Piše: Prof. dr. Christian Schwarz-Schilling
Gdje stoji Evropa na početku 2019. godine? Očito se nagomilalo mnoštvo problema: Kako će EU izgledati nakon evropskih izbora u maju? Na koji način će je promijeniti Brexit? Šta će biti sa finansijskom krizom u Italiji? Hoće li francuski predsjednik Macron izaći na kraj sa svojim revolucionarima: „žutim prslucima“? Hoće li se nacionalizam i otpori prema EU dalje širiti? Koliko snažno će se Njemačka angažirati za EU? Niz problema, kako vidimo, postoji unutar EU. Ali i u neposrednom susjedstvu – u jugoistočnoj Evropi – nije drugačije. I tamo niko ne zna, kako će se stvari dalje razvijati.
Problemi u cijeloj jugoistočnoj Evropi
U Srbiji smo svjedoci otvorenih demonstracija protiv predsjednika Vučića. No on je čvrsto u sedlu i korak po korak vodi Srbiju u pravcu EU. Na tom putu Vučić samo ima jednu veliku prepreku – priznanje Kosova – koje za srpsku politiku do ovog momenta ne dolazi u obzir.
Na Kosovu se premijer Haradinaj i predsjednik Tachi ne mogu dogovoriti trebaju li težiti razmjeni teritorija sa Srbijom ili ne. Malo je onih koji su u stanju da prozru da bi takav korak, koji podrazumijeva korekciju granica, cijelu regiju mogao odvesti u krizu. Ali zato postoji složnost po pitanju da Kosovu treba sopstvena vojska.
Makedonija se nada okončanju krize sa Grčkom oko imena, koje je do sada bilo najveća prepreka na putu ove zemlje u NATO i EU.
Iz Hrvatske, koja je preko pet godina članica EU, iseljava se toliko puno ljudi u Njemačku, da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to nazvala „najvećom prijetnjom“ za zemlju. Ali umjesto da se pozabavi ovim ključnim problemom, hrvatska politika se sve više miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Poznavaoci prilika to smatraju „diplomatskom ofanzivom", koja budi sjećanja na Tuđmanovu politiku 90-ih.
Bolesno dijete: Bosna i Hercegovina
I tako smo stigli do najvećeg bolesnika jugoistočne Evrope: Bosne i Hercegovine. Izbori, održani prošlog oktobra, na prvi pogled nisu puno toga promijenili. Ali, onaj ko pažljivije baci pogled na BiH, mogao bi zapaziti i nekoliko svjetlih tačaka: Iz tročlanog Predsjedništva ispao je nacionalistički orijentiran Hrvat Čović a na njegovo mjesto je došao demokrata Komšić, koji sam sebe vidi predsjednikom svih građana BiH. Time je prijeteća saradnja nacionalista Dodika i Čovića unutar tročlanog Predsjedništva BiH za sada osujećena. I izborni rezultat u glavnom gradu i Kantonu Sarajevo pokazuje da demokratske snage polako napreduju. To je tračak nade za budućnost.
No, Nova godina je u BiH počela nevjerovatnim praskom: već godinama srpski entitet u BiH 9. januara slavi Dan Republike Srpske – iako su Ustavni sud i Venecijanska komisija to proglasili neustavnim. Toga dana su bosanski Srbi proglasili nezavisnu Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su nešto kasnije preimenovali u Republiku Srpsku.
Načelno, niko nema ništa protiv da se 9. januara proslavlja kao vjerski, pravoslavni praznik. Ali proglašavanje tog dana državnim praznikom bilo je za Bošnjake i bosanske Hrvate previše. Jer oni taj dan povezuju sa ratom, progonom i genocidom.
Ostatak kolumne dostupan na linku www.dw.com