KOMENTAR Kada je Vučić pozvao na saradnju Srba i Hrvata, šta je planirao sa ostalim narodima?

Piše Armin Aljović

Aleksandar Vučić je zapravo samo potvrdio ono čega smo bili svjesni i ranije. Njegova aspiracija prema Bosni i Hercegovini do danas nije umanjila ni za jotu od onog dana kada je 1993. godine stajao sa Šešeljem na Jevrejskom groblju iznad opkoljenog Sarajeva i pobjedonosno gledao ruševine olimpijskog grada, što će Haški sud dvije decenije kasnije kazniti sa doživotnom kaznom za Mladića i Karadžića. Sada imamo crno na bijelo. Dakle, Vučić je glumio mirotvorca kada je govorio o važnosti očuvanja teritorijalnog integriteta i državnog suvereniteta Bosne i Hercegovine. On je, zapravo, velikosrpski nacionalizam sve vrijeme provodio ispod stola preko glasonoše Dodika. Vučiću više ne treba portparol, pa sada sam samcijat hoda okolo po minhenskim hodnicima i u eteru oživljava velikonacionalne ideje, od koje su, ruku na srce, jednako stradavali i Srbi. Za takve projekte Vučić pomoć prizava iz Hrvatske i traži da zvanični Zagreb radiklane ventile otvori na „max.“ 

Predsjednik Srbije Vučić je, naime, izjavio da Beograd i Zagreb treba da se ugledaju na Srbe i Hrvate u BiH, koji su bliži “zato što moraju da žive i rade zajedno da bi opstali.” Mediji nam donose informaciju da su srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković boravili u Njemačkoj na sigurnosnoj konferenciji u Minhenu. Nisu se sastali, ali Vučić jeste iskoristio priliku da novinarima komentira odnose s Hrvatskom, koju je pozvao da sarađuju “kao Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini.” Dakako, istina o saradnji Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini je posve drugačija od one kako je prezentira Vučić. Možemo reći da ta saradnja postoji jedini ako su svi Srbi i svi Hrvati spali na Dodika i Čovića. Tu saradnja, ne griješeći dušu, postoji. Cvjeta međuetnički kriminal i korupcija. Dodik uz pomoć Čovića pokušava mostarski Aluminij prodati nekakvim Rusima, a Čović se preko Dodika pokušava domaći nekretnina mostarskog Sokola u Beogradu! Šta vidimo na nižim razinama? Kako živi narod? Popis stanovništva iz 2013. godine je pokazao da od predratnih 200.000 Hrvata na prostoru današnje Dodikove Republike Srpske sada tu preživljava nešto oko 26.000 Hrvata, ili svega 2,27 posto od ukupnog stanovništva u tom entitetu u Bosni i Hercegovini. Podaci Katoličke crkve su još porazniji. Srbi su očišćeni sa prostora na kojima vlada HDZ. Nemoguće je naći dovoljan broj Srba iz Hercegovine da popune Klub Srba u Domu naroda u Federaciji.

'Teška sudbina BiH'

Bosna i Hercegovina ima tu sreću da je okružuju dvije prekrasne zemlje, Hrvatska i Srbija, i nesreću da te zemlje vode politički zlikovici, koji nasrću na teritorijalni integritet i državni suverenitet Bosne i Hercegovine još od sporazuma Cvetković - Maček pred početak Drugog svjetskog rata, preko dogovora Milošević -Tuđman iz rata protiv Bosne i Hercegovine devedesetih pa sve do Vučića i Grabar-Kitarovića danas. I, premda su međunarodni sudovi takvu politiku prema Bosni i Hercegovini kaznili najvećim kaznama, ništa se suštinski iz Zagreba i Beograda nije promijenilo u odnosu prema Bosni i Hercegovini, osim da je agresivna politika mijenjala svoje agregatno stanje; od otvorene oružane agresije, preko prikrivenog političkog djelovanja uz pomoć eksponenata u HDZ-u i SNSD-u, dok prije nekoliko dana iz Vučića njegove misli nisu potekle javno i naglas: “Beograd i Zagreb treba da se ugledaju na Srbe i Hrvate u BiH, koji su bliži zato što moraju da žive i rade zajedno da bi opstali.” 

Zbog čega Vučić nije pozvao da se, naprimjer, u zajedničku borbu za opstanak udruže Srbi, Hrvati i Bošnjaci, Romi, Ostali... Ako se u zajedničku borbu udruže Srbi i Hrvati da bi opstali, kakvu sudbinu je Vučić planirao za Bošnjake, Bosance i Hercegovce, Srbe i Hrvate koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju svojom domovinom, a koji nisu udruženi u taj “savez za opstanak.” Zbog čega je Vučiću važno da u Bosni i Hercegovini opstanu Srbi i Hrvati, a nije mu važno da opstanu drugi građani? Je li Vučić ponovo krenuo utabanom politikom kažnjene velikonacionalne ideologije prema Bosni i Hercegovini. Ivo Komšić je nedavno podsjetio na strašnu prošlost koja je bila planirana za Bošnjake: "Nije se odustalo od osnovne ideje iz 90-ih da se BiH treba podijeliti između Srba i Hrvata, a da se Bošnjaci odluče šta će biti - Srbi ili Hrvati. Kad sam rekao 'dobro, šta ako ljudi neće to', rečeno mi je 'oni koji neće - te ćemo pobiti'. To mi je rečeno, to mi je Mate Boban rekao. To sam odbio. Rekao sam mu da će se napraviti zločini i da će odgovarati za to. To je nemoguće napraviti".

'Prikrivena politika Zagreba'

Zagreb danas igra zatvoreniju igru od Vučića. Premda je odbacila optužbe i srebrenički genocid ponovo nazvala pravim imenom, Kolindin savjetnik Mate Radeljić otkrio je da je nakon posjete srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Zagrebu prošle godine predsjednica tražila da se ni u jednom obraćanju više ne koriste termini velikosrpska agresija i genocid u Srebrenici. “Pogledajte sve govore predsjednice od posjeta Vučića do danas i pogledajte je li i u jednom govoru spomenut pojam velikosrpske agresije. To je dokaz. Ni u jednom govoru sigurno nije spomenut jer je to bio njezin izričit nalog. A zašto je to Vučiću odradila, to pitajte predsjednicu” rekao je Radeljić za hrvatske medije.

Primjetno je da se Hrvatska pod pritkom međunarodne zajednice počela odricati ustaštva. Kolinda se požalila da su je savjetnici krivo informirali kada je rekla da “za dom spremi” nije ustaški već stari hrvatski pozdrav. Najradikalniji HDZ-ovci posljednjih dana traže uklanjanje ustaških ulica u Mostaru, iako su tu bile više od 20 godina i nisu ime smetale. Mostarski HDZ u stopu prati ponašanje zvaničnog Zagreba. To, sve, međutim, ne znači da je HDZ promijenio politiku prema Bosni i Hercegovini, već su samo počeli koristiti uljudniju terminologiju. Treći entitet je zamijenjen federalizacijom, ratni zločinci i njihovi zločini se pravdaju odbranom za goli opstanak, dok se ustaška ideologa umiva domoljubljem.

Nakon masovnih silovanja, ubistava staraca i djece čije kosti i danas iskopavamo po istočnoj Bosni, Krajini i drugim dijelovima zemlje, nevjerojatno je kako se nacionalisti nisu umorili od režanja na druge i drugačije. Šta će im Bosna i Hercegovina kada ne znaju kud bi i sa svojim zemljama? Đavo će ga više znati što su im krivi narodi u Bosni i Hercegovini koji gledaju svoja posla i koji nikoga nikada nisu ni mrko pogledali.