'Del Vechio na konzultacije u Zagreb, Čović na konsultacije u Beograd'

Piše Armin Aljović

Prisustvo predsjednika HDZ-a Dragana Čovića i hrvatskog ambasadora u BiH Ivana Del Vechia na svečanoj akademiji u Dodikovoj palati, izazvalo je više pažnje nego sama proslava 9. januara u Banja Luci – koji za dio Srba predstavlja rođendan tog entiteta, a za Bošnjake i Hrvate početak njihovog stradanja i progona. Svoj proruski svjetonazor Dragan Čović je nakon pritaje sada i javno ispoljio.

Hrvatska šefica diplomatije Marija Pejčinović-Burić hitno je pozvala ambasadora Del Vechija u Zagreb nakon "skandala" u Banja Luci, dok je Čović sljedeći dan uočen kako prelazi granicu između BiH i Srbije. Dakle, ambasador Del Vechio pozvan je na konzultacije u Zagreb, a Dragan Čović odvezao se na konsultacije u Beograd?!

Sead Omeragić u tekstu „Zašto su Čović i Dodik miljenici ruske politike“ objašnjava historijsku pozadinu saradnje ruskih i hrvatskih političara još iz sredine prošlog stoljeća, koja u slučaju Čović – Dodik – Vučić – Rusi može ali i ne mora imati neke posebne veze. S druge strane, Žurnal u tekstovima o ruskim poslovima u Bosni i Hercegovini donosi jasnu, neraskidivu poslovnu vezu Čović – Dodik – ruski kapital, a sve pod nekom vrstom moderiranja Vučića iz Beograda. 

Vučić je devedesetih bio radikal, pa je iznenada postao manje-više neuvjerljivi mirotvorac. Dodik je bio socijalista i dašak nade na Balkanu pa je sada najnacionalistiji nacionalista. Čović se od zakletog komuniste do 90-ih preko jedinog legitimnog predstavnika Hrvata i zagovornika evropskih vrijednosti pokazuje kao najbolji partner Beograda i Moskve. Sve skupa povezuje ih interes prema svježem kapitalu u BiH. Naprimjer, mostarskom „Aluminiju.“

Premda sve izgleda dosta kompikovano, evo nekoliko informacija koje mogu pomoći da se razumije iznenadna zaljubljenost Čovića u ruske „babuške“, a Rusa u hercegovačku golet: Nelegirani aluminij, inače pravo zafrkan i široko rasprostranjen materijal mostarska kompanija „Aluminij“ nabavlja sa ruskog tržišta. Da bi ruske dobavljače učinili konkurentijim, Vijeće ministara BiH je tu vrstu aluminija iz Rusije nedavno oslobodilo od poreza na uvoz, pa Federacija godišnje ostaje bez oko 36 miliona KM poreza od te robe. Nadalje, nelegirani aluminij u Mostaru se ranije prerađivao na električnu energiju, ali kompanija, koja isključivo posluje pod nadzorom HDZ-a odnosno Čovića, užurbano odbacuje struju i prelazi na korištenje plina. Zbog toga smo, valjda, cijelo ljeto i gledali onu trakavicu oko prijetnje da će Aluminij biti ištekan sa struje a radnici ostati na ulici. Ruski plin za mostarski Aluminij dobavljat će kompanija „PPD Zagreb“ iza koje stoji poduzetnik Zoran Gobac. Ta firma je finanirala dio kampanje hrvatske predsjednice, hadezeovke Kolinde Grabar-Kitarović, a finansira i neke projekte po Hercegovini na kojima Čović ubire političke poene, npr, sponzoriše nogometni klub Zrinjski. „PPD Zagreb“ se spominje i kao potencijali kupac višemilionskog duga koji je Aluminij napravio za električnu energiju, čime bi se otvorio prosto da ruski biznismeni uđu i u vlasništvo mostarskog giganta.

Ničim izazvan, ruski ambasador u BiH Peter Ivancov se odjednom počeo zanimati za hrvatsko pitaje u BiH, iako je do tada zastupao isključivo "srpke stvari". U intervjuu za Večernji list Ivancov je rekao: „U Federaciji BiH postoji hrvatsko pitanje, te ga treba riješiti.“ Osim toga, Ivancov je jedini strani diplomata koji je bio na posljednjem Božićnom prijemu kod Čovića.

Rusi, dakako, osim ekonomskog utjecaja imaju interes i da Bosna i Hercegovina ne uđe u NATO. Sada su uz Dodika na svoju stranu pridobili i Čovića. U kontekstu privrženosti ruskoj politici na Balkanu može se promatrati i nagrada Aleksandar Nevski koju će Moskva uručiti Vučiću, kao i Čovićev izbor u redovnog člana ruske Međunarodne inženjerske akademije. 

Da ne bude zabune; Rusija je velika sila, ali od saradnje sa njom korist treba imati država Bosna i Hercegovina i njeni građani, a ne politički mešetari.