KOMENTAR Hrvatska kao drugi dom ratnim zločincima i kriminalcima

Piše: Rasim Belko

Dok hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković konstantno napadaju na državnost Bosne i Hercegovine, Hrvatskom slobodno šetaju kriminalci i optuženi za ratne zločine.

Predsjednici i premijeru nisu dovoljni politički napadi na BiH, pa je i SOA počela vrbovati selefije, kako bi BiH predstavili terorističkim centrom u Evropi.

Međutim, broj optuženih i osuđenih zbog ratnih zločina i organizovanog kriminala koji slobodno šetaju Hrvatskom, jasan je pokazatelj da Hrvatska kao članica EU štiti zločince i kriminalce, a drugima prebacuje odgovornost.

Početkom 2016. godine Sud BiH potvrdio je optužnicu za ratne zločine protiv Zlatana Mije Jelića, bivšeg generala HVO-a, ali je Jelić 2015. godine uspio pobjeći iz BiH u Hrvatsku, na dan kada je trebao biti uhapšen. Jelić se, na osnovu istrage Haškog tribunala, tereti za ubistvo 50 i ranjavanje najmanje 40 ratnih zarobljenika za vrijeme sukoba u Mostaru 1993. godine i za ostale zločine počinjene u logoru Heliodrom. Ono što je još zanimljivije, Jelić se iz Hrvatske oglašava komentarišući hapšenja generala i komandanata Armije BiH, a može se vidjeti i na sastancima hrvatskih političara s međunarodnim zvaničnicima.

Jedan od najokrutnijih nepresuđenih zločinaca za ratne zločine u BiH Pero Vincentić, pod nadimkom Konj, se također sklonio u Hrvatsku i promijenio ime u Marco Vidović. Konj je bio komandant Vojne policije 106. Oraške brigade HVO-a. Optužnica protiv Vincetića podignuta je 2010. godine, a nakon što je promijenio ime, Sud BiH dodatnu optužnicu na ime Marco Vidović potvrdio je 24. februara 2012. Crvenu potjernicu za njim raspisao je i Interpol. 

Kako komandant Vojne policije HVO-a, Vincentić je prema optužnici, učestvovao u nezakonitom hapšenju, zatvaranju, fizičkom zlostavljanju, pljački i silovanju civila. Lično je učestvovao u brutalnom mučenju i usmrćivanju više zatočenih civila srpske nacionalnosti iz mjesta Bukova Greda. Imao je neposrednu kontrolu nad zatočeničkim objektima za civile i ratne zarobljenike srpske ili bošnjačke nacionalnosti i znao je da su zatvorenici u objema školama bili izloženi svakodnevnom mučenju i fizičkom zlostavljanju od njegovih podređenih te da ništa nije učinio da to spriječi niti da počinioce kazni. Prema nepotvrđenim informacijama, Konj sada živi na području Osijeka.

Sud BiH vodi predmet i protiv Ivana Ančića, koji je nedostupan pravosudnim organima Bosne i Hercegovine i nastanjen je u Splitu. Prema optužnici, Ančić je od kraja juna 1993. godine do sredine augusta 1993., u vrijeme oružanog sukoba između jedinica Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike BiH, kao pripadnik Vojne policije HVO-a, u svojstvu upravnika logora Dretelj kod Čapljine i istovremeno pomoćnika komandanta Vojne policije za Jug i komandanta Kasarne Dretelj, vršio nadzor i imao potpunu kontrolu nad uvjetima u logoru Dretelj, gdje je bilo zatvoreno oko 2.000 civila bošnjačke nacionalnosti.

Još jedan od optuženih za ratne zločine za kojim je raspisana crvena Interpolova potjernica je Nedeljko Matić. Optužnicu protiv njega Sud BiH potvrdio je 2015. godine. Tereti ga se da je učestvovao u zločinima počinjenim u zatvoru VIZ u Ljubuškom 1993. i 1994. godine. Prema podacima Tužilaštva BiH, u objektu VIZ bilo je zatvoreno oko 200 osoba bošnjačke nacionalnosti.

Jedan tekst je nedovoljan da bi se nabrojali svi osumnjičeni i optuženi za ratne zločine, koji su bijegom u “demokratsku” Hrvatsku kupili svoju slobodu.

Kriminalci s putovnicom nedostupni bh. pravosuđu

Antu Jelavića je Sud BiH 2005. godine nepravomoćno osudio na 10 godina zatvora u slučaju "Hercegovačka banka" za zloupotrebu finansijske pomoći iz Republike Hrvatske namijenjene Hrvatima u BiH, i to po optužnici koja ga tereti za rušenje ustavnog poretka, vojne i odbrambene moći zemlje te zloupotrebu položaja i ovlasti.

U septembru 2016. godine BiH je službeno zatražila od Hrvatske da preuzme predmet iz 2004. gdje se optuženi Ante Jelavić tereti za podrivanje vojne i odbrambene moći te za zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju "hrvatska samouprava”. U trenutku izricanja presude Jelavić nije bio u BiH, nakon što je iskoristio kauciju, a onda pobjegao u Hrvatsku.

Apelaciono vijeće poništilo je presudu i naređeno je novo suđenje koje do danas nije održano.

Ante Jelavić godinama živi u Zagrebu. Nije nevažno istaći i da je u vrijeme kada je Jelavić činio djela za koja se tereti, njegova desna ruka bio Dragan Čović, aktuelni lider HDZ-a, koji u javnim istupima tvrdi da je na čelu naroda koji “nosi evropske vrijednosti”. Zanimljivo bi bilo čuti da li pod tim vrijednostima Čović smatra i bijeg od pravosuđa.

Nakon što je optužen za ubistvo navijača Sarajeva Vedrana Puljića u oktobru 2009. i ranjavanje šest navijača, Oliver Knezović pod čudnim okolnostima bježi iz pritvora i utočište pronalazi u Hrvatskoj. Sudilo mu se u Splitu, ali je optužnica promijenjena, pa je umjesto za ubistvo, Knezović bio optužen za pokušaj ubistva, bez navođenja imena žrtve, te izazivanje opće opasnosti. Sud je tako prihvatio iskaz vještaka Vojina Maštruka, koji je negirao bh. vještake Brunu Franjića i Aliju Kotarevića. Sud je odbacio zahtjev da bh. vještaci iznesu svoja zapažanja i mjerenja, pa je Knezović oslobođen i šeta Hrvatskom, a pravda za porodicu i prijatelje Vedrana Puljića ostaje nedostupna.

Bivša sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Lejla Fazlagić imala je dojavu da je pod posebnim istražnim radnjama i utočište pronašla u Rijeci. Netom prije bijega na vlastiti zahtjev razriješena je dužnosti sutkinje. Iako je Tužilaštvo KS zatražilo izručenje Fazlagić BiH, Ministarstvo pravosuđa Hrvatske još nije donijelo odluku.

Postoje i slučajevi poput Zdravka Mamića i Branimira Glavaša, ali je broj onih koji iz Hrvatske bježe u BiH mnogo manji u odnosu na listu bjegunaca u drugom pravcu.

Iako BiH i Hrvatska imaju potpisan Ugovor o izručenju od januara 2014, neprovođenje tog ugovora dovelo je do poveće liste optuženih za kriminal i ratne zločine koji su se od bh. pravosuđa sklonili u susjednu Hrvatsku.

Kategorija koju najviše pogađa hrvatsko ignorisanje sporazuma iz 2014, su žrtve i porodice ratnih zločinaca, koji su prelaskom granice ostali nedostupni bh. pravosuđu. Hrvatska, članica Evropske unije, čiji lideri često “vršljaju” po Bosni i Hercegovini i pokušavaju je prikazati crnom rupom na Balkanu, ostala je nijema na vapaje žrtava za bar malo pravde i satisfakcije.

Kao simbol evropskih vrijednosti koje predstavljaju Kolinda Grabar-Kitarović, Andrej Plenković i Dragan Čović mogle bi se istaći potjernice bh. pravosuđa i Interpola, jer Hrvatska je druga kuća za lica s potjernica.