Pentagon: Gas postao sredstvo za jačanje ruskog utjecaja na Evropu i Balkan

Piše: Almir Bečarević

Gotovo nezapaženo i neprimjetno sa aspekta komentara prošao je izvještaj Pentagona o utjecaju Rusije na istočnoeuropske zemlje putem gasa

Gas, prema izvještaju, postaje sredstvo preko kojeg Rusija utječe na donošenje odluka država partnera i saveznika SAD-a ili kažnjavanja država kada odluke nisu u skladu sa ruskim utjecajem. 

Šta treba znati o ruskom gasu i aktualnim razvojem transportnih pravaca kojima će se dopremati prirodni gas u Evropu?

Rusija je svoj historijski izvoz prirodnog gasa u Evropu ostvarila 2018. godine kada je izvezla nešto vise od 200 milijardi Sm3 (Pojam ‘Standardni metar kubni’ (Sm3) predstavlja 1 m3 nekog plina pri standardnom tlaku od 101305 Pa (1,01325 bar) i temperaturi od 288,15 K (15 °C)).

Prije više od 40 godina Rusija je u Evropu izvozila nešto oko 20 milijardi Sm3. U 2000. godini Rusija je prema Evropi isporučivala nešto preko 130 milijardi Sm3. Iz ovih podataka se može vidjeti drastičan porast izvoza ruskog gasa, a ono sto je posebno interesantno je upravo činjenica na koju ukazuje Pentagon, a to je da su zemlje istočno od Beča ovisne o ruskom gasa i to u procentu koji iznosi i preko 75%. 

Na našem pravcu snabdjevanja Mađarska je ovisna preko 80%, Srbija oko 85%, a BiH 100%. Ova ovisnost svih istočnoeuropskih zemalja nije bila, to se mora konstatovati, prisilno realizirana već je bila uslovljena malom proizvodnjom prirodnog gasa u ovom dijelu Evrope kao i nerazvijenim transportnim pravcima tj. slabom gasnom transportnom infrastrukturom ovih zemalja. Pored ovoga, mora se priznati, ruski gas je u prvih 20 godina izvoza bio gotovo pa besplatan, u odnosu na današnje cijene, te stoga niti jedna zemlja nije imala imperativ da mijenja dobavljača tj. Gazprom. Sa porastom cijena nafte na svjetskom tržištu, sa 20 USD na 130 USD, dolazi do drastičnog rasta cijena ruskog gasa koji sa 50 USD raste na preko 500 USD/1000 Sm3. 

Tada dolazi i do imperativa kod svih zemalja da pokušaju diversificirati izvore snabdjevanja, ali u isto vrijeme i agresivnog razvoja dobavnih pravaca ruskog gasa (Sjeverni tok 1, Sjeverni tok 2, Južni tok-sadašnji Turski tok, Snaga Sibira prema Kini...). Ukrajina, koja je bila glavna tranzitna ruta ruskog gasa desetinama godina postaje ili će postati drugorazredna ruta za izvoz gasa iz Rusije. 

Pentagon u svom izvještaju potencira upravo ruski gas kao sredstvo pritiska na zemlje ovisnice o tom gasu, ali ono što ostaje nejasno je stav Evrope koja će preko Sjevernog toka i Turskog toka biti preplavljena tim gasom i čija cijena se sada kreće u rasponu od 250 USD do 290 USD/1000 Sm3 što znači dosta visoke, ali ne i istorijske cijene. 

Šta sa diversifikacijom izvora gasa?

USA koja prepoznaje u svom izvještaju gas iz Rusije kao sredstvo političkog pritiska intenzivno radi na utjecaju na zemlje Evrope da grade LNG terminale kako bi se dobilo vise izvora gasa i pokrenula tržišna utakmica koja bi trebala smanjiti ovisnost o ruskom gasu. Istovremeno, Evropa još uvijek stidljivo gleda, ne na razvoj LNG terminala nego na razvoj novih dobavnih pravaca i otvaranja pune tržišne utakmice u izboru što jeftinijeg gasa. 

Projekat TAP (gas iz Azerbejdžana) je jedan od rijetkih primjera za diversifikaciju izvora, ali Evropa još ne prepoznaje potrebu nastavka izgradnje nastavka tog gasovoda, projekat IAP, koji bi omogućio u ovom našem dijelu Evrope diversifikaciju izvora snabdjevanja. Rumunija koja ima znatnu proizvodnju prirodnog gasa može postati zemlja koja može obezbjediti izvoz gasa i za naše okruženje, ali i tu se projekti stidljivo razvijaju. 

Kada pogledamo BiH možemo samo konstatirati da u potpunosti ovisimo od ruskog gasa i da Srbija trenutno agresivno pokušava izgraditi dio Turskog toka i našu zemlju tj. naš uvoz gasa usmjeriti u taj pravac. Usmjeravanjem BiH u dio Turskog toka bili bi obavezni plaćati milione dolara za taj dio infrastrukture te time opet zavisiti od samo jednog pravca snabdjevanja. Pobornika za ovaj pravac ima i u BiH, a što je još čudnije napadi od (dijela) Vlade KS prema konekciji sa Hrvatskom doprinose tvrdnji da neko želi da i u naredne desetine godina samo kupujemo gas iz Rusije. Da li to znači i potencijalnu političku ovisnost ovi zagovornici sigurno nisu pročitali izvjestaj. Pitanje je da li ovi zagovornici išta čitaju jer da čitaju vidjeli bi borbu Poljske ili baltičkih zemalja da smanje ovisnost od ruskog gasa. 

Republika Srpska želi samo ruski gas, a sada imamo i djelatnike u Vladi KS koji samo to zagovaraju i napadaju mogućnost kupovine i drugog gasa jer postojećim pravcem snabdjevanja nema drugog izuzev ruskog gasa. Žele jeftiniji gas, a ubijaju i samu ideju da imamo tržišnu utakmicu. Kupovati gas na rijetkim gasnim hubovima i to kao jeftiniji ruski gas je elementarno nepoznavanje gasnih tržišta, a kada bi bar sagledali na gasnim kartama koridore za tu vrstu gasa sigurno bi zasutili za sva vremena. 

Treba biti pošten i reci da se generalno teško može izbjeći ruski gas, ali ni izvještaj Pentagona to ne sugerira, ali imati više ulaza prirodnog gasa u zemlju, imati diversifikaciju izvora, imati tržišnu utakmicu je sigurno nešto što svakoj zemlji treba, a time i ta ovisnost i politički utjecaj bi slabili. 

Pentagon: Rusija putem gasa ucjenjuje države na Balkanu

Kada je riječ o uticaju Rusije na Balkanu, ukazano je na zavisnost država od uvoza ruskog gasa. U izvještaju se navodi da trinaest istočnoevropskih zemalja uvozi 75 odsto ili više prirodnog gasa (od ukupne potrebne količine gasa) iz Rusije i "mnoge od tih zemalja nemaju domaću proizvodnju prirodnog gasa". 

"Rusija koristi ovu zavisnost kao sredstvo da utiče na donošenje odluka država partnera i saveznika SAD-a ili kažnjavanja država kada odluke koje donose nisu u skladu sa ruskim interesima", piše u izvještaju.

* Autor je bivši generalni direktor kompanije "BH-Gas"