Sjećanje na olimpijske dane Sarajeva (1) - Kada je svijet zadivljen gledao Džejn i Krisa

(Patria) - Tog 14. februara 1984. godine, više od 24 miliona ljudi u Velikoj Britaniji i stotine miliona ljudi širom svijeta, gledali su na televiziji 4 minute i 28 sekundi u Sarajevu, dok su im Jayne Torvill (Džejn Torvil) i Christopher Dean (Kristofer Din) darovali besprijekornu izvedbu plesa na ledu uz Ravelovog Bolera. Bio je i Dan zaljubljenih. Nije bilo straha od greške, sve je bilo u čaroliji koja se jednom događa i postaje historija. Ništa slično nije viđeno u ledenim dvoranama. Ljudu su bili kao opčinjeni. Sve sudije su dale maksimalne bodove za Jayne i Chrisa. Nikada se to nije dogodilo i nikad se nije ponovilo. Ovaj trenutak iz Sarajeva Torvill i Dean učinili su jednim od najgledanijih sportskih događaja u povijesti britanske televizije.

Nikada neće prestati to sjećanje i poštovanje prema ovo dvoje ljudi. I onda se dogodilo nakon trideset godina, na poziv tadašnjeg gradonačelnika Sarajeva Ive Komšića, došli su brojni akteri tih, do tada najuspješnijih olimpijskih igara. I među svim drugim Jayne Torvill i Christopher Dean su se 2014. vratili u Sarajevo, kako bi još jednom otplesali Bolero, proslavljajući 30-godišnjicu svog legendarnog nastupa na Olimpijskim igrama u Sarajevu.

„Tri decenije nakon što su ostvarili savršen rezultat u istoriji olimpijskog klizanja, Torvill i Dean su se vratili na led da bi izveli Ravelov svoj Bolero“, napisala je 14. febrara 2014. godine na 30. godišnjicu Hannah Furness, novinarka The Telegrapha.   

"Tako smo počašćeni i skrušeni što smo pozvani u Sarajevo i vratili se na mjesto gdje su se promijenili naši životi", rekao je Dean.

Par je tada imao 55 i 54 godine. Vratili su se u Bosnu i Hercegovinu, u sportsku dvoranu Zetra, koja je bila spaljena i razorena tokom rata u Bosni, a onda obnovljenana. Christopher Dean rekao je novinarima da je prošao kroz "emotivni trenutak" nakon što je upoznao ženu, koja je kao djevojčica pokupila cvijeće koje im je publika bacala te 1984. godine u oduševljenju. „Željeli su popričati sa tom nekada šestogodišnjom djevojčicom o generaciji koja je prošla kroz neke teške tragične trenutke, a sada su puni nade i radosti“, rekao je Chris. Jayne Torvill je priznala da se često pitala kakva je sudbina te djevojčice koju su upoznali na Olimpijskim igrama. Sada je to bila majka, čija je kćerkica nastupila na gala događaju na ledu. Sve je izgledalo kao život koji se neuništivo obnavlja.  

Bili su to i trenuci obnovljenog sjećanja i divljenja Sarajlija za Jayne i Chrisa.  

Sjećanje je nekada više od doživljenog, jer naš život drži na okupu. To postaje smisao koji nam daje snagu i nadu. I mi znamo da nikada ne smijemno stati ni predati se sudbini.

Chateaubriand (Šatobrijan) je rekao: Što su noći tamnije to su zvijezde sjajnije. U najtamnijim  noćima opkoljenog grada, u hladnim domovima, Sarajlije su se sjećale tih davnih, prelijepih trenutaka, u kojima zvijezde nikad jače nisu sjajile. I među svim tim zvijezdama, izdavao se taj prelijepi romantični par Jayne Torvill i Christopher Dean.