Aida Korman: Trebaju nam edukacija i osviještenost

Modna industrija jedan je od najvećih poslodavaca u razvijenim zemljama poput SAD-a i Velike Britanije, i čini jedan od većih udjela u svjetskoj ekonomiji.

Ukupni prihodi od prodaje odjeće, obuće i nakita svake godine zabilježe značajan rast. Tako su 2017. godine ukupni prihodi modne industrije iznosili 487 milijarde dolara, a u 2018. godini 534 milijarde dolara. Finansijski stručnjaci predviđaju konstantan rast i narednih godina.

Samo u Velikoj Britaniji, na primjer, doprinos modne industrije BDP-u te zemlje u 2018. godini iznosio je 32,3 milijarde funti (cca. 37 milijarde EUR), što je porast od 5.4 posto spram 2016. godine, i veći je nego rast zabilježen u cjelokupnoj britanskoj ekonomiji.  

Da li je BiH barem tačka na toj globalnoj mapi moći?

Nekolicina uspješnih modnih kreatora, par modnih časopisa i specijaliziranih portala, povremene modne revije i sedmice mode, internacionalno uspješne manekenke, žene na ulicama gradova u modernim kombinacijama, povremeni dizajnerski komadi... da li je to dovoljno za stepenicu više prema pomenutoj moći globalnog tržišta?

Odgovor tražimo u struci... kod modne dizajnerice Aide Korman. Činjenica da se obrazovala na Istituto Europeo di Design u Rimu, da iza sebe ima međunarodnu profesionalnu karijeru koja, između ostalog, uključuje i italijanske kuće mode poput Lancetti, Valentino, Gattinoni, Sorelle Fontana, te rad sa britanskom legendom modnog dizajna Alexandrom McQueenom, ne spriječava ovu umjetnicu da bude istinski posvećena misiji kontinuiranog reprezentovanja svoje zemlje, vješto povezujući njenu kulturnu baštinu, historiju, umjetnost i dizajn.

PATRIA: Jednom prilikom ste izjavili da 'živite modu'. Da li je teško živjeti modu u BiH?

KORMAN: Jeste (smijeh). U BiH je problem što je tržište malo i što nije osviješteno. Nama je u suštini potrebna edukacija... po pitanju svega. Još uvijek nemamo fakultet za modni dizajn, a nemamo ni katedru za modni dizajn ni na jednom fakultetu. Ono što imamo su tekstilno-tehnološki fakulteti u okviru kojih se podučava modni dizajn. Međutim, tekstilna tehnologija i modni dizajn nisu isto. Modni dizajner se drugačije obrazuje... Naravno, svaki modni dizajner mora poznavati osnove krojenja i materijale da bi mogao nešto iskreirati, da se to može obući. Međutim, ako želimo da se ozbiljno bavimo modnim dizajnom i povežemo ga sa industrijom, onda nam je definitivno potrebna akademija za modni dizajn.

PATRIA: Modna industrija je jedna od najuticajnijih i najunosnijih industrija u svijetu. Kod nas, kako ste objasnili, modna industrija ne postoji zbog nedostatka razumijevanja pa tako ni potpore za njeno stvaranje i razvoj. Šta je razlog – činjenica da smo zemlja u razvoju ili su u pitanju naša uvjerenja... npr. da je moda nešto frivolno?

KORMAN: Osim što nemamo školovanje za modni dizajn gdje bi se kroz sistem obrazovanja usađivala građanska svijest i svijest o lijepom, estetici i modi, ni naš obrazovni sistem nije usklađen sa sistemom tržišta.

U BiH imamo tekstilnu industriju koja ja propala. Od poslijeratnog perioda pa do danas, naša tekstilna industrija se bavila isključivo 'lohn' poslovima. Dugoročno gledano, lohn poslovi nisu održivi – u našem slučaju, iz inostranstva šalju sve, igle konce, materijale, krojeve, a onda mi ovdje samo sastavljamo odjevne predmete. Praktično, u BiH se samo koristi jeftina radna snaga koja više nije ni jeftina u poredjenju s nekim zemljama kao što su Baglandesh, Tailand itd. Što znači da će naša tekstilna industrija totalno propasti.

Radeći analize i evaluacije nastavnih planova i programa u tekstilnim školama, zaključila sam između ostalog da je potrebno uskladiti tržište rada i sistem obrazovanja. Čak ni kroz postojeći sistem obrazovanja oni ne obučavaju mlade ljude dovoljno da bi odmah mogli primjenjivati znanja u praksi, potrebna im je dodatna obuka.

Modna industrija jeste unosna, a mi kasnimo na izvjestan način – kod nas se nije desila ni prva ni druga industrijska revolucija...

Kad uzmemo u obzir da je Italija poslije Drugog svjetskog rata krenula sa industrijalizacijom i da se tekstilna industrija pokrenula, pronašli su da bi određeni proizvodi proizvedeni u Italiji, dakle, made in Italy, mogli osvojiti svijet ali na način da se ukombinuju sa dizajnom. Dizajn je bio potreban da bi se osmislio vanjski izgled, bilo da su u pitanju upotrebni predmeti, produkt dizajn ili modni dizajn.

Italijani su imali krojače koji su radili visoku modu za Hollywood pedesetih godina, haljine po mjeri radi kojih se dolazilo u Rim. To su i zadržali, međutim, šezdesetih godina kad počinje industrijalizacija, oni se udružuju sa dizajnerima, prave proizvodne linije, osmišljene npr. sa Armanijem, nešto kasnije Versace, i onda kreću u izvoz. E, to je ono što je nama potrebno jer mi konstantno insistiramo na tome da trebamo kupovati domaće, medjutim, kao zemlja ne možemo opstati samo na ovom terenu koji je jako mali. Moramo izvoziti. Sama tekstilna industrija koja često kopira modele je još uvijek no-name, nema izgradjene brendove, ne uzimaju naše dizajnere koji su već izgradjeni, imaju ime, da bi napravili neki iskorak na modnu scenu u inostranstvo pa da se udruženim snagama napravi nešto na Milano ili London Fashion Weeku ili nekom drugom gdje dolaze kupci koji bi naručili. Tako bi se krenulo u ozbiljan posao.

PATRIA: Stiče se dojam da mi samo kao mantru izgovaramo 'kupuj domaće', a žurimo da kupimo bilo šta sa stranim potpisom. Čini se da ne cijenimo domaće?

KORMAN: Zaista je tako. Ljudi koji su došli do novca počeli su da putuju u inostranstvo i bitnije im je da kupe stranog dizajnera npr. Armanija jer je ta marka statusni simbol. Potom se šepure sa tim markicama ovdje, pričaju kako u Pariz idu svaka dva mjeseca i tamo plate u restoranu biftek 50 EUR, ali im je u Sarajevu biftek od 20 KM skup.

Stranci koji posjete BiH, mnogo više cijene naše proizvode i kupuju domaće.

PATRIA: Radili ste sa velikim dizajnerima u Italiji, Londonu, dakle, bili ste izloženi različitim uticajima... Da li su neki postali vaši uzori, prema kome se orijentirate?

KORMAN: Radila sam za Alexandra McQueena u Londonu. Tada mi je bio uzor jer je bio drugačiji od svih, nevjerovatno talentovan. Poslije studija u Italiji, uspjela sam dobiti posao kod McQueena u Londonu i to mi je bilo ostvarenje jednog sna. I dalje pratim rad njegovog brenda... On je nažalost izvršio samoubistvo, a njegova nekadašnja asistentica s kojom sam svojevremeno radila, sada je na čelu, ali je brend zadržao ranije određeni pravac i formu.

Volim dizajnere koji su posvećeni umjetničkom, istraživačkom radu nego one čisto komercijalne. To su, između ostalog, belgijska škola iz Antwerpa, Margiela, tu je i Dries Van Noten koji naginje folklornim motivima. Kad su u pitanju Italijani, obično pogledam sve novitete. U Italiji je uvijek i sveprisutna elegancija, ali ovi dizajneri imaju nešto dodatno, ispred svog vremena, a upravo to mi se svidja. 

PATRIA: Dizajner je i historičar i kulturolog i umjetnik... uvijek u potrazi za značenjem i 'lijepim'. Kako izlazite na kraj sa 'ružnim' – primarno mislim na okoliš i ponašanja?

KORMAN: Često kad hodam Sarajevom, posmatram zgrade, fasade i imam potrebu da sve to ukrasim, na bilo koji način uljepšam. Trebamo mi to sve uljepšati. Konstantno pravimo hotele, apartmane, a nemamo prilaze tim hotelima. Srušimo historijsku zgradu da bi izgradili parking. Nekultura je zavladala i to se očituje u svemu.

PATRIA: Kad je u pitanju lični stil, šta smatrate nedopustivim?

KORMAN: Vulgarne su mi previsoke potpetice usred bijela dana u kontekstu poslovnog izgleda. To ne ide... i još sa platformom. Teški make-up usred bijela dana. Naše žene su preopterećene izgledom za razliku od žena na zapadu koje su opuštenije, te više brinu o njezi. Čini se da je kod nas najbitnija vanjština kako bi pokrili ono što je neuredjeno unutra. Kako se kaže – 'svana gladac, iznutra jadac'. Žene na zapadu izgledaju dobro i u pedesetim i kasnije jer su njegovane i ne trebaju teški make-up kako bi navele nekog da se okrene za njima. Štaviše, teški make-up je tamo nedopustiv.

Kod nas se ne poštuje kodeks odijevanja. Čula sam da je u parlament konačno uveden  dress code, a donedavno se dolazilo u kratkim suknjama, uskim haljinama.

PATRIA: Odijevanje je vid komunikacije; odjećom šaljemo poruke, signaliziramo, svjesno ili nesvjesno. Iako pitanje vodi generalizaciji, kako biste vi okarakterisali stil bh. žene? Vidni su investicija i rad, ali šta o tom stilu kažete vi kao stručnjak obrazovan i formiran u svjetskim prijestonicama mode?

KORMAN: Jednom rječju – usiljen.  Na aerodromima, u pauzama između letova, uvijek prepoznam naše žene – ne po tome kako su sređene, nego kako su usiljeno sređene, koliko je to pretjerano, nema umjerenosti. Trebalo bi da se osjećaju dobro u svojoj koži. Na njima je previše šminke, i kombinacije su preteške i nasilu, a pritom sve izgledaju isto. Ali to je ljudima teško objasniti.

Lični stil se gradi i to traje... Ima ljudi koji ga grade, ali ga nikad ne izgrade. Treba eksperimentisati, napraviti iskorak, promijeniti boje, motive, ne treba biti uniformisan. Treba probati i život bez šminke, sa samo malo rumenila i sjaja na usnama.

PATRIA: Primjer decentnog i umjerenog, a ipak savremenog, su pripadnice engleske kraljevske porodice, vojvotkinje Kate i Meghan koje su u fokusu svjetske pažnje. Nose i dizajnersku odjeću i high-street komade, ali sve je to umjereno i sa ukusom.

KORMAN: Da, one su uzori, one su ikone stila. One brendiraju Veliku Britaniju, kroz kraljevsku porodicu se brendira Velika Britanija. Upravo u jednoj od studija slučaja analizirala sam globalni uticaj princa Williama i vojvotkinje Kate koji je uspio doprijeti čak i do Kine i srušiti dotadašnji zazor te zemlje prema Velikoj Britaniji.
Još jedan takav uzor je Rania, kraljica Jordana koja šalje sliku svoje zemlje u svijet: jednostavna, elegantna, pristupačna, nasmijana žena. Ti isti epiteti se automatski pripisuju i zemlji iz koje dolazi.

PATRIA: To samo govori u prilog uticaju mode, imidža. Taj uticaj je transkontinentalni, globalni. Utoliko ne možemo govoriti da 'odijelo ne čini čovjeka' jer ga čini i mijenja percepciju.

KORMAN: Slažem se. Sjetimo se Jackie Kennedy koja je bila uzor za sve žene svijeta. I dan danas žene u cijelom svijetu pokušavaju izgledati poput nje.

PATRIA: Često radite sa modelima koji ne odgovaraju stereotipu skinny modela. Da li je to vaš princip?

KORMAN: Jedan od mojih modela je Ćamka Bektić iz Srebrenice, jedna od četiri sestre čija se slika našla u medijima, a čiji se otac bavi uzgojem konja. Ćamka je tako divna da nas dvije često saradjujemo. Proljetos je nosila moju haljinu za Austrijski bal, radila sam joj matursku haljinu, sestre su posudile moje haljine za snimanje u Srebrenici. Meni su inspiracija normalne, kulturne, lijepe, lijepo odgojene djevojke kao ideal... takve su moje klijentice.