KOMENTAR SDA-ova država: Pojedinci umjesto institucija

Piše: A. Aljović

Krajem sedmice održana je konferencija za novinare na kojoj je dr. Sebija Izetbegović predstavila rezultate skoro trogodišnjeg rada na Kliničkom centru u Sarajevu. U pratnji direktorice bilo je oko 200 uposlenika KC-a. Oni koji su pokušali objasniti da nisu u prilici prisustvovati konferenciji s orkestrom dobili su odgovor “da je dolazak obavezan”?!

Polusatni govor Izetbegović često je prekidan aplauzima. Cilj je bio javnosti pokazati da ništa nije funkcioniralo dok Izetbegović nije došla u najveću zdravstvenu ustanovu u BiH. Naknadno je otkriveno da su onkološki pacijenti čekali na terapiju dok su Izetbegović aplaudirali. Direktorica razumije potrebu pacijenata, ali se, valjda, očekuje da se i pacijenti žrtvuju za veće ciljeve.

Ono što Izetbegović nije uspjela ispričati na konferenciji, dopunila je navečer u televizijskom gostovanju na TV Hayatu. “Nikada ne očekujem da me ljudi hvale iako sam odličan menadžer.” “Vratila sam dugove”, “Sredila sam donaciju”, “Dala sam svoj kabinet za onkološke pacijente.” Tu praksu “bez mene ništa ne funkcioniše, sa mnom je sve lakše”, uveo je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić od prije nekoliko godina: “Primam građane utorkom od četiri sata ujutro”. “Niko ništa ne radi, sve moram sam”, “Čitam dnevno 500 do 600 strana”. To, valjda, prije samih rezultata rada, čak i da su materijalno tačni, statistički ispravni, govori i o mentalnom stanju tih ljudi.

Sebija Izetbegović nije jedini slučaj pojedinca iznad institucije. Samo u SDA-ovom sistemu komandovanja moguće je da na čelu Federalne policije bude direktor i četiri godine nakon što je stekao uvjete za penziju. Po čemu ćemo pamtiti Dragana Lukača? Po političkim progonima, najavama velikih akcija od kojih nije provedena niti jedna, skupim viskijima i kafanama na račun poreskih obveznika, razbijenim službenim automobilima... 

Mladen Milosavljević je pred sudom dokazao da ga je Lukač protuzakonito smijenio sa pozicije načelnika Odjeljenja za kriminalistička vještačenja u Centru za forenziku i podršku. Mediji su objavili da je Lukač nagradio policajca Slavišu Mijanovića koji je na skijaškoj stazi na Bjelašnici fizički napao i teško povrijedio 23-godišnjeg studenta Mehmeda Mešanovića. Mjesecima su trajale najave Lukačevog povlačenja sa čela FUP-a. Kada je na koncu svečano penzionisan u Domu policije pred kraj januara, otkriveno je da je Lukač na jedna vrata izašao a na druga ušao u FUP, jer je nakon penzije dobio savjetničku poziciju u kabinetu budućeg direktora. Razlog za „povratak otpisanog“ je materijalne prirode. Lukač nije mogao ostvariti pravo na otpremninu sa direktorske ali može sa pozicije na koju je sada imenovan.

Najjeftinije i za društvo i za FUP je bilo da je Lukač dobio otpremninu i penziju već nakon prvog dana u FUP-u. Ovako smo dobili i potrošen novac i propale godine i posve obezglavljen FUP. Još uvijek se ne zna ko će naslijediti Lukača, ako uopće i ima šta naslijediti.

Ponašanje dr. Izetbegović i Lukača u sistemu, osim dnevno-političke upotrebe otkriva i jednu drugu, mnogo dublju i opasniju pozadinu, a to je kakvu državu zamišlja Bakir Izetbegović: može se reći da zamišlja pojedinca iznad države! Za njih ne važe zakoni i pravila. Pravila su ona koja odredi SDA. U tom zločinu, dakako, objeručke, u punom kapacitetu učestvuju i stranački mediji.