'RS su spasili avioni NATO-a, Dodik je dojahao na njihovim tenkovima'

Piše: S. Omeragić

Milorad Dodik je izjavio: „Nećemo sa NATO-om, jer nas je NATO bombardovao.“

Zaboravio je da su ga na tenkovima jedinice SFOR-a – NATO-a dovele na vlast u RS. Nažalost, potrebno je uvijek podsjećati na uspon nekih ljudi, pa i sadašnjeg lidera RS.  

NATO je spasio RS i ona je, nažalost, danas kao kamen na putu države BiH u evroatlantske demokratske integracije.  

Kada su jedinice Armije RBiH, prije svega 5. i 7. krajiški korupus došli pred Prijedor i gomilali snage za konačnu ofanzivu na Banja Luku, mnogi se dobro sjećaju paničnog poziva Karadžićevog zamjenika Nikole Koljevića Slobodanu Miloševiću, koji se mogao čuti preko jedne radio stanice: „Predsjedniče, preklinjem vas reagujte. Zovite Moskvu, zovite London. Ako padne Prijedor Vojska Srpske Republike više ne postoji.“  

General Slavko Lisica je novinarima RTRS-a otvoreno rekao da su jedinice Armije RBiH bile pred Banja Lukom i da je „narod bio na točkovima i da je bilo pitanje da sve krene u zbjeg. Ali je neko zaustavio njihovu ofanzivu“.       

Richar Holbrooke, mirovni pregovarač je zatražio susret sa bosanskim predsjednikom Alijom Izetbegovićem. U svojim memoarima kaže da je 21. septembra u Bijeloj kući obavijestio bosanskog lidera da zaustavi ofanzivu na Banja Luku. „Želim biti otvoren u privatnosti ove prostorije. Tražili smo da ne zauzimaju Banja Luku...“ Amerikanci su što prije željeli staviti tačku na rat i pokrenuti mirovni proces. Dok je bio na putu za Kaliforniju, predsjednik Bill Clinton im je rekao: „Želim da sve učinite za mir“, dodavši da Bosna vapi za mirom. Isto veče bio je gost u slavnom show kod Larryja Kinga: Kad se poveo razgovor o Bosni, predsjednik Clinton je, nakon razgovora sa Hoolbrookeom i nagovještajem mira, rekao: „Odavno se nisam bolje osjećao“.

No, predsjednik Izetbegović nikako nije želio pristati na mir, kad ga je već nekoliko dana dijelilo od mogućnosti da zauzme Prijedor i, kako je rekao Holbrookeu, da ovlada prostorom sa „stravičnim masovnim grobnicama njegovog naroda“. Holbrooke je suosjećao s njim, ali je svom žestinom tražio kraj rata. „Imate 24 sati da uradite što možete i onda zaustavljajte ofanzivu“. Izetbegović je tražio sedam dana. Holbrooke je bio gotovo bijesan. Nakon velike prepirke Holbrooke daje tri dana ili 72 sata ili će se Amerikanci povući i vojno i politički iz BiH. Bilo je tu svakojakih prijetnji, čak i da će avioni Alijanse bombardovati jedinice Armije RBiH ako se ne zaustave. Na kraju je ostalo na tri dana ofanzive uz zabranu da Armija RBiH uđe u Banja Luku.

Novinar Tim Judah je 10. spetembra 1995. godine napisao tekst: „Bosanski Srbi pozdravljaju američki mirovni plan“, gdje se otkriva da je prekid ofanzive spasio Banja Luku pred snagama legalne Vlade BiH:

„Američki pregovarač Richard Holbrooke je – na zaprepaštenje svih na terenu i na vlastito naknadno žaljenje – već osvojenu vojnu prednost bacio kroz prozor... Bosanci koji su bili nadomak da osvoje Banja Luku i druge gradove, poslušali su.... Blagoslovljeno ime Holbrookevo! Srbi su, očigledno na rubu totalnog poraza, bili ushićeni“, napisao je poznati novinar Tim Judah.                  

Na isti način, kako se RS, kao entitet u BiH, može zahvaliti avionima NATO-a za svoje postojanje, tako se Dodik može zahvaliti NATO tenkovima za dolazak na vlast te iste RS. Nakon prijevremenih parlamentarnih izbora 1997., SDS je izgubio većinu u Narodnoj skupštini, a Dodikov SNSD dobio je dva zastupnika. Ipak, Biljana Plavšić, kao predsjednica je imenovala Dodika mandatarom, a on je uspio oformiti vladu u januaru 1998., uz podršku zapadnih država, visokog predstavnika i bošnjačkih zastupnika, izabranih na prvim izborima za Skupštinu RS 1996.

O tome kako je Dodik „tenkovski“ došao na vlast u Banja Luku objasnio je svojevremeno jugoslovenski diplomata Nebojša Vujović:    

“Imao je korisne razgovore u Republikanskom institutu, u Nacionalnom demokratskom institutu, s predstavnicima Stejt departmenta, i svi su ga oni, a posebno novi šef odsjeka za Balkan Bertram Braun posavjetovali da mi se javi, da porazgovara sa mnom”, otkriva Vujović i zaključuje da je to bilo “američko ulaganje u nekog novog političkog lidera bosanskih Srba”.

Vujović navodi da je Dodiku tokom tih razgovora dao korisne savjete, ne iznoseći detalje.

Nakon američkih priprema i treninga Milorad Dodik 1998. godine postaje premijer Republike Srpske i za američku administraciju on je bio "svježi dašak vjetra na Balkanu", kako ga je jednom prilikom označila i Madeleine Albright, američka državna sekretarka tokom posjete Banja Luci.

Dakle, Milorad Dodik i RS moraju biti duboko zahvalni NATO snagama za sve što su učinili za njih. Kako da iznesu tu zahvalnost ponuđeno im je upravo od NATO-a, članstvom koje bi donijelo dobro i Srbima i RS-u.