Članak

Mesić: Tuđman je bio oduševljen Miloševićem

Ponovio je svoja stajališta po kojima je "NDH svakako zločinački režim od prvog dana", te rekao kako se "ti zločini nisu razlikovali osim što su bili brutalniji od nacifašističkih".

ZAGREB, (Patria) - "Velika je opasnost ako ne uspijemo zaustaviti ovo profašističko divljanje i pokušaje da se revidira povijest, tako da pobjednici budu poraženi, a poraženi iz Drugog svjetskog rata da budu pobjednici", upozorio je Stjepan Mesić, bivši hrvatski predsjednik i posljednji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije, u intervjuu za Radio Slobodna Europa.

Ponovio je svoja stajališta po kojima je "NDH svakako zločinački režim od prvog dana", te rekao kako se "ti zločini nisu razlikovali osim što su bili brutalniji od nacifašističkih".

"Hitlerov režim u Njemačkoj je bio industrija smrti. Ubijali su one koji su drukčiji. I kod nas se dogodio isti slučaj, dakle, progonili su one koji su drugačiji: Židovi, Romi, Srbi i Hrvati koji su drugačije mislili. Dakle, sve drugačije je potpadalo pod teške sankcije tada uspostavljene kvazi države, koja nije bila ni hrvatska, ni samostalna, jer se radi od režimu kojeg je uspostavio okupator. Tom režimu i svim ostalim uspostavljenim na prostoru bivše Jugoslavije, usprotivila se ta, najprije mala, organizirana partija, koja je pridobila narod na opći ustanak i uspjeli su u tome", kaže Mesić.

"Jugoslavija nije bila totalitarna tvorevina, već autoritarna država. Nezavisna država Hrvatska je počela sa zločinima i završila sa zločinima. U Hrvatskoj je bilo preko 60 logora. Najveći logor je bio u Jasenovcu, gdje se ubijalo ljude samo zato što su drugačiji. Sada imate one falsifikatore koji jednostavno ne priznaju povijest. Recimo, u Jasenovcu se zna da je pobijeno preko 83.000 ljudi koji ništa nisu bili krivi. Sada se izjednačava Bleiburg gdje se predala kvislinska vojska koja je još deset dana ratovala kada je već Treći Rajh kapitulirao. Ne može se izjednačiti Bleiburg i Jasenovac, jer u Jasenovcu ni jedan ubijeni nije kriv za nikoga u Bleiburgu, a mnogi u Bleiburgu su krivi za mnoge u Jasenovcu", dodao je Mesić.

Upozorio je i kako "neki falsifikatori sada pokušavaju, a ne mogu dokazati, da je logor u Jasenovcu radio i poslije Drugog svjetskog rata, što nije istina".

"Sva srpska sela oko Jasenovca su spaljena. Pri kraju rata, zatvorenici su pokušali sami sebe osloboditi. Hiljade su izginule, a spaseno je možda manje od 100 ljudi. Same ustaše, da pometu trag šta se događalo u tom zločinačkom logoru, to su sve minirali i spalili. Dolazi oslobođenje, spaljena sela oko Jasenovca su trebali obnavljati svoje kuće. Onda stižu njemački zarobljenici, koji čiste crijep, ciglu, odvajaju drvo, a seljaci iz okolnih sela dolaze i odnose taj materijal. To je potpuna istina, tu nema nikakvog novog logora Jasenovac, što mnogi žele da prikažu. To su falsifikati i to se kod nas se sada događa nešta što u svijetu nije poznato. Znate, uvijek se ide u šator pobjednika, a kod nas oni koji su izgubili rat idu u šator gubitnika. Dakle, svrstavaju se na stranu nacifašizma što je retrogradno", smatra Mesić.

'Jel' se on to samo šali?'

Govoreći o posljednjim danima Jugoslavije, prepričao je i svoj tajni posjet njemačkom šefu diplomacije, Hansu Dietrichu Genscheru kod kojeg je otišao nakon rata u Sloveniji, u ljeto 1991. godine. Rekao mu je tada da će "rat u Sloveniji biti kratak, da će biti krvav u Hrvatskoj, da će biti brutalan u Bosni i Hercegovini, ali i da će se na kraju i Srbija kupati u krvi".

"Genscher me je malo gledao, pa je na njemačkom pitao og prijatelja Božu Dimnika: 'Jel' se on to šali ili stvarno misli tako?'", ispričao je Mesić.

"Umjesto 15 minuta, koliko smo trebali biti, ostali smo četiri sata i ja sam mu objasnio da je sada jedini izlaz da konstitutivni elementi Federacije proglase samostalnost, prije svega, Slovenija i Hrvatska", dodaje.

Navodi i kako je, tokom svog mandata u Predsjedništvu SFRJ, želio "novi politički dogovor, jer se bez njega jugoslavenski prostor nije mogao održati u jednoj državnoj zajednici".

"Moj prijedlog je bio da u jednom trenutku konstitutivni elementi federacije proglase samostalnost i da isti čas potpišemo konfederalni sporazum. Mi bi, prije svega, definirali da se on potpisuje na tri do pet godina, da vidimo kako će to funkcionirati, a i koje su ovlasti konfederacije. Dakle, da države (republike) proglase samostalnost, ali i da kažu koji će biti konfederalni poslovi i kako će se finansirati. To je bio moj prijedlog. Međutim, tu je bio Slobodan Milošević, koji nije htio nikakvu ni federaciju ni konfederaciju. Zato je on odmah odlučio čistiti prostor, stvoriti etnički čistu Srbiju, proširenu što više", kaže Mesić.

Objasnio je i kako je u tadašnjem državnom predsjedništvu odnos snaga bio pola - pola, jer su na jednoj strani bili predstavnici republika i pokrajina okupljeni od Srbije, a na drugoj oko Hrvatske i Slovenije.

"Bosanski predstavnik bio je Bogić Bogićević, koji je Srbin, ali principijelan čovjek koga nije mogla zavesti srpska nacionalistička propaganda ... Borisav Jović mu je jednom rekao: 'Bogiću, kako to glasaš, pa ti si Srbin?' A on mu je rekao: 'Boro, zapamti, ja sam Srbin, ali za tebe uvek Bosanac", prepričao je Mesić.

'Nije bilo vremena za strah'

Prisjetio se i odnosa s generalom Veljkom Kadijevićem, koji je tada bio na čelu ministarstva obrane ali i JNA, a kojem se Mesić požalio na Miloševića.

"Rekao sam mu da me iznenađuje da se on priklanja Miloševiću, a Milošević sve poduzima da sruši Jugoslaviju. Kadijević mi je rekao: 'Jedini koji nije četnik ovde, to je Milošević, a drugo su četnici'", kaže Mesić.

Navodi i kako "nije imao vremena za strah", dok je bio na dužnosti u Beogradu, te da je znao kako su "generali išli u Moskvu, tražili su pomoć Sovjetskog Saveza za neke njihove akcije koje su valjda mislili poduzeti".

"U Rusiji im to nisu dali, tako da armija sama po sebi nije mogla izvesti jedan klasičan udar. Jer, onda bi dobili cijeli svijet protiv sebe. Oni su htjeli na jedan podmukli način izvršiti vojni puč jer im je Predsjedništvo dalo vlast", dodaje Mesić.

Vrlo česte su bile polemike Mesića i Jovića, podsjetio je Radio Slobodna Europa, pa i na temu pregovora s predstavnicima Srba iz Hrvatske.

"Kad su predstavnici općine Knin, koji su proglasili svoju samostalnu Krajinu, dolazili u Beograd, oni su išli u Predsjedništvo Bori Joviću ili kod Miloševića. Dolazili su sa onim [Milanom] Babićem na čelu, koji je najprije bio predsjednik općine, a onda predsjednik Krajine. Ja sam Bori Joviću prigovorio, budući da sam ja predstavnik Hrvatske, a hrvatski državljani dolaze u Predsjedništvo: 'Izvoli mene obavjestiti da i ja budem na takvim sastancima, jer nisi ti predstavnik hrvatskih građana nego ja'. On je rekao: "U redu." Razgovarali smo sa predstavnicima Knina samo jednom kad su došli. Ja sam Kninjanima rekao: 'Istina, imamo problema, imamo ovu vašu pobunu u Kninu, ali sve to možemo rješiti bez oružja. Mi se moramo vratiti za pregovarački stol i vidjeti u čemu su problemi'. Taj Babić mi je odgovorio: 'Slušajte, nemamo mi nikakvog vremena više za raspravljanje, ja ću imat državu prije ili kasnije'. Ja sam mu rekao: 'Slušaj, Babiću, nećeš imat ni ordinaciju'", priča Mesić.

Kad je upitao Jovića o pobuni u Hrvatskoj, zanimalo ga je što tamošnji Srbi žele, ali i što želi Srbija - Srbe iz Hrvatske ili hrvatski teritorij. Jović mu je, kako kaže Mesić, odgovorio: "Niti želimo Srbe, niti želimo hrvatsku teritoriju. Mi želimo 63 odsto Bosne i Hercegovine. To je bilo srpsko, to je srpsko i to srpsko mora ostati".

"Rekao sam Bori Joviću da oni Srbe u Hrvatskoj vode u samoubilačku akciju, da njih 10 posto ne mogu dobiti rat protiv 90 posto građana Hrvatske i zašto to rade? On je odgovorio, kao što sam rekao, da njih ne zanimaju ni Srbi, niti hrvatski teritorij. I ja kažem: 'Ako je tako, daj idemo onda sjesti za stol, ti i ja iz Predsjedništva i Tuđman i Milošević, pa da vidimo u čemu je problem i da idemo smirivati situaciju'. Jer, u Kninu je već bila pobuna. On je rekao da će pitati Miloševića, pitao ga je i prenio meni da ovaj želi da se nas četiri nađemo. Ja sam odmah uzeo avion, otišo sam u Zagreb i rekao sam Tuđmanu da ova dvojica žele s nama dvojicom razgovarati. Tuđmanu je to očito trebalo jer je prvi puta tada dobio mogućnost da se obrati Miloševiću", priča Mesić.

Crveni telefon

Potom su se Tuđman i Milošević, u proljeće 1991. godine, našli u Karađorđevu, nedaleko Novog Sada.

"Tuđman je došao oduševljen, razdragan i rekao da smo pri razrješenju čitave ove situacije. Prenio je šta je Milošević predložio - da Hrvatska dobije banovinske granice iz 1939. godine - i Cazin, Kladušu i Bihać. Tuđman je istakao: 'Da vam sada kažem kako je točno Milošević rekao - 'Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je takozvana turska Hrvatska'. I nakon malo rasprave ja sam pitao Tuđmana: 'Čekaj, a šta kaže Alija?' Tuđman je odgovorio: 'Alija nema šta reći kad se hrvatske i srpske škare slože, on se može samo složit, a nema ništa drugo napraviti'", prepričao je Mesić.

Prema njegovim riječima, u jednom trenutku 1991. godine "iz Beograda je došla stručna delegacija, iz njihove policije, koja je instalirala telefon ... koja je bila stalna linija Tuđman - Milošević". I ta linija je funkcionirala "čitavo vrijeme".

"Dakle, dok mi ratujemo na život i smrt, ta linija je funkcionirala. Ja sam taj telefon našao kad sam 2000. izabran za predsjednika (Hrvatske). Pitao sam službenike što koji aparat predstavlja, onda sam pitao za taj jedan izdvojeni telefon. Odgovorili su mi: 'To je direktna veza Tuđman-Milošević". Kad sam htio zvati Miloševića, nitko nije znao šifru. Milošević je još bio na vlasti u Beogradu", kaže Mesić.

Kaže i kako su Milošević i Tuđman dogovorili tzv. humano preseljenje stanovništva i "do tog humanog preseljenja je najviše dolazilo nakon sastajanja Tuđmana sa Miloševićem ili njihovih predstavnika. Onda su rekli kako rat svima šteti, ali treba ljudima omogućiti humano preseljenje".

"Tuđman je radio te eskapade sa Miloševićem više zbog toga što je vjerovao generalu Kadijeviću, jer su njih dvojica nekada u Generalštabu imali zajedno kancelariju. Kadijević je uvijek tvrdio Tuđmanu i on je to prenosio da nas Armija neće napasti. Uistinu, JNA nas nije napala, ali je to uradila srpska armija. Iz JNA su izašli Slovenci, Hrvati, Bošnjaci, Albanci, tako da je to ostala srpska vojska. Već prilikom razaranja Vukovara, oni su zamijenili zvijezdu sa drugim znakovima", napominje Mesić.

Upitan je i za izjavu u hrvatskom Saboru "Obavio sam posao, Jugoslavije više nema", koja je izazvala burne reakcije u Beogradu.

"Moj posao je bio da pokušam privoliti sve političke aktere da se dođe do novog političkog dogovora, drugim rečima do konfederacije. Do toga nije došlo, Hrvatska je proglasila svoju samostalnost, u Beogradu više nisam imao posla. Tamo nisam išao otvoriti soboslikarsku radnju, došao sam u Predsjedništvo Jugoslavije kojeg više nema. Rekao sam: 'Jugoslavije više nema, više nemam posla tamo, vraćam se Saboru koji me je i poslao u Beograd'", objašnjava Mesić.

Dosta su bila dva eksperimenta s Jugoslavijom

Govorio je i o aktualnoj situaciji na Zapadnom Balkanu. Smatra da "do novog rata ne može doći, ali može biti jedan hladni rat u kontinuitetu".

"Ne znamo koliko dugo to može trajati, a dobrim dijelom Zapad je kriv što je jedno vrijeme tolerirao sve one koje su protiv tzv. komunizma, iako komunizma nigdje u svijetu nije bilo, niti je moguć. Komunizam je jedna mega ideja, ali država na toj filozofiji jednostavno ne može funkcionirati. Dakle, postoje socijalizmi, ali ti socijalizmi kao put prema komunizmu su bili različiti. Kod nas je bio najliberalniji i Zapad je kriv utoliko što je najednom sve te socijalizme pretvorio u antikomunizme i stavio sve pod istu kapu. Tako da sada upravo naši profašisti iz toga antikomunizma izvlače svoj profit i to se odražava i na mlade, dokle će to trajati - ne znam", kaže Mesić.

Ne misli da će biti stvaranja nove zajednice, podsjetivši kako je "prvi eksperiment bilo stvaranje Kraljevine Jugoslavije, a drugi stvaranje Federativne Jugoslavije". "I jedan i drugi su završili u krvi. Dakle, treći eksperiment nije nikom potreban. Ali ono što je potrebno jeste suradnja u našem prostoru na jednoj višoj razini, prije svega na ekonomskoj, kulturnoj, da budemo svjesni da su svi ratovi završili s mirom. I onda mora i ovaj koji na kraju nikad nije ni proglašen kao rat", zaključio je Stjepan Mesić.

#BiH