SLOBODAN POPOVIĆ Odlazak dosljednog i nepotkupljivog čovjeka

Piše: S. Omeragić

 
U 70. godini života, nakon pretrpljenog moždanog udara, u Banja Luci je umro Slobodan Popović Pop, po svemu posebna ljudska pojava u politici. Svetozar Pudarić je napisao: „Kao da umire onaj pravi, oštri, dosljedni i nepotkupljivi SDP.“
 
Damir Bećirović: „Otišao je jedan od rijetkih ljudi koji su se i za vrijeme kolektivnog pomračenja uma, 2010-2014, borili za partiju koju su napravili kao i za ljude koji su drugačije razmišljali!“ 
 
Odbačen je 2014. od bivšeg rukovodstva SDP-a, Slobodan Popović se priključio mladim ljudima u PDP-u: „Moj cilj je da u politici pomognem onima koji stvarno jesu politička i svaka druga budućnost ove zemlje. Vrijeme je da ovo društvo prestane učiti isključivo na svojim greškama, već da uči na tuđim. Samo se budale uče na svojim greškama, a mi to radimo evo više od 20 godina i nije čudo da nam se dešava ovo što imamo.
 
Ali, nije štedio ni PDP: „Čitav problem svih partija koje su realan politički faktor je taj što se na bazi tribalne podjele društva trude ostati u granicama svojih zapišanih teritorija. Izlazak van toga nosi rizik da vas “vaši” proglase sumnjivim, izdajicama i stranim plaćenicima. Tako ostaje samo borba unutar svoga tora. U tu zamku je upao i SDP, u RS-u i zapadnoj Hercegovini ga ima samo u tragovima. Prvi put od rata SDP u RS-u nema zastupnika u Narodnoj skupštini. PDP ima sličan problem. Bori se za preraspodjelu moći unutar samo jednog naroda.“
 
“Građani četiri godine plaču nad vlastitom sudbinom, a sami je biraju. I ovu i vlast devedesetih su izabrali građani. Nisu ovo demokrate, ovo su demonkrate. Sve dok većina misli da je dovoljan i potreban uslov da si Srbin, Hrvat ili Bošnjak, a da je sve drugo, obrazovanje, moral, kultura, pamet, poštenje manje važno, teško ćemo naprijed. Društvo u kojem je pripadnost naciji, vođi i teritoriji glavni kriterij podjele pokušala je napraviti Njemačka, pa su nastali fašizam i Drugi svjetski rat, genocidi, koncentracioni logori. Jedina nada je to što živimo u Evropi i da će nas, ako ostanemo ovakvi, iz EU prisiliti da budemo normalni... I dalje ću kritikovati sve ono što aktuelne vlasti rade na štetu građana, bez obzira o kojim strankama se radi i kojem ideološkom krugu pripadaju.“ 
 
Početkom februara bio je na posljednjem ispraćaju svog prijatelja profesora Zdravka Grebe. Taj dan u Sarajevu iskreno i srdačno dočekali su ga brojni stari prijatelji.
 
Ljudi se opraštaju od plemenitog čovjeka Slobodana Popovića. I rade to po njegovoj mjeri iskreno i ljudski:
 
Njegovi komentari na FB-u su uvijek bili iskreni, jedinstveni i pravedni. Bio je istinski borac za pravdu i postenje, za cjelovitu BiH. Prof.dr. Anto Domazet ga je ispratio riječima: „Pop mi je bio drag zbog iskrenosti, toplog odnosa prema ljudima, doslijednosti i vjerovanja da ljudi mogu uživati više pravde... Sad shvaćam da sam u njemu upravo volio ono protiv čega sam mu se suprostavljao. Jer, on je to tako iskreno i sa uvjerenjem iznosio da na kraju zaključujem: Pa to je taj čovjek i drugačiji ne može biti.“
 
Njegov prijatelj Milan Komljenović je bio najprecizniji: „Neumorni borac protiv gluposti, mržnje, primitivizma, fašizma i nacizma na onim našim prostorima. Borio se svim snagama, uglavnom sam, bez neke veće podrške i pomoći koju je svakako zaslužio. Banjaluka gubi jednog od posljednjih stubova razuma.“ 

Komemoracija Popoviću je 20. februra u Banskim dvorima u Banja Luci.