitati je li taj čovjek (Antonetti, op. a.) možda pripadnik kakve ekstremne političke organizacije.“

Florance Hartmann je iznosila ozbiljne optužbe: “Ti bi ljudi (sudija Jean Claude Antonetti i član Vijeća Mandiaye Niang) trebali dobiti otkaz. Drago mi je da ne moram kritizirati samo Teodora Merona, koji je Amerikanac. Jean-Claude Antonetti je Francuz. Bila je duga rasprava nakon dokaznog postupka. Znamo kakav je bio stav talijanske sutkinje Flavije Lattanzi - samo je Antonetti bio za oslobađanje, a dvoje drugih sudaca protiv... Frederik Harhoff rekao ono što je rekao i maknut je. (Harhoff je u privatnom e-mailu kolegama poslanom na 56 adresa kritizirao niz oslobađajućih presuda hrvatskih i srpskih optuženika - uz Gotovinu i Markača, oslobođeni su i Perišić, Simatović i Stanišić - tvrdeći da je to posljedica pritiska predsjednika Teodora Merona.

Šešelj je to pismo iskoristio kako bi zatražio Harhoffovo udaljavanje sa svog slučaja zbog pristranosti, a Sud mu je dao za pravo. Umjesto da zbog pristranosti bude sklonjen Antonetti, sklonjen je Harhoff. Međutim, to što mi vidimo vide i članice Vijeća sigurnosti, koje mogu reći - čekajte, vi ne ispunjavate ono što piše u Statutu Suda. Ali niko ništa ne poduzima, što znači da im to odgovara“, zaključila je Hartmann. 

Danas je danski sudac Frederik Harhoff pojam moralnog i časnog sudije nakon svih užasavajućih događaja pred Tribunalom i Mehanizmom međunarodnih sudova u Hagu.  

Hartmann je upozorila: “Javnost ne prati što se zbiva, sada će države kao mašine glasati za iste stand by suce međunarodnog Mehanizma, nasljednika ICTY-a, a i Antonetti je na popisu za produljenje mandata.” Nažalost i pored ovog upozorenja, ništa nije učinjeno. 

Pravni savjetnik u srbijanskom ministarstvu vanjskih poslova Saša Obradović izrazio je tada zadovoljstvo što su predsjedatelj Sudskog vijeća Jean Claude Antonetti i član Vijeća Mandiaye Niang potvrdili "neke od navoda koje je pravni tim Srbije iznosio pred Međunarodnim sudom pravde“. Diplomate su bile totalno razočarane presudom. 

Vojislav Šešelj je po izricanju ove presude slobodan čovjek, kazao je pobjednički predsjednik Sudskog vijeća Jean Claude Antonetti. Obrazloženja presude od Antonettija su bila kriminalna. “Nije ni primijetio veliku Srbiju”, napisao je jedan novinar.    

I Slobodan Praljak se uzdao u Antonettija, koji je bio sudac u prvostepenom postupku hrvatskoj šestorki: „Časni suče Antonetti, ako vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti. Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu jer ste vi pravični“, rekao je uoči prvostepene presude Praljak. 

“Znam što će se sada dogoditi sa žalbom na presudu Šešelju”, rekla je Hartmann: “Teodor Meron će se postaviti kao knez koji spašava međunarodnu pravdu. Oborit će oslobađajuću presudu i odrediti kaznu za neke sitnice. U svakom slučaju, kazna će biti tolika da se ne mora više vraćati u Haag”, rekla je i ispostavilo se da je bila upravu.  

Sva ozbiljna svjetska javnost je zaključila da se u Haagu, sa presudom Šešelju dogodila lakrdija međunarodne pravde u režiji francuskog suca Jean-Clauda Antonettija i nigerijskoga Mandiaye Nianga, dok je treća članica u sudskome vijeću, talijanska sutkinja gospođa Flavia Lattanzi, odlučila ograditi se od ovakve presude navodeći kako se ne slaže s lakrdijom suda u svim osim jedne tačke optužnice u meritumu stvari. Ona, primjerice, kaže: “Čitajući ovu presudu vijeća, imam osjećaj da sam uronila u stoljeća iza nas u povijest čovječanstva, kada se znalo reći – a, to su Rimljani koji su govorili, opravdavajući svoja krvava osvajanja, i ubojstva svojih političkih protivnika u građanskim ratovima: ‘Silent enim leges inter arma“ (U vremenu rata zakoni utihnu).

Za jedan albanski list Hartmann je rekla: „Francuski sudac Antonetti ima svoj dnevni red, ali za koji nema znanja“. 

„Oslobađanje ratnog huškača Vojislava Šešelja od optužbi za zločin na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, pod predsjedanjem korumpiranoga francuskog suca Jean-Claudea Antonettija, najradije uopće ne bih komentirao“, napisao je Jure Zovko u jednom tekstu za Dnevno.hr. 

Antonetti je zaboravio na sudsku praksu. Sudjelovanje Šešelja u "zločinačkom poduhvatu zajednički ", usmjeren na provedbu projekta tzv. velike Srbije (kroz operacije etničkog čišćenja na štetu nesrpskog stanovništva), već je uspostavljena u presudi Radovana Karadžića od 24. marta 2016. godine, te u presudi Milanu Martiću od 12. juna 2007. godine (i u ponovljenoj žalbi 2008. godine).

Danas Antonetti, promjenama sudskih vijeća, totalno urušava jedan sud koji je u apsolutnoj većini prvi put pokazao djelotvornost međunarodne pravde. Prođu li akcije ovog korumpiranog Francuza, vrata novih zločina protiv malih naroda će se još surovije ponoviti.